U VELIKOM TGOVIŠĆU CRNOGORSKE PARTIZANKE STRIJELJALE 180 DOMOBRANA, POBACALE IH U KRATERE (Na mjestu grobišta podigli zgradu)

Veliko Trgovišće – željeznička postaja

Prilikom velikih masovnih zločina jugoslavenskog komunističkog režima s Titom na čelu 1945. godine, iz Maribora su preko Zidanog Mosta dovozili zarobljenike u zatvorenim marvenim vagonima pod pratnjom naoružanih partizana preko Velikog Trgovišća na likvidaciju u Maceljsku šumu, a o tome svjedoči svjedok gospodin  Zvonimir Zorić, koji se je uspio spasiti 18. svibnja 1945., oko 19 sati bijegom iz jednog transporta u Velikom Trgovišću, koji se poslije nastanio u Zagrebu.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala

10,00 EUR

U Velikom Trgovišću, između željezničke postaje i kuće u kojoj su bili stanovi željezničkih djelatnika, početkom travnja 1945. godine, palo je nekoliko bombi koje su načinile nekoliko veliki kratera. Kada se je jedna skupina hrvatskih domobrana polovicom svibnja 1945. godine, vraćala iz Slovenije svojim kućama u Slavoniju i došla do Velikog Trgovišća, domaći su partizani tražili da ih sve pobije grupa crnogorskih partizanki koje su tamo boravile. Sve su ih postrijeljale i mrtve pobacale u te kratere. Tada su partizani naredili seljacima da voze živo vapno i da ih posiplju.

Nakon toga su žrtve zatrpali. Kasnije je na tome mjestu bio vrt za djelatnike željezničke postaje, a najzad su na tome mjestu i nad tim mučeničkim kostima podigli stambenu zgradu. To znaju svi stariji ljudi u Velikom Trgovišću i okolici. Po pričanju pučanstva, tamo je pobijeno izmedu 150 i 180 domobrana, a o tome sam pismeno izvijestio Saborsku komisiju za istraživanje ratnih i poratnih žrtava još 19. srpnja 1990. godine.

Mladen Šafranko (član partizanske pratnje koja je nadgledala pogubljenje), svjedočio je da su dobrovoljci imali lozinku: “Sve cigare popušili, šaljite novih 80 ili 100 komada.” Slali su je po kuriru iz Maceljske šume na pilanu u Đurmanec, a to je značilo da su pripremljene jame za toliki broj mučenika koji su čekali za otpremu. Jame su kopali i zatrpavali okolni povjerljivi seljaci, a djeca su im donosila hranu po nalogu Vojne i Civilne OZN-e iz Krapine.

Izvor: Fran Živičnjak, U vječni spomen – Na hrvatske vojnike, svećenike i franjevce i sve hrvatske mučenike pobijene u svibnju i lipnju 1945. godine, na prostorima Maceljske šume kod Krapine i logorima u Mirkovcu kraj sv. Križa-začretje i Oroslavlju, (4. dopunjeno izdanje), Udruga Macelj 1945., Zagreb – Đurmanec, 2018.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s