VLČ. MARKO LUETIĆ OTROVAN NA BADNJAK OD KOMUNISTIČKIH AGENATA (Ranije su mu ubili četiri brata)

Zagreb

Rođen je 9. studenoga 1895. u Župi Biokovskoj, od oca Ante i majke Filomene, rođ. Rubić. Za svećenika je zaređen 1918. godine. Kao mladi svećenik prvih desetak godina služio je u župama Stilje, Poljica i Donje Selo, a od 1931. pa sve do svojega progonstva bio je župnik u Kučićima kod Omiša. Godine 1942. morao je bježati iz Kučića. Otišao je u Osijek, zatim u Križevce, a potom u Zagreb. Po naređenju Partije otrovan je na Badnjak 1944. u Zagrebu.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala

10,00 EUR

Tijekom 1941. i 1942. partizani, tj. komunisti koristili su veliko nezadovoljstvo hrvatskoga naroda prema Talijanima koji su okupirali velik dio Hrvatske. Dio ljudi je odlazio u partizane, neki, naivni, ne znajući da se iza partizana kriju komunisti. Dok su neki svećenici šutjeli,drugi su progovorili. Tako je i don Marko Luetić više puta govorio narodu istinu o partizanima i uvjeravao ih da su to komunisti, oni isti boljševici koji su poubijali velik broj svećenika i uništili crkve po Španjolskoj i Rusiji. Na taj je način ljude odvraćao da ne idu u partizane.

To su doznali partizani i krenuli su u Kučiće da ga ubiju. U posljednji trenutak dobija informaciju da partizani idu da ga ubiju. Don Marko je pobjegao iz Kučića. Prvo je otišao u Osijek, zatim je neko vrijeme bio u Križevcima, a posljednje dane života proveo je u Zagrebu. Svugdje je nastupao kao svećenik prognanik, svugdje je nosio kolar, bio u svećeničkom ruhu i svugdje je služio Sv. misu. Partizani su poslali za njim agenta u Zagreb s nalogom da ga otruje. Agent se predstavio kao protivnik partizana, pa je uoči Božića pozvao don Marka i još jednog njegovog prijatelja iz Poljica na večeru. Prilikom te večere, na Badnjak 1944., don Marko i njegov prijatelj bili su otrovani.

Uzalud je kasnije došla hrvatska policija, stanari su pobjegli odmah nakon što su otrovali svoje goste. Ostavili su mrtvace u stanu i pobjegli na partizanski teritorij.  O smrti don Marka Luetića u knjizi Tomislava Luetića Župa Biokovska sa rodoslovljima (2000.) piše:

S oltara je nešto rekao protiv partizana i iz Kučića je 1942., morao bježati pred partizanima koji su mu prijetili, najprije u Osijek, a onda u Križevce i u Zagreb, gdje je otrovan 24. prosinca 1944. Njegova braća Josip, liječnik, Stanislav, graditeljski tehničar, Marinko, vozač, Ante (Tonći), graditeljski tehničar, ubijeni su od partizana godinu i pol ranije.

Don Radoslav Terzić u svom pismu autoru Martirologija piše:

Žrtva ratnih prilika i neprijatelja Crkve i svećenika bio je i don Marko Luetić. Njegov nećak dr. Ante Čizmić, tada gimnazijalac, našao ga je mrtva u sobi na krevetu. Taj nećak kaže, daje patološka obrada (u “Razglednici” koju je izdao Župni ured sv. Antuna u Zagrebu stoji da je liječnik bio dr. Alfons Agić, nap. aut.) utvrdila da je smrt nastupila zbog trovanja. Odmah poslije Drugog svjetskog rata govorilo se u njegovoj posljednjoj župi Kučići da je otrovan po narudžbi komunista. Nakon što smo primili don Radoslavovo pismo, obratili smo se i samom gospodinu dr. Anti Čizmiću. Njegov je odgovor bio:

Kako sam boravio u Zagrebu 1944. godine (bio sam učenik trećeg razreda gimnazije) imao sam dogovoren susret s mojim ujakom don Markom Luetićem, dana 26. 12.1944., koliko se sjećam. Nažalost, našao sam ga mrtva. Naknadno sam doznao da je otrovan (to sam saznanje dobio od redarstva).

U knjizi Drugi svjetski rat i poraće – u temelju kamen (2000.) autorica Gordana Turić zabilježila je:

Ubijen (otrovan), od partizanskih agenata, 24. prosinca 1944., u Zagrebu. Pokopati je na Mirogoju (Zagreb). ŽeljkoVukasović iz Splita, nećak pokojnoga vlč. Luetića, obratio nam se kratkim pismom u kojemu je bila i don Markova fotografija. U pismu je napisao:

Moj rođak, Ante Čizmić, bio je dječak 1944. godine, te je kao dječak saznao od redarstva u Zagrebu, da je na Badnjak 1944. godine, naš ujak don Marko Luetić, otrovan arsenom od strane komunstičkih agenata, što je potvrdila izvršena obdukcija.

Opsežnije izvješće poslao nam je don Ivan Ujević, župnik iz Kučića:

Sredinom 1942. godine don Marko je prisiljen napustiti župu jer su mu partizani poručili da će ga ubiti. Don Marka zamjenjuje i poslužuje župu župnik iz Svinišća, don Ivan Stanić. Partizani strijeljaju don Ivana u svibnju 1943. godine u Mosoru. Partizani pale župnu kuću sa svom arhivom koja je bila sačuvana od 1500. godine. Sačuvala se stara matica iz 1621., koja nije bila u župnoj kući. Don Marko živi dvije godine u Osijeku, da bi se pred kraj 1944. godine povukao u Zagreb. U Zagrebu živi kao podstanar sve do Badnjaka 1944. godine kada umire zagonetnom smrću. Pokopan je na Mirogoju gdje mu je i danas grobnica. Zbog bombardiranja, rodbina iz Osijeka nije mogla brzo doći u Zagreb i tražiti nalaz obdukcije. Tomo (K.) se hvalio da je platio don Markovoj gazdarici da otruje don Marka. U selu je rašireno mišljenje da je don Marko otrovan i da je mučenik za vjeru.

Izvor: Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s