fra Jozo Poljak

Rođen je 19. ožujka 1908., na blagdan sv. Josipa, po kojemu je i dobio ime. Rodio se u Sinju, od oca Josipa i majke Kate, rod. Milun. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Sinju, a novicijat na Visovcu, gdje je 1927. odjenuo franjevački habit. Bogosloviju je završio u Makarskoj, a za svećenika je zaređen 1933. godine. Služio je u Perušiću. Partizanski vojni sud u Splitu osudio ga je na smrt strijeljanjem, koje je obavljeno 19. kolovoza 1946. na trogirskom groblju. Ubili su ga u 38. godini života.
Godine 1941., u vrijeme propadanja Kraljevine Jugoslavije i uspostave Nezavisne Države Hrvatske, fra Jozo se nalazio u župi u Perušiću. Zna se da je Perušić okružen pravoslavnim selima, čiji su stanovnici odmah izrazili svoje neslaganje s propašću Jugoslavije i s uspostavom hrvatske države. Zbog toga je fra Jozo u ljeto 1944. iz potpunog četničkog i partizanskog okruženja pobjegao sa skupinom franjevaca u Zagreb i smjestio se u samostan Gospe Lurdske u Vrbanićevoj ulici. Ondje je bio do svibnja 1945., kada se s hrvatskom vojskom i civilima povlači prema Austriji. Predali su se Englezima koji su ih izručili partizanima, a oni su ih poveli na Križni put.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice komunistički zločin
Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala
10,00 EUR
Prošao je Križni put od Slovenije do Vukovara, odakle je nekako uspio pobjeći povezavši se s nekom lažnom braćom. Sjetimo se sv. Pavla kada nabraja pogibelji: pogibelj u moru, pogibelj u rijeci, pogibelj od lažne braće… Tako je i on naišao na jednog lažnog brata koji mu je “osigurao bijeg” u Italiju preko Rijeke. Međutim, bio je to partizanski obavještajac koji ga je prijavio te je fra Jozo uhićen u rujnu 1945. i poslan u zatvor u Zadar, a zatim u Split i Trogir.
Komunistički režimski Vojni sud u Splitu, kojim je predsjedao poručnik Mile Jaćimović, osuđuje fra Jozu na kaznu smrti strijeljanjem bez ijednog jedinog dokaza krivice. U devet točaka na montiranom režimskom komunističkom sudu optužili su fra Jozu za suradnju s Nijemcima i ustašama, za organiziranje policije u Perušiću te za razne zločine povezane s ustašama i Nijemcima. Pri tome su rabili općenite floskule koje su svakome pripisavali.
Divizijski vojni sud optužio je fra Jozu da je organizirao ustašku policiju u selima Perušić, Podlug, Lisičić, Šopot i Lepuri. Što je bila ta ustaška policija? Prvo, to nije bila ustaška policija, nego seoska policija. Dakle, ljudi su se naoružali da bi obranili svoje domove i ono malo hrane i stoke što su imali sačuvali od stalnih napada partizana i četnika, koji su išli od kuće do kuće i pljačkali. Nije to bila nikakva politička vojska ili vojna postrojba, nego ljudi koji su štitili selo od noćnih pljačkaša.Takvu policiju imalo je gotovo svako selo.
Osim te policije, postojale su i prave ustaše, pa nije bilo potrebito izmišljati druge.Tko je htio ići u ustaše, išao je, a ovo je bila policija koja je štitila selo od pljačkaša.To je bila jedina fra Jozina “krivica” zbog koje ga je Vijeće osudilo na kaznu smrti strijeljanjem.
Dan uoči strijeljanja posjetili su ga brat i sestra. Rekao im je: Pravedan sam i zato se ne bojim. Vjerojatno se nadao pomilovanju, jer kako protumačiti to da je bio dobro raspoložen dan uoči strijeljanja?
Strijeljan je 19. kolovoza 1946. u 6 sati ujutro na trogirskom groblju od strane novih totalitarnih režimskih komunističkih vlasti.
Na svetkovinu Velike Gospe u župnoj crkvi sv. Jurja mučenika u Kruševu blagoslovljeni su novi vitraji. Novi prozori postavljeni su 29. srpnja 2020. godine, a oslikani su likovima fratara mučenika koji su djelovali na području između rijeka Krke i Zrmanje, a koje su partizani ubili za vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća. Na jednom od vitraja je oslikan i fra Jozo Poljak.
Likove je naslikao akademski slikar Ivan Grgat, a izrađeni su u radionici akademskog umjetnika Jure Žaje.

Vitraje je blagoslovio kruševski župnik fra Ivan Nimac naglasivši kako je fratre-mučenike ubijao „zmaj“ koji je tada vladao pod sotonskim znakom i ideologijom, misleći da će tako uništiti Crkvu.
„Ubijajući fratre likovali su, uvjereni da ovdje više crkve neće biti. Ubili su svećenika, zauzeli svećeničku kuću i nema tu više ništa, mislili su, ali Marija je bila i ostala zaštitnica svoje djece. Ovi likovi koje smo postavili u našoj crkvi neka nam budu ponos, opomena i zaštita u našem životu, jer taj boj između dobra i zla nije još prošao“, kazao je fra Ivan, nakon čega je uslijedio blagoslov vitraja na kojima je oslikano osam fratara mučenika: fra Ante Pavlov, fra Pavao Silov, fra Jozo Poljak, fra Ante Benutić, fra Vlade Pavlov, fra Anselmo Kamber, fra Andrija Zjačić i fra Kruno Tadin.
U Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja Split 44 fratra bili su žrtve II. svjetskog rata i poraća, od čega 20 fratara potječe s područja Cetinskog kraja ili su tu vršili svoju službu. Iz poštovanja prema njima i njihovoj mučeničkoj smrti izrađeni su reljefi koji su postavljeni u klaustru sinjskog Svetišta. Reljefe s likovima ubijenih franjevaca izradili su poznati hrvatski akademski kipari: Vene Jerković, Tomislav Kršnjavi, Josip Marinović, Stipe Sikirica, Nikola Vrlić, Miro Vuco i Jure Žaja. Do sada je postavljeno 16 reljefa na kojima je i reljef fra Joze Poljaka.

Jozo Poljak Fra.
AJ, 15, F-38-423
Vojni sud Split 29.05.1946
Molba za pomilovanje se NE uvažava
Odluka br. 10580 09.08.1946.
Izvori i literatura:
Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. Stoljeća, Zagreb, 2007.
Bezina, dr. fra Petar, Franjevci provincije Presvetog Otkupitelja žrtve rata 1942.-1948.,Split, 1995.
franjevci-split.hr od 18. kolovoza 2020.; pristupljeno 12.11.2022.
ferata.hr od 24 srpnja, 2015.; pristupljeno 12.11.2022.
Uredništvo/komunistickizlocini.net