Ivo Bogdan – La tragedia de Bleiburg   

   Ivo Bogdan, rođen 30. rujna 1907. na otoku Šipanu. Pohađao je Trgovačko-pomorsku akademiju (četverogodišnja srednja škola) u Dubrovniku. Ondje je ušao u katoličku domagojsku oragnizaciju. Još kao školarac ušao je u novinstvo. Unutar Katoličkog akademskog društva Domagoj pisao je za list Žar, list domagojske organizacije u Dubrovniku. Uređivao ga je od 1923. do 1926. godine. U Dubrovniku je surađivao u mjesnom glasilu Hrvatske pučke stranke Narodnoj svijesti u kojoj je pisao pod pseudonimom Bogdan Ivanović. U tom je razdoblju iskazivao književničke sklonosti. Pisao je poeziju. Bio je ugledni hrvatski intelektualac i emigrant u Argentini, glavni urednik časopisa na španjolskom jeziku “Studia Croatica”.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Upravo u izdanju “Studia Croatica”, odnosno “Instituto Croata Latinoamericano de Cultura” u Buenos Airesu, na oko četiri stotine stranica, prvi put su 1963. god., donesena sustavno obrađena brojna svjedočanstva i anali­ze, doduše na španjolskom je­ziku, o zločinu jugoslavenskih partizanskih jedinica na Bleiburškom polju i Križnim pu­tovima. Urednik knjige je bio Ivo Bogdan, a predgovor knjizi napisao je argentinski diplo­mat Eduard Augusto Garcia, višegodišnji predsjednik “Organizacije američkih država” (OEA).

Ivo Bogdan je 18. kolovoza 1971. god., ubijen u vlastitom stanu u Buenos Airesu. Pronašli su ga mrtvog na podu, policijska  istraga utvrdila je da su ubojice, njih najmanje troje, ušle u kuću pomoću krivotvorenog ključa. Ubili su agenti jugoslavenske UDBE. Razlog ubojstva je objava jednog dijela dokumentacije u svezi bleiburške tragedije, objavom knjige „Bleiburška tragedija hrvatskog naroda“ na španjolskom jeziku. Svrha knjige je bilo svjetskoj i hrvatskoj javnosti prikazati obrise zločina nad ratnim zarobljenicima i civilima na Bleiburgu i Križnim putovima, protivno svim pravnim konvencijama koje je počinio Titov jugokomunistički režim, a koje je taj režim htio zataškati po svaku cijenu pred cijelim svijetom. 

Iz stana Ive Bogdana nije nestala nijedna dragocjenost, nego samo određeni rukopisi-svjedočanstva o poslijeratnim zločinima jugoslavenske vojske. “Neka zakulisna viša sila”, tvrdi Bogdanov prijatelj i hrvatski emigrant u Argentini Ivo Rojnica, “spriječila je ozbiljnu i detaljnu istragu oko ubojstva Ive Bogdana”.

Srpsko-crnogorski književnik Miodrag Bulatović spomenuo je taj Udbin zločin u knjizi “Ljudi s Četiri prsta”, ustvrdivši da je ubojstvo Bogdana jedan od brojnih trofeja Udbe.

U ovoj knjizi se prvi put spominje Huda Jama, gdje svjedok navodi jako točnu procijenu oko 3.000 žrtava koje su žive zazidane, što daje veliki značaj na vjerodostojnosti ovog jako bitnog izvora.

Uredništvo/komunistickizlocini.net