HRVOJE URSA LIKVIDIRAN I BAČEN U RIJEKU, UBOJICA POBJEGAO U JUGOSLAVIJU U SLUŽBENOM AUTOMOBILU ZAMJENIKA JUGOSLAVENSKOGA GENERALNOGA KONZULA U FRANKFURTU

Hrvoje Ursa max.jpg
Hrvoje Ursa

Hrvoje Ursa, rođen 16. rujna 1938. godine., u Donjim Rujanima pokraj Livna. Pripadao je mlađoj generaciji hrvatskih emigranata u Frankfurtu.

Krajem rujna 1968. Ursa je jednostavno nestao, a njegovo mrtvo tijelo nekoliko dana kasnije, 30. rujna 1968., izvađeno je iz rijeke Fulde kod gradića Sandlofsa u Hesenu. Policijska istraga i obdukcija utvrdili su da je ubijen u noći od 26. na 27. rujna 1968. i bačen u rijeku.

Kao sudionik u njegovu ubojstvu osumnjičen je stanoviti Milan Vukoja, Ursin daljnji rođak iz sela Lopatice pokraj Livna. Ursa je stanovao u Frankfurtu na Majni, a u slobodno vrijeme prodavao je emigrantske novine i dijelio letke — ne samo emigrantima nego i hrvatskim gastarbajterima. S nekima je održavao i kontakte, posebice sa svojim daljnjim rođakom Milanom Vukojom. Ursa nije znao da je Vukoja još 1963. godine, kad je podnosio molbu za putovnicu, potpisao obvezu na suradnju s Udbom. Vukoja je neposredno nakon ubojstva Hrvoja Urse pobjegao u Jugoslaviju u službenom automobilu zamjenika jugoslavenskoga generalnoga konzula u Frankfurtu.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Iko Domazet, alias Nikola Kovačić, pisao je u emigrantskom časopisu Nova Hrvatska br. 21/1979.: “Nakon bijega iz Njemačke Milan Vukoja se sklonio kod roditelja u selo Glavice, nedaleko od Glamoča. Gotovo svakog dana odlazio je nestrpljiv i nezadovoljan u Udbu u Livno.
Na Udbi su ga smirivali i govorili mu da čekaju obavijesti iz republičkog SUP-a u Sarajevu. Na kraju je došao i taj odgovor. No, Udba iz Sarajeva javila je Udbi u Livno da oni nemaju pojma ni o Milanu Vukoji ni o njegovim deviznim potraživanjima. Smjesta je otputovao u Mostar, uvjeren da se radi o zabuni. Mislio je da će sve razjasniti na mostarskom SUP-u, uz pomoć Stanislava Čolaka, Udbina funkcionera, kojem je bio poznat čitav slučaj.

Ali i tu kao da se sve urotilo protiv Vukoje. Odveli su ga ipak prijateljski u hotel Neretva na konak i obećali mu da će, kad dođu nadležni iz Sarajeva, sigurno sve biti sređeno. Sutradan, točnije 13. 1. 1969., kad je čistačica otvorila vrata hotelske sobe, nije mogla vjerovati vlastitim očima. Na krevetu, pokriven do grudi, ležao je zaklan čovjek. Potraživanje Milana Vukoje bilo je tako “riješeno”.
U kasnijem iskazu visoki dužnosnici Udbe su odgovornost za to dvostruko ubojstvo pripisali tadašnjem službeniku livanjske Udbe Mirku Hercegu, šefu mostarske Udbe Stipi Grizelju i inspektoru Druge uprave bosanskohercegovačke Udbe Stanku Karadegliji.

Karadeglija je još 1973. godine., poginuo u automobilskoj nesreći,  na cesti između Konjica i Jablanice, vozeći se na godišnji odmor  iz Sarajeva prema Jadranu. Grizelj je umro kasnije u Mostaru. Pokopan je na mjesnom groblju u Vitini, a pogreb je predvodila nekolicina hercegovačkih fratara koju se inače sumnjičilo za suradnju s Udbom. Udbaš Herceg, prema posljednjim podacima, živi kod rodbine u Vojvodini.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s