ŽUPA KRUŠEVO KOD MOSTARA, POPIS 167 STRADALIH OD KOMUNISTIČKE IDEOLOGIJE (Arapović Anđu majku sedmoro djece partizani ubili premlaćivanjem)

DSC3074_resize

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

  1. Arapović Anđa r. Puce žena Markova (Antina i Ilke r. Marijanović): Rođena je na Selištima 20. 3. 1906. Udala se 19. 11. 1930. za Maraka Arapovića na Selišta. Imali su sedmero djece: Ivana, Dragu, Iliju, Gojka, Antu, Mirka i Vladu. Premlaćena je u odmazdi za poginulog partizana i od posljedica premlaćivanja nakon tri mjeseca 31. 5. 1945. umrla. Premlaćena kao zastrašenje drugima.
  2. Arapović Stojan (Ilijin i Jele r. Mandić): Rođen je na Selištima 11. 7. 1925., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku u ljeto 1943. u Poglavnikov tjelesni zdrug skupa sa Stankom Ćorića Ilijinim i Matom Mandića Ivanovim. Poginuo je u zimu 1944. kod Novog Marofa, skupa sa Stankom Ćorića Ilijinim. Pokopao ih je Mate Mandić Ivanov sa Selišta.
  3. Begić Filip (Ilijin i Mare r. Ivićević): Rođen je u Čulama 14. 5. 1911. Oženjen je 17. 11. 1936. Anicom r. Čule – Rapušić. Imali su dvoje djece: Dragu i Dragicu. Bio je željezničar. Mobilizirali su ga partizani početkom svibnja 1945., i uvojačili u Hercegovačku brigadu. Hercegovačka brigada je javila njegovoj obitelji, ženi mu Anici, da je poginuo 6. 5. 1945. na planini Bitovniji kod Tarčina na putu prema Kreševu.
  4. Begić Martin (Rotkin i Luce r. Karačić – Šoljić): Rođen je u Čulama 9. 2. 1914., mladić. Kao civila partizani su ga mučili i kamenovali na Dobrom Selu u studenom 1944. Kamenovan je u potpunom značenju te riječi. Kako je to bilo: Došli su partizani u Čula. Poveli su nekoliko Čulana sa sobom u šumu prema Dobrom Selu. Uz put su tražili od Martina da im se priključi. Martin nije htio. Zbog odbijanja da im se priključi kamenovali su ga u dobroseoskim ogradama. Desetak godina poslije kamenovanja kosti su mu bile ispod hrpe kamenja, nisu ih dali partizani i komunisti prenijeti u groblje. U rubrici «od čega je umro» don Ante je stavio «poginuo od Narodno Oslobodilačke Vojske».
  5. Begić Mutimir – Mirko (Mijin i Luce r. Kopilaš): Rođen je u Čulama 18. 8. 1910. Oženjen je 28. 1. 1930. s Matijom r. Čule. Zadnji puta je viđen u koloni Križnog puta u Kočevju. Poslije njegova nestanka i nepovratka ostalo je troje djece: Milka, Olga i Zvonko.
  6. Begić Mladen (Antin i Mare r. Marijanović): Rođen je u Čulama 28. 7. 1950., dijete. U ogradi iznad kuće skupa s bratom Vladom našao je zaostalu bombu iz Drugog svjetskog rata. Skupa su bombu tukli na zidu kod kuće. Od eksplozije bombe obadvojica su poginula 19. 8. 1955.
  7. Begić Vlado (Antin i Mare r. Marijanović): Rođen je u Čulama 3. 2. 1944. U ogradi iznad kuće skupa s bratom Mladenom našao je zaostalu bombu iz Drugog svjetskog rata. Skupa su bombu tukli na zidu kod kuće. Od eksplozije bombe obadvojica su poginula 19. 8. 1955.
  8. Bevanda Blaž (Ivanov i Dome r. Babić): Rođen je na Sretnicama 1. 3. 1922., mladić. Otišao je kao regrut u hrvatsku vojsku u jesen 1943. Odmah je poslan na obuku osam mjeseci u Njemačku u «Tiger diviziju» ili popularnije zvanu «Vražju diviziju». Iz Njemačke je došao s obuke u proljeće 1944. Bio je na Sretnicama nekoliko dana i produžio u Bihać na vojnu službu. Sudionik je 1945. kolone Križnoga puta. Zadnji puta je viđen u koloni Križnog puta kod Kostajnici.
  9. Bevanda Mate (Jurin i Jele r. Bojčić): Rođen je na Sretnicama 10. 2. 1925., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku koncem 1943. Bio je ustaša. Zadnji puta je viđen u koloni Križnog puta kod Celja.
  10. Božić Grgo (Jurin i Anđe r. Filipović): Rođen je u Podgorju 24. 6. 1922., mladić. Pohađao je gimnaziju u travničkom sjemeništu 1933/1934. Otišao je kao dragovoljac u Zagreb u hrvatsku vojsku 1941. Iz Zagreba je prešao u Lipik. Bio je ustaški satnik. Nestao je na Križnom putu između Celja i Dravograda 1945. Grgo je brat nestalog Martina Jurina.
  11. Božić Ivan (Antin i Delfe r. Čule): Rođen je u Podgorju 1. 3. 1925., mladić. Otišao je u Sarajevu u hrvatsku vojsku 15. 7. 1943., bio je ustaša. Služio je u XIV satniji (zapovjednik Mijo Prskalo iz Trebižeta), IV bojni (zapovjednik Silvije Ivanović),  III prometnom zdrugu ustaške vojnice. Iz Podgorja je otišao u Sarajevo, iz Sarajeva u Zagreb, iz Zagreba u Veliku Goricu, iz Velike Gorice koncem 1945. u Banja Luku. U Banja Luci je bio opkoljen dvanaest dana u Kaštelu. Iz opkoljena ih je izvukao Luburić sa svojom postrojbom.U proljeće 1945. jedinica mu se iz Banja Luke povlačila prema Gradišci. U Gradišci su imali veći okršaj s partizanima. Partizani su prije njih bili ušli u grad. Morali su učiniti proboj kroz grad da bi jedinica prošla dalje prema Zagrebu. U sukobu s partizanima u Gradišci ranjen je u vrat. Prebačen je u kolonu koja je prevozila ranjenike prema Zagrebu. U Zagrebu se nisu ni zaustavljali nego su produžili prema Dravogradu. Između Celja i Dravograda partizani su im kolonu presreli, popalili su kamione u kojima su bili. U kamionima su bili sve izreda ranjenici. U koloni je stradao i Ivan.
  12. Božić Martin (Jurin i Anđe r. Filipović): Rođen je u Podgorju 4. 2. 1928., mladić. Na nagovor brata Grge otišao je 1942. u vojnu školu. Po završetku školovanja prešao je u ustaše. Ranjen je u ratu 1945. Liječen je u bolnici sv. Vid u Sloveniji. O liječenju i posljedicama liječenja nema nikakva izvješća. Martin je brat nestalog Grge Jurina.
  13. Božić Srećko (Stipanov i Stojke r. Rozić): Rođen je u Podgorju 30. 6. 1923., mladić. Završio je gimnaziju na Širokom Brijegu. Otišao je u vojsku u proljeće 1943. Bio je domobran, satnik po činu, zapovjednik logistike. Službovao je u Sisku. Zadnji puta je viđen u koloni Križnog puta u Gradiški. Srećkovu smrti svjedočila je njegova djevojka. Izjavila je da ga je zazvao van iz stana neki čovjek koji se predstavio kao njegov susjed. Srećko je na prepoznavanje susjedova glasa izišao i više se u stan nije vratio.
