DR ZDENKA SMREKAR KNJIŽEVNICA, PJESNIKINJA I UREDNICA – LIKVIDIRANA 1946. (Mučki je ubijena od strane komunističke vlasti)

   

Zdenka Smrekar

Posebna grupa ljudi postala je prava „briga“ novog komunističkog režima, a to su intelektualci. Da bi se dobila neka ideja što komunistički tvrdolinijaši misle o toj kategoriji građana, dovoljno se prisjetiti što je o njima govorio Lenjin. Na pitanje Maksima Gorkog, koji ga je tražio 1919. , da se pokaže milostivijem prema nekolicini znanstvenika, Vladimir Uljanov je oštro odgovorio: “ti kukavni intelektualci, lakeji kapitalizma (…) sebe smatraju da su mozak naroda “, ali “u stvarnosti to nije mozak, već sranje”. Na takvim pretpostavkama, jasno je da Hrvati, koji nisu napravili pravi izbor mogu očekivati najgore. Od 18. svibnja 1944, pjesnik Vladimir Nazor – najavio je da svi oni koji su surađivali s neprijateljem i činili propagandu putem riječi, geste ili pisma, pogotovu u umjetnosti i književnosti, moraju biti označeni kao neprijatelji naroda i kažnjeni smrću, a u nekim iznimnim slučajevima i robijom. Ta izjava barem ima za zaslugu da je jasna, što francuski konzul u Zagrebu, André Gaillard, uskoro naziva stanjem “crvenog terora”.

Čistka Titovih partizana vrlo se brzo provodi i njeni učinci su zastrašujući. Na Bleiburgu, kao i u svim dijelovima Hrvatske, BiH, Slovenije i Vojvodine lov na nepodobne intelektualaca je otvoren. U tom metežu nestaju: umjetnici, znanstvenici, suci, liječnici, glazbenici, osoblje bolnica, članovi znanstvenih i športskih institucija, novinari, profesori, arhitekti, skladatelji, svi su na meti.. Nakon ove zastrašujuće panorame, čini se možda, i to bez pretjerivanja, da se komunističke čistke u Hrvatskoj mogu nazvati kao aristocid. Okrutni i lud “lov na vještice”, nikada nije imalo za cilj kazniti neke “fašističke zločince”, nego smaknuti navodnu neprijateljsku inteligenciju i tako lišiti Hrvatsku njenih mogućnosti, no isto tako isprazniti kuću i dati mjesta za novi režim.

Jedna od najuglednijih intelektualki u Kraljevini SHS, kao i u NDH bila je dr. Zdenka Smrekar. Rođena je u Zagrebu 1884. godine, diplomirala je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, bila je ravnateljica Ženske realne gimnazije u Zagrebu, djelovala je kao književnica, pjesnikinja i urednica časopisa Ženski svijet, Žene danas i Naše žene. Porijeklom je iz Hrvatskog zagorja. Održala je oko tisuću predavanja u Hrvatskoj i inozemstvu o ulozi žena, etici, sociologiji, te o hrvatskoj i francuskoj književnosti. Bila je između ostalog počasni član Družbe braće hrvatskoga zmaja i Hrvatske žene.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Zdenka Smrekar je 1941. godine bila imenovana predstojnicom za žensko školstvo u Ministarstvu bogoštovlja i nastave. Poslije obnaša funkciju  atašea za kulturu u hrvatskom veleposlanstvu u Beču.

Mučki je ubijena od strane komunističke diktatorske Titove vlasti   1946 godine. Pokopana je na Mirogoju Aleja Hermanna Bollea 27 Zagreb.

Uz Ivanu Brlić-Mažuranić, Mariju Jurić Zagorku, Jagodu Truhelku, Zdenku Jušić-Seunik i ostale jedna je od 18 osnivačica “Društva hrvatskih književnica”.

Godine 1921., htjela je otputovati u inozemstvo, ali joj je na nalog Pokrajinske uprave u Zagrebu bila oduzeta putnica. Posjećivala je obitelj Slavka Kvaternika u Medlogu kraj Celja, pa su ju tada, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije vlasti smatrale izrazitom protivnicom jugoslavenskog “narodnog i državnog jedinstva”, čemu svjedoče i zapisi starojugoslavenske policije koja ju je pratila.

