Zagreb

• 

Rođen je 9. studenoga 1895. u Župi Biokovskoj, od oca Ante i majke Filomene, rođ. Rubić. Za svećenika je zaređen 1918. godine. Kao mladi svećenik prvih desetak godina služio je u župama Stilje, Poljica i Donje Selo, a od 1931. pa sve do svojega progonstva bio je župnik u Kučićima kod Omiša. Godine 1942. morao je bježati iz Kučića. Otišao je u Osijek, zatim u Križevce, a potom u Zagreb. Po naređenju Partije otrovan je na Badnjak 1944. u Zagrebu.

Tijekom 1941. i 1942. partizani, tj. komunisti koristili su veliko nezadovoljstvo hrvatskoga naroda prema Talijanima koji su okupirali velik dio Hrvatske. Dio ljudi je odlazio u partizane, neki, naivni, ne znajući da se iza partizana kriju komunisti. Dok su neki svećenici šutjeli,drugi su progovorili. Tako je i don Marko Luetić više puta govorio narodu istinu o partizanima i uvjeravao ih da su to komunisti, oni isti boljševici koji su poubijali velik broj svećenika i uništili crkve po Španjolskoj i Rusiji. Na taj je način ljude odvraćao da ne idu u partizane.

To su doznali partizani i krenuli su u Kučiće da ga ubiju. U posljednji trenutak dobija informaciju da partizani idu da ga ubiju. Don Marko je pobjegao iz Kučića. Prvo je otišao u Osijek, zatim je neko vrijeme bio u Križevcima, a posljednje dane života proveo je u Zagrebu. Svugdje je nastupao kao svećenik prognanik, svugdje je nosio kolar, bio u svećeničkom ruhu i svugdje je služio Sv. misu. Partizani su poslali za njim agenta u Zagreb s nalogom da ga otruje. Agent se predstavio kao protivnik partizana, pa je uoči Božića pozvao don Marka i još jednog njegovog prijatelja iz Poljica na večeru. Prilikom te večere, na Badnjak 1944., don Marko i njegov prijatelj bili su otrovani.

Uzalud je kasnije došla hrvatska policija, stanari su pobjegli odmah nakon što su otrovali svoje goste. Ostavili su mrtvace u stanu i pobjegli na partizanski teritorij.  O smrti don Marka Luetića u knjizi Tomislava Luetića Župa Biokovska sa rodoslovljima (2000.) piše:

S oltara je nešto rekao protiv partizana i iz Kučića je 1942., morao bježati pred partizanima koji su mu prijetili, najprije u Osijek, a onda u Križevce i u Zagreb, gdje je otrovan 24. prosinca 1944. Njegova braća Josip, liječnik, Stanislav, graditeljski tehničar, Marinko, vozač, Ante (Tonći), graditeljski tehničar, ubijeni su od partizana godinu i pol ranije.

• 

Don Radoslav Terzić u svom pismu autoru Martirologija piše:

Žrtva ratnih prilika i neprijatelja Crkve i svećenika bio je i don Marko Luetić. Njegov nećak dr. Ante Čizmić, tada gimnazijalac, našao ga je mrtva u sobi na krevetu. Taj nećak kaže, daje patološka obrada (u “Razglednici” koju je izdao Župni ured sv. Antuna u Zagrebu stoji da je liječnik bio dr. Alfons Agić, nap. aut.) utvrdila da je smrt nastupila zbog trovanja. Odmah poslije Drugog svjetskog rata govorilo se u njegovoj posljednjoj župi Kučići da je otrovan po narudžbi komunista. Nakon što smo primili don Radoslavovo pismo, obratili smo se i samom gospodinu dr. Anti Čizmiću. Njegov je odgovor bio:

Kako sam boravio u Zagrebu 1944. godine (bio sam učenik trećeg razreda gimnazije) imao sam dogovoren susret s mojim ujakom don Markom Luetićem, dana 26. 12.1944., koliko se sjećam. Nažalost, našao sam ga mrtva. Naknadno sam doznao da je otrovan (to sam saznanje dobio od redarstva).

U knjizi Drugi svjetski rat i poraće – u temelju kamen (2000.) autorica Gordana Turić zabilježila je:

Ubijen (otrovan), od partizanskih agenata, 24. prosinca 1944., u Zagrebu. Pokopati je na Mirogoju (Zagreb). ŽeljkoVukasović iz Splita, nećak pokojnoga vlč. Luetića, obratio nam se kratkim pismom u kojemu je bila i don Markova fotografija. U pismu je napisao:

Moj rođak, Ante Čizmić, bio je dječak 1944. godine, te je kao dječak saznao od redarstva u Zagrebu, da je na Badnjak 1944. godine, naš ujak don Marko Luetić, otrovan arsenom od strane komunstičkih agenata, što je potvrdila izvršena obdukcija.

Opsežnije izvješće poslao nam je don Ivan Ujević, župnik iz Kučića:

Sredinom 1942. godine don Marko je prisiljen napustiti župu jer su mu partizani poručili da će ga ubiti. Don Marka zamjenjuje i poslužuje župu župnik iz Svinišća, don Ivan Stanić. Partizani strijeljaju don Ivana u svibnju 1943. godine u Mosoru. Partizani pale župnu kuću sa svom arhivom koja je bila sačuvana od 1500. godine. Sačuvala se stara matica iz 1621., koja nije bila u župnoj kući. Don Marko živi dvije godine u Osijeku, da bi se pred kraj 1944. godine povukao u Zagreb. U Zagrebu živi kao podstanar sve do Badnjaka 1944. godine kada umire zagonetnom smrću. Pokopan je na Mirogoju gdje mu je i danas grobnica. Zbog bombardiranja, rodbina iz Osijeka nije mogla brzo doći u Zagreb i tražiti nalaz obdukcije. Tomo (K.) se hvalio da je platio don Markovoj gazdarici da otruje don Marka. U selu je rašireno mišljenje da je don Marko otrovan i da je mučenik za vjeru.

Izvor: Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007.

Uredništvo/komunistickizlocini.net