  14. Božić Vidak (Franjin i Mare r. Babić): Rođen je u Podgorju 7. 3. 1913. Oženjen je 26. 11. 1939. s Matijom r. Tolj. U braku su imali jedno dijete, sina Ivana. Otišao je u hrvatsku vojsku 1941. bio je domobran. Na Romaniji je u sukobu partizana i domobrana ranjen. Liječen je u vojnoj bolnici četrdesetak dana. Po dolasku kući s liječenja umro je 22. 4. 1943. Poslije Vidanove smrti obitelj mu je primala potporu sve do 1945.,Vrhovni sud za ratne ozljeđenike u Zagrebu, odjel – III, broj 161/1944. od 27. 1. 1944. i 283/1943.
  15. Brkić Jure (Ivanov i Mare r. Lasta): Rođen je na Sretnicama 22. 8. 1925., mladiće. Otišao je u hrvatsku vojsku 1943. Bio je ustaša. Nestao je na Križnom putu.
  16. Čule Andrija (Ivanov – Ivkin i Mande r. Kordić): Rođen je u Čulama 16. 3. 1904. Oženjen je s Vidom r. Brkić. Odveli su ga UDB-aši iz Čula na Božić poslije podne na prividni sud u Čitluk zbog pogibije UDB-aša Dejana…. .Andrija je streljan na božićni Ivandan 27. 12. 1945. na Sretnicama iza Udovičinih kuća u ogradi, skupa s ostalima. Svi su streljani u odmazdi zbog pogibiju UDB-aša Dejana. Pokopan je na Sajmištu 28. 12. 1945. Sprovodne obred mu je vodio don Ante Romić. Na sprovodu je Andrijina žena Vida održala govor, koji je ostao u sjećanju onima koji su bili sudionici Andrijina sprovoda. U rubriku «od čega je umro» don Ante Romić je zapisao «ubijen – streljan».Poslije streljanja ostalo mu je šestero djece: Ivko, Stipe, Mara, Manda, Ljubica i Lidija.
  17. Čule Ante (Nikin i Mare r. Marijanović): Rođen je u Čulama 15. 1. 1916., mladić. Otišao je 1941. u hrvatsku vojku, Bio je ustaša. Kao vojnik bio je na Križnom putu. Na Križnom putu je nestao 1945.
  18. Čule Ilija (Perin i Matija r. Kožul): Rođen je u Čulama 18. 7. 1920., mladić. U tijeku Drugog svjetskot rata otišao je u hrvatsku vojsku. Bio je ustaša. Nestao je na Križnom putu 1945.Po svjedočenju Ivana – Iće Hrste iz Podgorja. Ilija je streljan pred Gradiškom 1945., skupa s Matom Čule Franjinim i Mirkom Čule Stojanovim. Ilija je bio ranjen, nosili su ga Mate i Mirko. Mate i Mirko i sami iznemogli više Iliju nisu mogli nositi. Partizani su u koloni Križnog puta streljali svu trojicu.
  19. Čule Ivan (Martinov i Luca r. Milićević): Rođen je u Čulama 13. 10. 1900. Živio je s obitelji u Podgorju. Oženjen je s Iva r. Raspudić. U braku s Ivom imao je kćer Matiju. Bio je domobran. Posljednji puta je kod kuće bio 1944. Poslije 1944. o njemu se ne zna ništa.
  20. Čule Marko – Jakić (Stojanov – Stojkin i Janje r. Gabrić): Rođen je u Čulama 18. 4. 1926., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku u ožujku 1944. Bio je ustaša. Zapovjednik mu je bio Staniša Vasilj. Do prevrata je bio u Mostaru i Jasenici. Zadnji puta je viđen u koloni Križnoga puta u  Mariboru 1945. Marko je sin ubijenog Stojana – Stojke.
  21. Čule Martin (Jurin – Jurišin i Jake r. Šarac): Rođen je u Čulama 26. 5. 1906. Oženjen je 24. 11. 1928. s Anicom r. Cvitanović. Martin je u braku s Anicom imao šestero djece: Ivana, Jaku, Antu, Zdravka, Ivu i Zdravku.O Martinovoj pogibiji: Martin je otišao kao civil pred vojskom 1945. U koloni s vojskom je došao do Bleiburga. Na povratku kolone Križnoga puta od Bleiburga u Zagreb partizanski oficir je u Zagrebu, na nagovor muslimana (u obitelji mu se spominje ime i prezime) iz Mostara ispod Huma prozvao, da iziđe iz kolone brat biskupa Čule. Martin je izišao iz kolone. Partizanski oficir ga je odveo u nepoznatom pravcu. Više se živi nije pojavljivao.
  22. Čule Mate (Franjin i Matije r. Ćorić): Rođen je u Čulama 26. 4. 1916., mladić. Početkom 1941. otišao je u hrvatsku vojsku, u ustaše. O posljednim Matinim danima svjedočio je Ivan Hrsto iz Podgorja. Po Ivanovim riječima Mate je streljan pred Gradiškom 1945., skupa s Ilijom Čule Perinim i Mirkom Čule Stojanovim. Na Križnom putu Ilija je bio ranjen, nosili su ga Mate i Mirko. Mate i Mirko su bili iznemogli noseći Iliju. Partizani su u koloni Križnog puta streljali svu trojicu.
  23. Čule Milenko – Mile (Matin i Ilke r. Čule): Rođen je u Čulama 12. 12. 1925., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku 1944. Bio je ustaša u III željezničkoj bojni, 13 satniji. Po svjedočenju Vese Vidačka i Ivana Kordića Markova, Mile je u koloni Križnog puta došao do logora Jabuka kod Pančeva. U logoru je obolio od tifusa. U jutarnjim satima je čitan da se pušta na slobodu, da ide kući, a u tijeku noći je umro. Milenko je brat poginulog Mladena (9. 5. 1992.) i bratića Dragana Mladenova (9. 5. 1993.), poginulim u Obrambenom ratu.
  24. Čule Mirko (Stojanov i Iva r. Džeba): Rođen je u Čulama 7. 12. 1921., mladić. U tijeku Drugo svjetskog rata otišao je u hrvatsku vojsku. Bio je ustaša. Po svjedočenju Ivana – Iće Hrsto iz Podgorja streljan je pred Gradiškom 1945., skupa s Ilijom Čule Perinim i Matom Čule Franjinim. Na Križnom putu Ilija je bio ranjen, nosili su ga Mirko i Mate. Mirko i Mate su bili iznemogli te više nisu mogli Iliju nositi. Partizani su u koloni Križnog puta streljali svu trojicu.
  25. Čule Nikola – Arapušić(Martinov i Luce r. Milićević): Rođen je u Čulama 3. 5. 1903. Oženjen je s Desom. Bio je redarstvenik u Zemunu. Partizani su ga odveli iz stana 1943. i više se za njega ne zna. U braku s Desom imao je dvoje djece: Zdenka i Zdenku.
  26. Čule Pero(Marka – Jurišina i Matije r. Tomić): Rođen je u Čulama 21. 8. 1921., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku koncem 1943., u ustaše. Poginuo je u Topuskom 14. 5. 1943. O Perinoj smrti obitelji je stigla crna karata iz Ministarstva Oružanih snaga ustaške vojske br. 24390/43. Crna karata je stigla preko Općinskog poglavarstva općine Mostarsko Blato broj 2255/43 od 20. 11. 1943. Izvješće o Perinoj smrti poslano je i Župnom uredu u Kruševu, vidi urudžbeni zapisnik 72/43 od 20. 11. 1943., te 291/44 i 344/44 od 6. 9. 1944.
