Tomica Penavić
Tomica Penavić pjesnik
Rođen je u Pribinovićima kod Širokog Brijega 17. siječnja 1921. Odrastao je u siromašnoj i težačkoj obitelji. Sa sedam godina ostaje bez oca, a ubrzo mu je umrla i majka. U lipnju 1940. godine, maturirao je na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu. Kao najbolji maturant prigodom maturalne svečanosti za nagradu je sjedio s profesorskim zborom. U ožujku 1941., upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu. U biografijama se navodi da je za vrijeme NDH-a bio državni dužnosnik, ujedno studirajući. U svibnju 1945., s braćom Matom i Mirkom povlači se prema Austriji, do Bleiburga. Od tada se za njega i brata mu Matu ne zna ništa, dok je Mirko preživio. Predpostavlja se da su završili u nekoj od stotina masovnih grobišta u Sloveniji ubijen od strane Titovih partizana predstavnika jugoslavenskog komunističkog režima.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini
Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala
10,00 EUR
Nalazimo ga kao pjesnika od 1939. u „Luči“, a tijekom rata objavljivao je u „Hrvatskoj mladosti“, „Hrvatskom narodu“, „Hrvatskom selu“, „Hrvatskom krugovalu“, „Plugu“ i drugdje. Osim pjesama, javlja se prikazima i ocjenama novih knjiga. Pjesme napisane od 1939., do 1941., objavio je 1942., u knjizi „Na stazama života“, čiji je pretisak objavljen 1996. Zbirka ima dva ciklusa „Svitanja“ i „Šapat noći“, većinom u stihu, s nekoliko tekstova poetske proze. Pjeva o zavičaju („Široki Brijeg“, „Lištici“), težačkom životu („Pjesma hercegovačkih seljaka“, „Mom ocu“); ljubavi („Čežnja i slutnje u jesen“, „Njoj“…), domovini („Umrimo za domovinu“, „Željo moja“, „Pođimo dovečer…“), o sebi („Nemirna večer“, „Osjećam“, „Ja…“). Posljednjom pjesmom kao da, poput Klarića ili Kovačića, sluti nesretnu sudbinu.
Širokoga je motivskog dijapazona. Osim eksplicitno religioznih pjesama, u više njih isprepleo je religiozne motive sa zavičajno-socijalnim, domovinskim ili ljubavnim.
„Pošao je pjesničkom stazom zaoravši pravu brazdu. Vrijeme je pred njim…“, napisao je u povodu prve i jedine mu zbirke fra Radoslav Glavaš. Nažalost, vrijeme nije bilo pred njim, ali je ostala iskrena i topla pjesnička riječ života, vjere i domoljublja.
Ogranak Matice hrvatske Široki Brijeg utemeljio je nagradu Tomica Penavić – Moja prva knjiga. Njome se nastoji potaknuti stvaralaštvo književnih stvaratelja objavom prve zbirke pjesama.
Izvor: Glas Koncila, broj 28, od 10. srpnja 2016.
Uredništvo/komunistickizlocini.net