Bila je profesorica ženske gimazije, a početkom 1935 god., počela je izdavati časopis za ženski svijet „Naša žena“. List je osnovan, prema riječima glavne urednice, zbog dva razloga: jedno je da ženu Hrvaticu odgaja kao svjesnog člana porodice i domovine, a u drugu ruku da je prosvjećuje u svim onim pitanjima koja su od važnosti za život žene.

Jedna je od 18 osnivačica “Društva hrvatskih književnica”. Osnivačka skupština “Društva hrvatskih književnica” održana je 20. studenoga 1936 god., u Martićevoj ulici broj 10, u stanu Zdenke Jušić-Seunik, a molba za odobrenje Pravila toga društva upućena je Banskoj upravi Savske banovine 24. studenoga, a već 28. studenoga 1936. Bila je i članicom Društva glazbenih intelektualaca.

Na zagrebačkoj Radio-postaji održavala su se tijekom 1936. predavanja pod nazivom ženski sat. Predavačica je bila dr. Zdenka Smrekar te je obrađivala  svaku temu objektivno i na način da se svaka ozbiljna žena mora složiti s njenim nazorima. Dr. Z. Smrekar stalno je isticala ideju o suradnji muškarca i žene na izgradnji kulture. Prema njenim riječima ženu je trebalo stalno poticati da razvija svoje posebne sposobnosti. Predavanje Ulaz žene u javni život objavila je i Naša žena. Među ostalim Z. Smrekar je rekla da je žena počela ulaziti u javni život početkom 19. st. nakon Francuske revolucije, koja je poljuljala sve osnove društva i života novim evanđeljima bratstva, jednakosti i slobode. Dva su momenta po riječima dr. Smrekar snažno utjecala da je žena stala ostavljati tihi zaklon kućnog ognjišta i ulaziti u javni život. Prvo je ekonomski moment, a drugi razlog je potreba individualne slobode. Dok je prvi razlog – ekonomski, iskrsnuo među ženama gospodarski slabijima zbog nužde, dotle se drugi iskristalizirao među ženama ekonomski jakim kao potreba duha, intelekta, kao rezultat spoznaje da i u žene ima sposobnosti i vrlina koje mogu i te koliko da vrijede u javnome životu.

Dr. Z. Smrekar svoje predavanje je zaključila riječima ulaz žene u javni život ima samo svoj raison d`être, svoje logično i moralno opravdanje, ako žena time unosi nešto novo, bolje vrednije, nešto po čemu javni život postaje i ljepši i pravedniji i bolji da se živi. Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske dr. Smrekar postaje odjelna predstojnica za žensko školstvo.

O dr. Zdenki Smrekar (koja poslije, za NDH, postaje odjelna predstojnica za žensko školstvo) piše: “evidentirana je (…) da je 1922. imala da govori u Zrinjskom i Frankopanu u Karlovcu, ali joj tamošnji Jugosloveni nisu dozvolili. Za vrijeme rata, 1918. godine, držala je predavanje školskoj omladini o Zitinoj haljini.

Djela dr. Zdenke Smrekar:

  • Na duvanjskom polju
  • Grička bakica priča,
  • zbirka pripovijetki,
  • sabrano 7 pripovijetki: Zvono na Okić GraduDvorac srećeSputani vitezAdem-begProročanstvo s Papuk goreZastava Klisa grada Vitez Glavan, (1937.)

Izvori: Christophe Dolbeau, Hrvatska 1945: obezglavljeni narod (Komunistički aristicid nad Hrvatima), – preveo Tomislav Sunić

Časopis Hrvatski Radio list, godina I. (1941.), br. 2, lipnj 1941.

HR-HDA, Hans Helm, fond 1521, K. 16, Dosje Zdenka Smrekar, 30. 1. 1943.

HR-HDA, Hans Helm – fond 1521, K. 16, Dosje Zdenka Smrekar, 27. 1. 1943.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s