  27. Čule Slavko (Markov i Luce r. Rozić): Rođen je u Čulama 21. 3. 1921., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku (domobran) početkom 1942. Cijeli vojni rok i rat proveo je u Šimićevoj domobranskoj pukovniji. Od početka 1942. služio je u Daruvaru. Iz Daruvara je prešao u Omiš, iz Omiša u Mostar. U Mostaru je ostao sve do atentata na generala Šimića (ubili ga Nijemci na Rondou u Mostaru) Poslije pogibije generala Šimića zna se da je Slavko došao u prevratu do Bleiburga. Po prepričavanjima pretpostavlja se da je došao u koloni Križnog puta do Mostara i da je u Mostaru o Ilindanu 1945. ubijen.
  28. Čule Stipan (Ivanov i Anice r. Vidović): Rođen je u Čulama 1. 10. 1922., mladić. Bio je u Zagrebu u Hrvatskom radiši na školovanju. Iz Zagreba sa školovanja je došao kući i koncem 1943. otišaoje u hrvatsku vojsku. Bio je ustaša. Veći dio vojnog i ratnog vremena proveo je u Varaždinu. Na povratku kolone Križnog puta iz Bleiburga došao je do Maribora. U Mariboru je izveden u predvečerje iz kolone i odveden u nepozntom pravcu, na stratište. Stipinu odvođenje u nepoznato svjedočio je Ilija Džeba Martinov.
  29. Čule Stojan – Stojko – Jakić (Grgin i Jaka r Puce): Rođen je u Čulama 21. 5. 1898. Oženjen je 21. 10. 1920. Janjom r. Gabrić. U braku su imali sedmero djece: Delfu, Iliju, Marka, Franu, Tomu, Juru i Peru.Ubijen je u 18. 6. 1946. u Čulama, u sred sela kod Petokrake (sastajalište pet putova), kod današnje trafostanice. Stojan – Stojko je otac nestalog Marka na Križnom putu 1945. O Stojkinom streljanju: Stojko je bio radnik na probijanju tunela s Mostarskog blata prema Jasenici. Vraćao se oko 21:00 sat s rada u tunelu. U to vrijeme; tri, do četiri godine poslije Drugog svjetskog rata, česte su bile UDB-aške kontrole i pretresi sela po Kruševu i po danu i po noći. Policijski sat je bila redovita UDB-aška naredba. Sjedište UDB-aša – štaba – bilo je na Selištima. UDB-ašima, glavni razlog što su imali česte kontrole i štab u Kruševu, je bio zbog praćenja i kontrole pokreta Križara i osoba koje su im iz Kruševa pomagale. Rečenog dana u večernjim satima s lampom s rada na tunelu vraćao se Stojko kući preko Kamenjka, pokraj Begića kuća. Lampu su UDB-aši sa Selišta primijetili i pošli su prema njoj. Susreli su se sa Stojkom na raskrižju prema njegovoj kući. Odveli su ga prema središtu sela, prema Petokraki. Kod Petokrake, Stojki i UDB-ašima su pokušali prići seoski odbornici da bi posredovali za Stojku, ali nije bilo koristi. Kada su se UDB-aši povukli od Petokrake i ostavili Stojkino mrtvo tijelo prišli su seljani do Stojkina tijela i našli ga već mrtva. Obuće na nogama nije imao. Kada su UDB-aši Stojku ubili skinuli su mu obuću s nogu i odnijeli. Stojko je streljan bez obzira što su radnici na tunelu imali pismeno dopuštenje da se vraćaju s posla s lampom u ruci, i za vrijeme policijskog sata. Računao je i Stojko na pismeno dopuštenje, pa se nije kući žurio nego se zadržao uz put dva sata. Jedan dio vremena se zadržao na tunelu, drugi dio je proveo u Begića. U kašnjenju dva sata UDB-aši su ga optužili da je ta dva sata proveo kod Križara. Glavni u UDB-aškom štabu tada je bio Osman Ćorić. Svaka UDB-aška smjena na Selištima je imala desetak UDB-aša.  Jedna od tih smjena pošla je sa Selišta prema Čulama i ubila Stojku.
  30. Ćorić Ivan (Martinov i Matije r. Šaravanja): Rođena je na Selištima 13. 8. 1914. Oženjen je s Anđom. Imali su dvoje djece: sina i kćer. Ivan je otišao u hrvatsko oružništvo kao dragovoljac 1941. Najviše je proveo vremena u Srijemu. Sudjelovao je 1943. u uviđaju tragične smrti Joze Puce Stipina i Blaža Kordića Lovrina. Nestao je na Križnom putu 1945. Brat je nestalih Slavka i Stojana Martinova.
  31. Ćorić Radoslav (Antin i Ilke r. Džeba): Rođen je u Čulama 4. 2. 1923., madić. Služio je u Pavelićevu tjelesnom zdrugu, zajedno s Dragom Puce Šimunovim sa Selišta i Perom Džebom Stipinim iz Čula. Nestao je na u koloni Križnom putu 1945.
  32. Ćorić Slavko (Martinov i Matije Šaravanja): Rođena je na Selištima 30. 11. 1926, mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku 1943. Bio je ustaša. Nestao je na Križnom putu 1945. Brat je nestalih Ivana i Stojana Martinova.
  33. Ćorić Stanko (Ilijin i Kate r. Šaravanja): Rođena je na Selištima 17. 2. 1925., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku u ljeto 1943., u Poglavnikov tjelesni zdrug skupa s Stojanom Arapovića i Matom Mandića. Poginuo je u borbama s partizanima kod Novog Marofa u zimu 1944., skupa sa Stojanom Arapovića. Njihovu pogibiju je svjedočio Mate Mandić Ivanov sa Selišta.
  34. Ćorić Stojan – Stojko (Martinov i Matije r. Šaravanja): Rođena je na Selištima 19. 9. 1919., mladić. Otišao je kao dragovoljac među prvima iz Hercegovine u hrvatsku vojsku, odmah u srpnju 1941. poslije podizanja partizanskog ustanka protiv Nezavisne Države Hrvatske. Obukao se u vojsku u Mostaru u netom formiranu Mostarsku bojnu. Jedinica mu je nakon obuke u Mostaru prebačena u Jajce i odmah bačena u okršaje s četnicima i partizanima. Imao je čin ustaškog rojnika. Dobio je dva odlikovanja: za hrabrost i savjesno i požrtvovno vršenje svojih zadataka. Ostao je poznat na Selištima kao mladić vedre i vesele naravi. Umro je kao ranjenik u Zagrebu 1943. Brat je nestalih Ivana i Slavka Martinova.
  35. Ćorić Stojan (Perin i Anice r. Klarić): Rođen je na Dobrom Selu 14. 3. 1907. Oženjen je 20. 11. 1932. s Marom r. Čule. Uvjenčao se s Dobrog Sela u Čula. Bio je radnik na probijanju tunela s Mostarskog blata do u Jasenicu. Vraćajući se s posla u tunelu stradao je nagazivši na minu 30. 5. 1945. Poslije stradavanje ostalo mu je četvero djece: Pero, Bože, Iva i Janja.
