Drava Križni put

Hrvati su doživjeli istu sudbinu kao i Kozaci čiji je tragični završetak opisan u knjizi Nicholasa Bethella The Last Secret. Zapitati se je nisu li i jedni i drugi još od Jalte u veljači 1945. godine, postali dijelom istoga tajnog plana.’ Gdje se rodila ideja o povlačenju Hrvata?

Staljinovi  “marševi smrti”, koji su bili slični Titovim, završavali su u Sibiru, a imali su cilj ne samo ubiti neprijatelja fizički nego mu uništiti i dušu u beznadnu ponoru strahota.

Mnogi su tada oduzeli sami sebi živote znajući da ih čeka užasna smrt. Rijeke Drava, Sava i Dunav su tih dana nosile tisuće ljudskih tjelesa onih koji su se sami utopili ili bili utopljeni.

Za engleske vojnike je taj užas nevinih bio stravičan. Mogli su nekako shvatiti da ljudi oduzimaju sebi živote, ali je bilo neshvatljivo kad su to činili i svojim najdražima. Emigrantski pisac Fyodor Kubanski opisuje jedan takav prizor:

“Mlada žena sa dvoje male djece trči rubu. Zagrlila je prvo dijete za trenutak, a onda ga naglo bacila u bezdan. Drugo dijete se hvatalo za dno njene haljine i molilo, Mama, nemoj! Mama, strah me je! Nek te nebude strah bit ću ja s tobom! odgovarala je izbezumljena žena. Jedan pokret njene ruke i drugo dijete je poletjelo u brzu vodu rijeke Drave. Tada je podigla ruke da napravi znak križa: “Bože primi moju grešnu dušu”, zazivala je, i prije nego je njena desna ruka dotakla lijevo rame, skočila je za djecom. U trenutku ju je progutao bijesni vir.«

Nicholas Bethell, The Last Secret, str. 143.

Kenneth Tyson je bio u to vrijeme engleski vojnički svećenik u Dravskoj dolini i sjeća se pritužbi vojnika zbog njihova teška i žalosna zadatka. U svojoj propovijedi od nedjelje 3. lipnja 1945. godine, kada su izručivani posljednji Kozaci (žene i djeca) iz Peggetza, rekao je:

Rekao sam svoje mišljenje o nedostojnosti tih postupaka i o potrebi smilovanja i u ratu. Mnogi su mi vojnici dolazili kroz zadnjih 48 sati, duboko uznemireni zbog osjećaja da su oni primjenjivali užasno nasilje nad ženama i djecom, i da su poslali tisuće bezazlenih i bespomoćnih ljudi u smrt. Odkud im pravo postupati na tako okrutan način prema tim ljudima i s kojim pravom su njihovi zapovjednici od njih tražili da to rade? Govorili su Tysonu da je sve to “krvavo odvratna sramota” (“a bloody shame”).”

Bethell, The Last Secret, str. 149.

Izvor: Ante Beljo, YU – Genocid Bleiburg i Križni put Udba, Zagreb-Toronto, 1990.

Uredništvo/komunistickizlocini.net