Ivan Softa (Sopta) hrvatski književnik, likvidiran od partizana na Križnom putu 1945

Ivan Softa (Sopta)     

rasno8
Bilbord u rodnom mjestu posvećen hrvatskom književniku Ivanu Softi (Sopti)

     Ivan Softa (gdjekad Sopta), hrvatski pjesnik rođen u Smokinju kod Širokoga Brijega, 31. srpnja 1906. god., ubijen od strane partizana na Križnom putu svibanj 1945. U Širokom Brijegu postoji ulica koja nosi ime po Ivanu Softi. Prvim romanom “Na cesti” iz 1936. izazvao je pozornost književne kritike, koja ga je nazvala prvim hrvatskim radničkim piscem, hrvatskim Gorkim.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Spomenik u čast Ivanu Sopti u Rasnom
Spomenik u čast Ivanu Softi (Sopti) u Rasnom

U Rasnu je završio pučku školu, a teški socijalni uvjeti i neimaština odvode ga prvo u Slavoniju, a zatim i u Zagreb 1934 god. Kroz to vrijeme je prolazio kroz teška iskušenja i izazove, pratili su ga težak fizički rad, neizvjesnost, kao i opstanak na cesti kad je ostao bez posla. Slijedom toga piše i prvi roman u tom tonu, a to je roman “Na cesti” – opis hrvatske društvene zbilje u vrijeme velike svjetske gospodarske i političke krize. U vrijeme izlaska tog romana pred oči javnosti, vjerojatno i zbog njegove socijalne dimenzije, doživljava pohvalne ocjene kritike i obične javnosti. Osim socijalne tematike, zastupljene teme su bile i njegov rodni zavičaj tj. Hercegovina, njegovo djetinjstvo i uspomene na njega. Tako je nastao i drugi roman “Dani jada i glada” – glasan povik protiv rata i strahota koje donosi (Hercegovina – 1. svjetski rat), o tradiciji i životu, točnije rečeno “svakidašnjoj jadikovki” ljudi iz zavičaja iz kojega potječe. Zanimljiva je njegova izjava iz vremena početka Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, a ta je da “svaki narod koji želi da opstane treba da ima vlastitu državu, utemeljenu unutra i prema vani, pa tek tada izgrađivati svoje socijalne vrednote”. Možda je i to razlog što je ovaj književnik bio obavijen velom šutnje, sve do novijih vremena vezanih za raspad Jugoslavije i stvaranje samostalne Republike Hrvatske. Mučki je ubijen od strane partizana na Križnom putu prema Bleiburgu u mjesecu svibnju 1945.

Napisao je i roman “Nemirni mir”, koji je po riječima kritičara “blizak hamsunovskoj imaginaciji gladi i zla, u cjelokupnosti lišen ruralnoga jer je Ivan Softa kroz životnu bitku oblikovao drukčiju modernu svijest i psihologiju”, te pripovijetku “Razrovano ognjište”.

Na cesti

“…- Kakvo pravo? Njega je noć progutala. – Pravda je danas kao i uvijek sporedna. Pravo je meni jednom rekla baka, kada me je nedužnoga otac lupao: Dijete moje, tko hoće pravdu, neka ide na najtamnije mjesto. Tamo će se pravda dovesti u kočijama ispletenim od paučine. Konj joj je pod kočijama sakat u sve četiri noge, a kočijaš gluh i nijem. Zato ona uvijek kasno stigne. A nekada stignu kočije prazne. Trnje iskida paučinu i pravda ispadne na putu. Jedino oni koji se nađu u toj blizini, vide je i nitko više…”

Ivan Softa (Sopta)
Ivan Softa (Sopta)

“… Od kada si ti protiv nacije? – Ja to nisam. Neka živi nacija. Ali nacija narodnog prava, a ne nekolicine povlaštenih ljudi. A kada narod bude vodio naciju, ona neće biti ni potrebna, jer narodi se nikad ne sukobljuju, već njihovi upravljači. Ja sam u tri dana jeo tri puta, cijele zime smrzavam se po tuđim štalama uz smrad kravske balege. Gdje je tu pravda. Na zemlji su nikli i stvoreni. Zemlja daje dovoljno hrane svim živim bićima na sebi, a ipak je ¾ bića na njoj gladno i živi u bijedi. Gdje je tu pravda? Onaj tko dade pravo onim trima četvrtinama, njegova je budućnost, pa zvao se on ovako ili onako. Što tebi još danas može biti nejasno? Gladan si duševno i fizički, i ništa više. Jasno ti je valjda, da si čovjek, da nisi nikakav grijeh učinio, koji bi ti oduzeo prava čovjeka, i prema tome imaš pravo na život dostojan čovjeka, a ne kao ološ…”.

Fragment: “I onda će ostati same zidine, sazidane bogzna kada, razlokane, zaprljane, unakažene, a pepeo zgarišta pokriti će i porođajne muke i raspeće snage u uzrastu i zadnje olinjale dane skučenosti, siromaštva, borbe i krvi.”.

Djela Ivana Softe:

Na cesti, roman (1936.)

Dani jada i glada, roman, Matica hrvatska (1937.)

Nemirni mir, roman (1940.)

Razrovano ognjište, pripovijetka

Sabrana djela, Zagreb, Pitri (1994.)

Velik dio Softinih pripovijesti i pjesama još uvijek je, zbog cenzure koju su provodile jugoslavenske komunističke diktatorske vlasti rasute po časopisima ili dostupne samo u fragmentima (u Sabranim djelima, 1994., nalazi se i pripovijest Tko poznaje ovoga i fragmenti romana Razlaz poznatih).

Autor: Vedran.P/komunistickizlocini.net

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s