  36. Delić Niko (Jakovljev i Ive r. Pušić): Rođen je na Krivodolu 15. 12. 1912. Oženio se 20. 11. 1937. s Danicom r. Tomić. Imali su troje djece: Antu, Ivana i Mandu. Ante i Ivan su maleni umrli. Manda se udala za Franju Marušića u Biograce.Niko je otišao pred vojskom 1945. Viđen je zadnji puta u koloni Križnog putu u Slavonskoj Požegi skupa s Andrijom Senkića i Ilijom Lončar. Danica, žena Nikina, izgubila je u ratu: oca (Ante Tomić ubijen 10. 12. 1944 na Krivodolu pod Biganovcom), mater (Kata r. Galić umrla 26. 3. 1943.), muža, dva brata (Ivan i Stanko nestali u ratu). i dva sina, sve u kratkom vremenskom razdoblju, potom se i ona razbolila i umrla 23. 2. 1947.
  37. Delić Rafo (Franjin i Vide r. Kordić): Rođena je na Krivodolu 1907. Oženio se 1. 2. 1940. s Ružom r. Miletić. U braku su imali jedno dijete, sina Niku. Rafo je ubijen kao civil u Rodoču – Gostovina 14. 12. 1945. O ubojstvu Rafinu: Rafu su partizani mobilizirali, u Rodoču su mu dali nalog da nosi municiju partizanima na položaj. Rafo je rekao: «druže ne mogu nositi, dajte mi nešto pojesti, gladan sam, pa ću onda nositi». Umjesto hrane dobio je metak u glavu.
  38. Džeba Mirko (Andrijin i Anice r. Martinović): Rođen je u Čulama 9. 6. 1950. Stradao je u Čulama 20. 9. 1964. od zaostale mine – bombe iz Drugog svjetskog rata.O Mirkovu stradanju: Mirko je s Markom i Zdravkom Džebom Stankovim i s Ilijom – Icom Džebom Stojanovim išao čuvati krave prema Vardi. Naišli su u brdu na minu. Od eksplozije mine Mirko i Ilija – Ico su teže ranjeni. Mirko je isti dan od rana u bolnici umro. Ilija – Ico je ostao živ s težim posljedicama. Marko i Zdravko su zadobili lakše rane bez većih posljedica.
  39. Džeba Mirko (Božin i Anđe r. Brkić): Rođen je u Čulama 21. 3. 1921. Oženjen je 4. 1. 1944. s Lucom r. Kordić. Otišao je u hrvatsku vojsku u proljeće 1942. U početku je bio ustaša. Kasnije je prešao u domobrane u Prvu satniju, Prvu bojnu, Prvu domobransku pukovniju, Prvu udarnu diviziju. Zapovjednik mu je bio general Ante Moškov. Kao vojnik se oženio s Lucom, s njom je živio nekoliko dana i otišao ponovo u vojsku. Luca je ostala bez djece. Nije se preudavala nego je živjela u nadi Mirkova povratka. Lucinom smrću 24. 2. 1992. domaćinstvo je zatvoreno.Po svjedočenju Ivana Vidačka Nikolina iz Podgorja Mirko je zadnji puta viđen u koloni Križnog puta 1945. u Mariboru. Svjedoči Ivan Vidačak da je Mirko ubijen u Mariboru skupa s Jurom Petrina Jozinim, Slavkom Vidačkom Filipovim i Mirkom Vidačkom Filipovim.
  40. Džeba Pero (Stipin i Anica r. Martinović): Rođen je u Čulama 4. 1. 1925. mladić. Koncem 1943. otišao je u hrvatsku vojsku. Bio je ustaša u Pavelićevu tjelesnom zdrugu. Zajedno je u jedinici bio s Radom Ćorića iz Čula i Dragom Puce Šimunovim sa Selišta. Poginuo je 28. 4. 1944. u borbama s partizanima (u izvješću piše „s odmetnicima“) u selu Mađarevo kod Novog Marofa. Pokopan je u Varaždinu 1. 5. 1944. U obitelji je bio jedinak od muške djece.Obitelji i Župskom uredu izvještaj o Perinoj smrti, crna karata, stigla je 13. 7. 1944. Izvješće je poslano iz Zapovjedništvo Poglavnikovih Tjelesnih zdrugova – Katolički dušobrižnik – Zagreb broj 469/1944. vidi urudžbeni zapisnik župnog ureda u Kruševu broj 284/44.
  41. Ereš Žarko (Stjepanov i Kate r. Jurković): Rođen je na Sretnicama 24. 11. 1920., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku 1941. Bio je ustaša. Nestao je na Križnom putu. Žarko je polubrat poginulog Ilije Jurkovića.
  42. Gabrić Donko (Ilijin – Ilkin i Ive r. Zovko): Rođena je na Selištima 17. 7. 1922., mladić. Javio se kao dragovoljac u hrvatsku vojsku 1942. Raspoređen je u Mostarsku ustašku bojnu u Kostajnici, gdje mu nalazio brat Ivan. Bio je vrlo blage naravi, ali kao vojnik vrlo hrabar i odvažan. Skupa s batom Ivanom bio je na bunkeru na željezničkoj pruzi između Kostajnice i Volinja. Ostalo je na Selištima u prepričavanju prisjećanje na Donku i Ivana Gabriće te Žarka Hrstu iz Podgorja kako su 13. 6. 1944. odbili žestoki partizanski napad na prugu i bunker u kojemu su se nalazili. Donko je nestao na Križnom putu 1945. Brat je nestalog Ivana Ilijina.
  43. Gabrić Drago – Karlo (Tomin i Anđe r. Čule): Rođena je na Selištima 11. 7. 1925., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku početkom 1943. u Poglavnikov tjelesni zdrug. Često su pojedine jedinice Zdruga išle u ispomoć pojedinim posadama kada su bile ugrožene iznenadnim noćnim napadima partizana. U jednoj takvoj akciji 1944. kod Varaždinskih Toplicama Drago je poginuo.
  44. Gabrić Ivan (Ilijin – Ilkin i Ive r. Zovko): Rođena je na Selištima 6. 8. 1920., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku kao dragovoljac u srpnju 1941. Bio je ustaša u Mostarskoj bojni. Iz Mostara nakon obuke s jedinicom je otišao u Jajce, gdje su se vodile teške borbe s partizanima i četnicima. Sudjelovao je u bitci s partizanima na Kozari 1942. Imao je čin dočasničkog rojnika. Iz Jajca je s bojnom prebačen u Kostajnicu. Između Kostajnice i Volinja bio je zapovjedni jednoga od bunkera na željezničkoj pruzi. Skupa je bio u Mostarskoj bojni sa Markom Mandića – Botom, Marijanom Pucom Jakovljevim, Stojanom Ćorićem Martinovim i od 1942 s bratom Donkom. Na Selištima se u šapatu prepričavalo 1945. i 1946. da je Ivan u Križarima, ali se nikad nije doznalo je li je to istina, niti se čulo da je kao križar negdje ubijen. Brat je nestalog Donke Ilijina. Bio je odlikovan za izvanrednu hrabrost. Isticao se po smjelim upadima u neprijateljske redove.
  45. Gabrić Ivan – Ićan (Rudolfov – Rotkin i Ive r. Damjanović): Rođena je na Selištima 15. 9. 1923., mladić. Kao sedamnaestogodišnjak bio je dragovoljac u Mostarskoj bojni od srpnja 1941. Sudjelovao je u bitkama s četnicima i odmetnicima kod Jajca, na Kozari i Kordunu. Imao je čin rojnika. U prevratu, u koloni negdje kod Zidanog Mosta vidio ga je Nikola Mandić Ivanov kako jaši na konju kao ranjenik. Bio je ranjen dan prije. Poslije Zidanog Mosta više se o Ićanu ništa ne zna. Nestao je na Križnom putu 1945. Imao je čin rojnika i odlikovan je medaljom za hrabrost i požrtvovno vršenje zadataka.
