Geza Pašti

Početkom 50-ih i 60-ih godina iz Hrvatske i BiH su masovno bježali mladići koji zbog svojih godina nisu imali, niti su mogli imati, ikakvu ulogu u NDH. Na bijeg su se odlučivali zato što se nisu slagali sa silom nametnutim, protuhrvatski i protukatolički usmjerenim komunističkim režimom. Ovaj odlazak većeg broja mladih ljudi, prvenstveno intelektualaca, mnogi su nazivali i “Drugim Bleiburgom”.

U iseljeništvu je u to vrijeme djelovalo nekoliko hrvatskih emigrantskih organizacija. No, posebno mjesto među njima zauzima HRB (Hrvatsko revolucionarno bratstvo), najveća hrvatska tajna organizacija u razdoblju postojanja komunističke Jugoslavije. Iz osnivačkih dokumenata HRB-a razvidno je kako je organizacija utemeljena u rujnu 1961. godine, u Sydneyu. Najznačajnije otkriće iz tih dokumenata jeste da suprotno svim dosadašnjim tvrdnjama i mišljenjima od navodnih “dobro plaćenih” emigranata do Udbe i raznih stranih tajnih službi – prvi šef, odnosno glavni tajnik HRB-a nije bio Jure Marić nego Geza Pašti.

Geza Pašti, rođen 6. lipnja 1934. godine, u Čepinu pokraj Osijeka, kao đak osječke Realne gimnazije, sredinom 1952. godine napustio je Jugoslaviju. Preko Italije stigao je u Australiju, gdje je 1961. sudjelovao u osnivanju »Hrvatskog revolucionarnog bratstva« (HRB) te je postao njegovim prvim šefom.

Osnovni cilj HRB-a bio je uspostava samostalne hrvatske države, a glavna metoda djelovanja bilo je oružano suprotstavljanje totalitarnom Titovom jugoslavenskom režimu.

U dokumentaciji UDBA-e u Osijeku stoji: „U Osijeku 11. 4. 1967. Predlog: Geza Pašti, predlog za brisanje iz obrade.“

Njega je u Nici, Francuska, otela i dovela u Jugoslaviju zloglasna Udba, tajna komunistička služba zadužena za likvidacije, te ga tamo ubila.

Udba je od svojih suradnika, suradnika republičke centrale SDS-a u Zagrebu, dobila informacije o Paštijevim zadacima u Europi, pa je odlučeno da ga se likvidira. Navečer, 17. srpnja 1965., oko osam sati, vlasnica kuće u Nici u kojoj je Pašti stanovao, pozvala ga je na telefon.

Razgovor s nepoznatom osobom, vjerojatno ženskom, trajao je vrlo kratko. Nakon toga je Pašti žurno izašao. Više ga nitko nikad nije vidio.

Nešto manje od dvije godine nakon ovog događaja vodstvo osječke Udbe napisalo je sljedeću informaciju:

“U Osijeku, 11. 4. 1967. Predlog: Pašti Geza, predlog za brisanje iz obrade: Njegove veze smo našim mjerama pasivizirali tako da ne predstavljaju interes. Imajući u vidu ove momente i sugestiju druga iz RSUP-a predlažem da brišemo iz evidencije lice pod obradom.”

Prema izjavama visokih dužnosnika Udbe, Pašti je bio otet, doveden u Jugoslaviju i likvidiran.

Prema izjavi jednoga bivšega visokoga dužnosnika Udbe, Geza Pašti je nakon otmice kada je doveden u Jugoslaviju najprije bila ponuđena suradnja i oslobođenje, odnosno povratak u emigraciju. Kad je to odbio, prebačen je na imanje SSUP-a na Fruškoj Gori, gdje je mučen, ispitivan i nakraju – likvidiran.

Na istom imanju neko vrijeme 1948. godine, proveo je i hrvatski komunistički prvak Andrija Hebrang, a tu je nekoliko desetljeća kasnije, u kolovozu 2000. godine, likvidiran i poznati srpski političar Ivan Stambolić, protivnik Slobodana Miloševića.

Izvori i literatura: Anto Kovačević, Čovjek i njegova sjena, Zagreb. 2012.

                            Narod.hr od 11. travnja 2018.; pristupljeno 19.11.2022.

Uredništvo/komunistickizlocini.net