Stražnik

Brdo Stražnik smješteno je na zapadnom dijelu Samobora, odnosno na sjeveroistočnom dijelu Samoborskog gorja. Gledajući iz grada, ima izgled velikog, pošumljenog brda (crnogoricom i bjelogoricom) na čijim se padinama ispod šume danas prostiru naselja Stražnik i Sjeverno naselje (Sveta Helena). Na rubovima šuma na nekoliko mjesta i samom vrhu naziru se velike, sive plohe, zapravo rane u krajoliku. Tu se nekoć bili vapnenački kamenolomi, pješčanici. Znakovi velike ekološke nebrige i narušene ljepote krajolika.

Toponim Stražnik vuče podrijetlo od imenice straža i glagola stražariti. Naime u vrijeme turskih provala (od XVI. do XVIII. st.) postojale su stalne postaje, taborišta, radi obrane na određenim strateškim mjestima gdje su boravile i smjenjivale se straže. Upravo je Stražnik jedno od takvih mjesta.

Nedaleko od središta grada, krivudavom cestom koja vodi šumom do naselja Vrhovčak, malo podalje od drugog zavoja, s desne strane ceste svjedoci svjedoče i pokazuju mjesto jame 3×4 metra, prvog stratišta i grobišta zarobljenih hrvatskih domobrana i civila koje su ubili Titovi partizani. Dalje stazom prema zaravni zvanoj Brezina tridesetak metara dalje od ploče s natpisom „Pod Brezinom“ pokazuju ostala grobišta. Teško bi se otkopavanjem moglo doći do kostura jer su tu u međuvremenu nikla stabla s jakim korijenjem. Dva su veća grobišta, 3×3,5 metara s ulegnutom zemljom do 40 cm.

Žrtve komunističkog jugoslavenskog režima su pokapali građani Samobora, pretežito vatrogasci pa čak i ugledni ljudi kao što su gospoda dr. B. i L. u tzv. radnim akcijama, prisilim radovima koje su organizirale jugokomunističke vlasti da prikriju zločin. Prema iskazu svjedoka, na Stražniku je ubijeno i pokopano najmanje tridesetak ljudi. Neki svjedoci, ondašnji pastiri četrnaestogodišnjaci, navode kako su čuli jauke i zapomaganja koja su dolazila iz smjera stratišta. Vidjeli su i uspješan bijeg dvojice stradalnika i neuspjelu krvničku potjeru koja je potom uslijedila.

Na Stražniku još uvijek bdije „umorena straža“ bez smjene, u očekivanju dostojnoga kršćanskog pokopa.

Izvori i literatura: Stjepan Herceg, Samobor mali Bleiburg 1945., Samobor, 1996.

Uredništvo/komunistickizlocini.net