  46. Gabrić Stojan (Franin i Janje r. Bevanda): Rođena je Selištima 22. 6. 1923., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku kao dragovoljac 1942. Bio je u Poglavnikovu tjelesnom zdrugu. Uglavnom je službovao u Zagrebu kao stražar pred Vladinim i Vojnim ustanovama. Poginuo na straži kod Maršalata za prvog bombardiranja Zagreba. 22. 2. 1944. Pokopan je u Zagrebu na Mirogoju na ustaškom groblju 26. 2. 1944.Župni ured Kruševo je brojem 285/44 od 24. 7. 1944. tražio izvještaj od Zapovjedništva Poglavnikovih Tjelesnih Zdrugova – Katoličko dušobrižništvo – u Zagrebu o Stojanovoj smrti. Izvještaj je stigao – crna karata – broj 810/44 od 20. 7. 1944., urudžbeni zapisnik 295/44 od 20. 7. 1944. s naznakom «Prijava o smrti Gabrić Stojana, vojnika ….»
  47. Hrsto Ilija (Ivana – Koncula i Anice r. Mandžo): Rođen je u Podgorju 5. 1. 1920., mladić. Otišao u hrvatsku vojsku 15. 7. 1943. Bio je ustaša. Služio je u XIII satniji, IV bojni, III Prometnom zdrugu ustaške vojnice. Iz Podgorja je otišao u Sarajevo, iz Sarajeva kratko u Zagreb, iz Zagreba u Veliku Goricu do konca 1944. Od 1944. do proljeća 1945. bio je u Banja Luci. Iz Banja Luke s jedinicom je krenuo prema Bleiburgu. Na povratku iz Bleiburga došao je do Siska. U Sisku su ga partizani iz kolone izveli, utrpali u kamion i odvezli u nepoznatom pravcu. Po svjedočenju prisutnih cijelo vrijeme dok im je kolona Križnog puta bila u Sisku čule su se u okolnim brdima pucnjave, a oni koji su u Sisku odvođeni iz kolone više se živi nisu viđali. Preostali u koloni Križnog puta iz Siska su produžili sve do Jabuke kod Pančeva.Ilija je brat nestalog Stjepana – Šćepe Ivanova. Poslije njihova nepovratka u obitelji im je ostala živjeti neudata sestra Šima. Poslije Šimine smrti (15. 3. 1998.) domaćinstvo im je zatvoreno.
  48. Hrsto Jozo (Andrijin i Ilke r. Cvitanović): Rođen je u Podgorju 18. 3. 1922., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku 1943. Bio je ustaša. Bježeći od četnika uskočio je u Drinu 1945 i utopio se.
  49. Hrsto Stjepan -Šćepo (Ivana – Koncula i Anice r. Mandžo): Rođen je u Podgorju 23. 4. 1912., mladić. Otišao je služiti vojsku Stare Jugoslavije u Zaječar i više se nije živ kući vratio. Poslije odlaska u vojsku Stare Jugoslavije o njemu se ne zna ništa. Brat je nestalog Ilije Ivanova. Poslije njihova nepovratka u obitelji im je ostala živjeti neudata sestra Šima. Poslije Šimine smrti (15. 3. 1998.) domaćinstvo im je zatvoreno.
  50. Hrsto Žarko (Markov i Anđe r. Gabrić): Rođen je u Podgorju 19. 10. 1921., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku u srpnju 1941. Bio je ustaša u Mostarskoj bojni. Sudjelovao je u bitkama kod Jajca, Kozari, kod Kostajnice. Posljednje vrijeme proveo je štiteći prugu na prostoru između Kostajnice i Volinja. Na zaštiti pruge bio je skupa s Ivanom Gabrića Ilijinim kao zapovjednikom te Donkom Gabrića Ilijinim. Po svjedočenju Vese Vidačka, Žarko je zadnji puta viđen u koloni križnog puta u Zidanom Mostu.
  51. Jurković Ilija (Kate Jurković): Rođen je u Crnićima kod Stoca, 10. 7. 1906., mladić. Ilija je nezakoniti sin Kate Jurković žene Stjepana Ereša i polubrat nestaloga Žarka Ereša Stjepanova. Bio je dragovoljac u hrvatskoj vojsci. Poginuo je 1942.
  52. Kordić Andrija (Jurin i Kate r. Primorac): Rođen je na Sretnicama 24. 4. 1921., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku 1943. Bio je ustaša. Veći dio vojne službe proveo je u Kostajnici, u XII bojni. Poginuo je kod Zagreba 1944. Zakopao ga je njegov ujko, Jure Primorac iz Čitluka. Andrija je brat nestalog Stjepana Jurina.
  53. Kordić Blaž (Lovrin i Iva r. Rozić): Rođen je na Sretnicama 2. 5. 1882. Oženjen je Vidom Dodig. Vida mu je umrla 30. 10. 1927., a Blaže se oženio 3. 3. 1930. s Ivom r. Mustapić. Poslije ubojstva ostalo mu je dvoje djece: Lovro i Mara.Blaž je 1943. otišao u berbu kukuruza u Slavoniju, u Rumu skupa s Jozom Pucom sa Selišta. Obojicu su Srbi iz Herdevika, žive sjekirama kresali i pekli po svjedočenju tadašnjeg redarstvenika (žandara) Ivana Ćorića Martinov sa Selišta.
  54. Kordić Vilim (Filim) (Nikolin – Begušić i Manda r. Begić): Rođen je na Sretnicama 8. 3. 1916., mladić. U tijeku rata bio je redarstvenik. Sudionik je Križnog puta. Iz kolone Križnog puta došao je kući na Sretnice. Od kuće su ga partizani odveli na prisilne radne akcije – pretovar vagona u Gabelu. U Gabeli su ga za vrijeme pretovara vagona partizani i UDB-aši premlaćivali. Od premlaćivanja je iznemogao. Prebačen je u Mostar u bolnicu. U bolnici je umro 25. 7. 1945. Vilim je brat ubijenih Joze i Ivana Nikolinih
  55. Kordić Ivan –Ićan – Smoljankić (Jakovljev i Matije r. Marić): Rođen je na Sretnicama 5. 5. 1912., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku 1941. Bio je domobran. Poginuo je na Romaniji 5. 2. 1942. Pokopan je u Rogatici. Izvještaj o Ivanovoj pogibiji dao je Franjo Soldo pok. Stjepana iz Velikog Ograđenika. Ivan je brat (polubrat) nestalog Mate Jakovljeva.
  56. Kordić Ivan –Ićan (Matin i Anice r. Rozić): Rođen je na Sretnicama 18. 2. 1907. Oženjen 23. 11. 1932. s Anicom r. Čule. Ubili su ga Križari 6. 1946., u njegovoj kući na Sretnicama.Isti dan, 9. 6. 1946., kad i Ivana, Križari su ubili: Grgu Senkića (Krivodol), Martina Marijanovića (Krivodol), Marijana Šaravanju (Krivodol), Ivana Šaravanju (Krivodol). / Ivan je brat ubijenog Pere Matina. Poslije Ivanova ubojstva ostalo mu je troje djece: Žarko, Dragica, Matija, a Ivan – Ićan se rodio poslije očeva ubojstva.
  57. Kordić Ivan – Begušić (Nikolin i Mande r. Begić): Rođen je na Sretnicama 3. 9. 1908. Oženjen je 17. 11. 1937. s Katom r. Vidačak iz Podgorja.Odmah poslije pogibije udbaša Dejana na Božić 1945. partizani su ubili Ivana kod njegove kuće na Sretnicama. Druge su, od sedmero ubijenih, vodili u Čitluk na prividni sud, Ivan je odmah, bez suda, ubijen. Pokopan je 27. 12. 1945. U rubriku «od čega je umro» don Ante Romić je stavio «ubijen – streljan». / Ubijene Sretničane (Ivan Kordić Nikolin, Jozo Kordić Nikolin, Ruža Rozić r. Vasilj, i Mate Marić Nikolin) za odmazdu udbaša Dejana pokopali su seljani bez svećenika. /Ivan je brat ubijenih Joze i Vilima. Poslije njegova ubojstva ostalo mu je troje djece: Manda, Ljubica i Ivica.
  58. Kordić Jozo – Begušić (Nikolin i Mande r. Begić): Rođen je na Sretnicama 21. 12. 1910. Oženjen je s 22. 11. 1939. s Ružom r. Pušić – Milić s Krivodola. Streljan je na božićni Ivanda 27. 12. 1945. na Sretnicama iza Udovičinih kuća, u odmazdi za poginulog udbaša Dejana. Za razliku od brata Ivana koji je odmah na Božić ubijen, Jozo je vođen na prividni sud u Čitluk. Pokopan je na Sretnicama bez svećenika 28. 12. 1945. U rubriku «od čega je umro» don Ante Romić je zapisao «ubijen – streljan». Poslije njegova ubojstva ostalo mu je troje djece: Andrija, Zvonimir i Nikola. Jozo je brat ubijenih Ivana i Vilima.
  59. Kordić Jure (Lukin i Anice r. Smoljan): Rođen je na Sretnicama 30. 3. 1893. Oženio se s Lucom r. Marić. Partizani su ga ubili 19. 12. 1944. na Sretnicama, na Poljanama. U rubrici «od četa je umro» don Ante Romić je stavio «poginuo od Narodno Oslobodilačke Vojske». Jure i Luca su imali šestero djece: Nikola, Luka, Vinko, Drago, Slavko i Dane. Jure je otac pokojnog Nikole – Nike.
  60. Kordić Mate – Smoljankić (Jakovljev i Matije r. Čović): Rođen je na Sretnicama 16. 5. 1922., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku 1941. Bio je ustaša. Sudionik je Križnog puta. Na povratku s Križnog puta partizani su ga uhapsili (Ž. K.) i ubili u Čerinu u sabirnom partizanskom centru (Buntića podrum). Nestao je na Križnom putu 1945. Mate je brat (polubrat) poginulog Ivana – Ićana Jakovljeva.
  61. Kordić Matija (Markova i Anice r. Božić): Rođena je u Podgorju 8. 6. 1929, djevojka. Odmah iza prevrata 1945. partizani su sa seoskim odbornicima zašli po Podgorju i nametali porez. Kupili su stoku, vino, žito i sve što su smatrali potrebnim. Po naređenju Matija je svu sakupljenu stoku iz Podgorja gonila na Sretnice da se preda partizanskom štabu. Po dolasku na Sretnice partizani su je optužili da je hranila Križare. Prisiljavali su je da prizna kako je hranila Križare. Prisiljavanje su vršili premlaćivanjem. Premlatili su je do te mjere da je nakon nekoliko dana umrla.
  62. Kordić Nikola – Niko (Jurin i Lucije r. Marić): Rođen je na Sretnicama 11. 9. 1922., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku 1941. Služio je kao pričuvni dovojnik – policajac u Zagrebu. Umro je u Zagrebu 20. 6. 1944. od «obostrane upale pluća». Pokopan je u Zagrebu 22. 6. 1944. Župni ured Kruševo je tražio brojem 285/44 od 24. 7. 1944. službeno izvješće Zapovjedništva Poglavnikovih Tjelesnih Zdrugova u Zagrebu o Nikolinoj smrti. Nikola je sin poginulog Jure.
  63. Kordić Nikola (Martinov i Ive r. Prskalo): Rođen je u Podgorju 22. 11. 1920., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku skupa s Perom Mandžom u proljeće 1941. Bio je ustaša. U koloni Križnog puta došao je do Mostara, do u zatvor Ćelovinu 1945. Viđen je u Ćelovini skupa s Ivanom Marijanović Andrijin – Šandrićem, Slavkom Marijanović Šćepinim – Vrankića, Jozom Marijanović Andrijinim – Vrankića, Nikom Marijanović Jozinim, Milom Marijanović Ivanovim i Ilijom Rozić Grginim – Čulušića. Iz Ćelovine je odveden u srpnju 1945. skupa s navedenima (osim Slavka Marijanovića Šćepina –Vrankića. On je ubijen u Ćelovini) i skupinom oko pedeset hrvatskih vojnika sudionika Križnog puta, do u Pribilovce kod Čapljine. U Pribilovcima su ih svezali za stog sijena i zapalili.
  64. Kordić Pero (Matin i Anice r. Rozić): Rođen je na Sretnicama 21. 7. 1905. Oženjen je 27. 11. 1928. s Matijom r. Bevanda. Otišao je 1941. u njemačku vojsku ulegionare kao dobrovoljac. U svrhu potpore izdani su mu dokumenti Župnog ureda – urudžbeni zapisnik 77/41 (obiteljski list s 19 članova obitelji) i 81/41 (vjenčani list s Matijom r. Bevanda). Služio je vojsku u Drugom bataljunu, prvoj brigadi, formacija u SSSR-u. Sudjelovao je u napadu njemački trupa na Staljingrad. Na povratku iz Rusije zarobili su ga partizani, kao zarobljenika su ga ubili. Ubijen je 11. 4. 1945. Pokopan je u Raljevu u Slavoniji. Poslije ubojstva partizani su ga proglasili kao dobrovoljac partizanske vojske i proglasili ga narodnim herojem. Pero je brat ubijenog Ivana – Ićana Matina. Poslije Perina ubistva ostalo mu je četvero djece: Ilija, Marinko, Jela i Iva.
  65. Kordić Stjepan – Stipe (Jurin i Kate r. Primorac): Rođen je na Sretnicama 14. 7. 1919., mladić. Otišao u hrvatsku vojsku u proljeće 1941. Služio je kao ustaša u Prvom obrambenom zdrugu uLuburićevoj Imao je čin ustaškog satnika. Zadnji puta je viđen u koloni Križnog puta u Sisku. Poslije Siska se o njemu ništa ne zna. Stjepan je brat poginulog Andrije Jurina.
  66. Lončar Ilija (Andrijin i Ive r. Pehar): Rođen je na Krivodolu 9. 10. 1912. Oženio se 4. 11. 1941. s Matijom r. Vidačak, nisu imali djece. Otišao je kao domobran iz Mostara u povlačenju hrvatske vojske prema Bleiburgu. Zadnji puta je viđen skupa s Nikom Delića i Andrijom Senkića u Požegi. Nestao je na Križnom putu 1945. Matija se poslije dužeg Ilijina nepovratka vratila na očinstvo.
  67. Lončar Marko (Ivanov i Anđe r. Marušić): Rođen je na Krivodolu 22. 7. 1911. Oženio se 22. 11. 1937. s Mandom r. Mandić. Bio je dragovoljac u hrvatskoj vojsci od 1941. Nestao je na Križnom putu 1945. Zadnji puta je viđen u Zagrebu. Iz Zagreba je otišao skupa s Jurom Marijanovića prema Karlovcu. Iz Karlovca otišli su na Kozaru. Od Kozare svaki im se trag gubi. Poslije njegova nepovratka ostalo mu je dvoje djece: Slavko i Albina.
  68. Mandić Marko – Boto (Nikolin – Nikin i Luce r. Dugandžić): Rođena je na Selištima 5. 11. 1919. Oženio se 4. 2. 1942. s Lucom r. Bevanda (Lucić). Luca je ostala bez djece. Poslije Markova nepovratka vratila se bratu na Sretnice.Marko se odmah u srpnju 1941. prijavio kao dragovoljac u hrvatsku vojsku u Mostarskoj bojni. Obukao se među prvim u Mostarskoj bojni. Poslije obuke u Mostaru otišao je s jedinicom u Jajce u žestoke i dugotrajne borbe s partizanima i četnicima. Sudjelovao je sredinom 1942. u gušenju četničko – partizanskog ustanka na Kozari. Bio je poznat u svojoj jedinici po smjelosti i odvažnosti – strah u neprijateljskim redovima. U akcije je rado išao s Marijanom Pucom Jakovljevim i Ivanom Gabrića Ilijinim. Imao je čin ustaškog vodnika i tri odlikovanja koje je rado nosio na grudima. S Kozare prebačen je njegov vod u Kostajnicu na prugu Kostajnica – Volinje na osiguranje željezničke pruge. Česti su partizanski napadi bili na vlakove i na prugu na dionici Kostajnica – Volinje. Spominje se na Selištima kako su 13. 6. 1944 odbijeni partizanski napadi na bunkere iz kojih se pruga (mostovi i tuneli) čuvala. Sudionik je Križnog puta od Bleiburga do Maribora. Najvjerojatnije da je ubijen u šumi kod Maribora o kojoj pripovijeda Ivan Kordić Markov.
  69. Mandić Pero (Jakovljev i Jele r. Senkić): Rođen je ja na Krivodolu 4. 5. 1926., mladić. O Perinoj smrti: «bio je u koloni Križnog puta. Iznemogao je i legao u kukuruzište uz put. Partizanska pratnja iz kolone ga je ubila».
  70. Mandžo Ivan – Ivko (Rokin i Mare r. Zlomislić): Rođen je u Podgorju 13. 10. 1913. Oženjen je 20. 11. 1938. s Marom r. Pehar. Otišao je početkom 1941. u hrvatsku vojsku u domobrane. Više puta je u tijeku rata dolazio kući i ponovo u rat odlazio. Od kuće je zadnji puta otišao u svibnju 1944., pred vojskom. Viđen je zadnji puta u koloni Križnog puta na Zidanom Mostu u svibnju 1945. (svjedoči Veso Vidačak). Poslije Ivkina nepovratka ostalo mu je četvero djece: Vinko, Drago, Jela i Pero. Ivko je brat poginulog Pere Rokina.
  71. Mandžo Pero (Rokin i Mare r. Zlomislić): Rođen je u Podgorju 9. 9. 1920., mladić. Otišao je skupa s Nikolom Kordića u hrvatsku vojsku u proljeće 1941. Bio je ustaša. Poginuo je u Topuskom 23. 11. 1942. Obitelji poginulog Pere stiglo je izvješće o njegovoj smrti –crna karta. Izvješće je poslano iz Ministarstva Oružanih snaga Hrvatske br. 24390/43. Izvješće je stiglo preko Općinskog poglavarstva općine Mostarsko blato br. 2255 od 20. 11. 1943. Uz crnu kartu Perinu pogibiju je svjedočio i Pero Čule sin Marka Jurišina. Pero je brat nestalog Ivke Rokina.
  72. Marić Jure (Matin i Božice r. Bandić): Rođen je na Sretnicama 10. 12. 1921., mladić. Bio je viši časnik obavještajne službe Hrvatske vojske. Nestao na Križnom putu 1945. Sin je ubijenog Mate Nikolina.
  73. Marić Mate (Nikolin i Kata r. Ćorić): Rođen je na Sretnicama 15. 9. 1892. Oženjen je s Božicom r. Bandić i s Anicom r. Ostojić. / Matu su udbaši poslije pogibije udbaša Dejana odveli na saslušanje u Čitluk. Odveden je zbog sina Jure koji je bio visoki časnik u obavještajnoj službi hrvatske vojske. Streljan je na božićni Ivandan 27. 12. 1945. na Sretnicama iza Udovičinih kuća skupa s ostalim u odmazdi za poginulog udbaša Dejana. Pokopali su ga seljani bez svećenika 28. 12. 1945. U rubriku «od čega je umro» don Ante Romić je zapisao «streljan – ubijen». Poslije ubojstva ostalo mu je šestero djece: Kata, Iva, Jela, Zora, Andrija i Božica.  Mate je otac nestalog Jure.
  74. Marić Mate (Šimunov i Ive r. Rozić): Rođen je na Sretnicama 20. 9. 1903. Oženjen je 23. 11. 1931. s Katom r. Čule. Poginuo je vraćajući se s berbe kukuruza iz Slavonije 1942. Pokopan je u Martinovcima. U braku s Katom je imao četvero djece: Lucu, Stanka, Anđu i Anicu.
  75. Marijanović Ante – Šarić (Franjin i Luce r. Smiljanić): Rođen je na Krivodolu 1. 9. 1928., mladić. Poginuo je na Ljubuši kao Križar o Uskrsu 1946. U maticama stojipoginuo u «škriparima».
  76. Marijanović Franjo (Franjin i Ive r. Smoljan): Rođen je na Krivodolu 26. 9. 1927., mladić. Služio je 1947. jugoslavensku vojsku. Kao vojnik dijete je autom satrao. Za odmazdu je ubijen 13. 9. 1947. Brat je nestalog Zvonke Franjina.
  77. Marijanović Ilija – Begović (Franjin Jele r. Jerković – Žilić): Rođen je na Krivodolu 19. 7. 1924. Nakon svibnja 1945. završio je u zatvoru negdje kod Splita. U zatvoru ga je UDB-a više puta premlaćivala. Ipak, je iz zatvora izišao živ. Oženio se u Brčkom. U braku je imao jedno dijete: sina. Odmah po izlasku iz zatvora počeo je pobolijevati. Od posljedica premlaćivanja i bolesti umro je 1948. Ilijina sestra Janja – Janjka je također umrla od posljedica premlaćivanja u sudskom procesu. Bila je optužena da je nosila hranu Križarima.
  78. Marijanović Ilija (Jurin – Jukin i Kate r. Zubac): Rođen je na Krivodolu 1. 5. 1896. Oženjen je s Delfom Vidović. Imali su četvero djece: Dragu, Petra, Ivu i Ljubu. Brat je ubijenog Nikole Jurina – Jukina. / Na putu iz Mostar prema Krivodolu saznao je da mu je brat u koloni Križnoga puta ubijen. Emotivno iritiran tim saznanjem nožem je isparao jugoslavensku zastavu. Zbog paranja zastave je uhapšen, odveden u zatvor i bez presude ubijen na očevidi zatvorenika zatvora Ćelovina u Mostaru. / Ilijina pogibao je vezana uz sljedeću zgodu: Otjerao je u srpnju 1946. na magaretu žito u mlinicu u Iliće. Na povratku iz mlinice se navratio u Petrovića gostionicu u Čulama. Gostionicu je držala Janja Petrović. U gostionici mu je netko rekao da su mu partizani i UDB-aši ubili brata Nikolu. Nato saznanje Ilija je izišao vani ispred gostionice, emotivno iritiran zastavom jugoslavenskom i partizanima i UDB-ašima koji su mu brata ubili, uzeo nož iz džeba i zastavu nožem rasparao. Poslije ovoga čina UDB-aši su tražili Iliju da ga uhapse, nisu ga odmah prvih dana pronašli.  Potražnja je potrajala i predvodio ju je poznati UDB-aš koji je djelovao u Kruševu Osman Ćorić. Osman je pošao u Polje, Mostarsko blato, tražiti Iliju. Mislio je  da se ne nalazi negdje u kosidbi sijena, bila je kosidba sijena na Polju. Po običaju UDB-aškom imao je uza se pušku i pratioca. Na Polju je Osman nespretno spustio kundak puške prema nozi i udario u kamen, puška se aktivirali i opalila. Osman je bio smrtonosno pogođen. Očevici pripovijedaju za čas posla, za kratko vrijeme cijelo Polje je bilo prazno, nigdje nitko od ljudi nije bio, od straha zbog pogibije UDB-aša Osmana. Dervo pratilac Osmanov je spasio mnoge Kruševljane da ne stradaju u odmazdi zbog poginulog UDB-aša Osmana – svjedočio je da je Osman stradao u nesretnom slučaju. / O Osmanu: za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je ekstremni ustaša. U prevratu prešao je u UDB-aše. Poslije prevrata kao UDB-aš nastavio je ekstremno progoniti i ubijati Hrvate. Iz Kruševa je bilo nekoliko osoba koje su bile s Osmanom u ustašama. Niti jedan od njih koji su bili s Osmanom u ustašama nisu se smjeli pojavljivati živi u Kruševu sve dok nisu čuli da je Osman poginu. Poslije Osmanove pogibije vratili su se u Kruševo i živjeli sve do smrti. / UDB-aši su poslije Osmanove pogibije blokirali Krivodol i uhapsili Iliju. Odveli su ga u Ćelovinu u Mostar. U Mostaru je ubijen i bačen u Neretvu. / O Ilijinu ubojstvu: po selu se priča kako je Ilija pokušao iz Ćelovine bježati i da su ga stražari ubili. To je bila puštena montirana UDB-aška priča među narod na Krivodolu. Pogibija Ilijina po svjedočenju i očevidu Pere Solde s Vionice dogodila se ovako: Iliju su dva stražara iz pritvora povela na presudu u sudnicu, treći pratitelj je išao iza Ilijinih leđa i nosio je pušku. Iza Ilije su vodili Peru u istom stilu druga trojica. Pred samom sudnicom, dvojica koja su Iliju vodila su ga pustili, odmakli su se od njega korak dva u desno i lijevo i zavikali «pobježe» onaj treći je puškom opalio i Iliju pred sudnicom kao fol bjegunca ubio.
  79. Marijanović Ivan – Šandrić (Andrijin i Matije r. Lončar): Rođen je na Krivodolu 1921., mladić. Bio je Ustaša. Zadnji puta je viđen na povratku s Križnog puta u Mostar u Ćelovini 1945. Viđen je skupa sa Slavkom Marijanović Šćepinim – Vrankića, Jozom Marijanović Andrijinim – Vrankića, Nikom Marijanović Jozinim, Milom Marijanović Ivanovim. Ivana su partizani odveli u srpnju 1945. skupa s Jozom Marijanovića Andrijinim – Vrankića, Nikom Marijanovića Jozinim i Milom Marijanovića Ivanovim i  s ovećom (oko 50 osoba) skupinom hrvatskih vojnika, većinom sudionika Križnog puta, u Pribilovce kod Čapljine. U Pribilovcima  su po svjedočenju svezani oko stoga sijena i zapaljeni. U istoj skupini s njima je bio sa Sretnica Ilija Rozić Grgin – Čulušić i iz Podgorja Nikola Kordić Martinov. Poslije Ivanova ubojstva domaćinstvo mu je izumrlo. / Uz navedenu skupinu ubijenih na Krivodolu se prepričava slučaj Jure Lončara – Komesara Antina. S navedenom skupinom u Križnom putu do Mostara je došao i Jure. Po Krivodolu se brzo proširila vijest o dolasku sudionika Križnog puta u Ćelovinu i u Sjeverni logor i da je izdan oglas da dođu roditelji po svoje sinove da ih vode kući. Ante Lončar Jurin otac je pošao i na kapiji u Sjevernom logoru mu je rečeno da uđe na poligon i da pronađe svoga sina i da ga vodi kući. Kada je Ante ušao u logor na poligonu je naišao na veliki broj pripadnika Križnog puta – malo koji od njih je mogao na nogama stajati i s ležećeg položaja ustati. Prošao je preko poligona potražiti sina Juru. Naišao je na osobu koja ga je upitala «koga tražite», Ante je odgovorio «tražim sina». Slijedilo je pitanje «gdje ti je sin», Ante je odgovorio «pa tu negdje» i dodao «čovječe ako mi možeš pomoći, pomozi i nemoj me mučiti». Kako ti se sin zove, čovjek s ležećeg položaja je priupitao: «Jure Lončar», i pošao je Ante od čovjeka u ležećem položaju. Slijedio je ponovo glas: «ja sam tata, zar me ne prepoznaješ». Ante nije ni po čemu prepoznao sina Juru, isto tako ni Jure sav iznemogao negdje kroz maglu je prepoznavao oca Antu. Tek na riječi da je sin Jure onaj koji leži, još uvijek nesiguran prišao je čovjeku koji je ležao i rekao mu: «pa ako si ti moj sin ustani idemo kući». Čovjek iz ležećeg položaja je rekao «bi tata kada bi se mogao ustati». Ante je još u dvoumici da li je to Jure ili nije, uzeo na leđa čovjeka sa poligona, na kapiji dobio propusnicu i krenuo preko Čekrka na Krivodol. Uz put je susreo Antu Smiljanića Ćiku. Ćiko i otaca Ante su Juru iznemogla naizmjence nosili do Krivodola. Tek nakon petnaestak dana njege Jure je počeo po malo hodati. /Drugim roditeljima koji su se odazvali na rečeni oglas da se ide po svoje sinove u Ćelovinu i u Sjeverni logor partizani i udbaši nisu udovoljili nego su sami roditelji jedva živu glavu izvukli.
  80. Marijanović Ivan – Ilić (Ilijin i Marte r. Lončar): Rođen je na Krivodolu 10. 6. 1924., mladić. Imao je nadimak Čaruga. Bio je visoki časnik u hrvatskoj vojsci. Poginuo je kod Virovitice 17. 12. 1943. Ivanovoj obitelji je došlacrna lista o njegovoj pogibiji.
  81. Marijanović Ivan – Nikotić (Jurin i Ruže r. Raspudić): Rođen je na Krivodolu 6. 9. 1920., mladić. Bio je dragovoljac u domobranima od 1941. Službovao je oko Gradiške, Okučana i Kutine. Bio je vrlo hrabar i pouzdan vojnik. Odlikovan je medaljom za hrabrost. Imao je čin ustaškog vodnika. Kao zapovjednik je bio poznat da je uvijek išao naprijed, pred svojim vojnicima. Bio je cijenjen među vojskom. Vojnici su ga rado imali za zapovjednika.  Poginuo je 9. 5. 1943. u Voćinu.
  82. Marijanović Jago (Stipin – Šćepin i Mare r. Milićević): Rođen je na Krivodolu 13. 4. 1915., mladić. Bio je u Hrvatskom Radiši u Zagrebu. Završio je stolarski zanat. Nestao je u Drugom svjetskom ratu. Jago je brat nestalog Jure Stipina.
  83. Marijanović Janja – Janjka (Franjina i Jele r. Jerković – Žilić): Rođena je na Krivodolu 21. 12. 1929., djevojka. UDB-a ju je uhapsila 14. 6. 1946., osudila ju 25. 6. 1946. na godinu dana zatvora i uvjetno dvije godine. Uhapšena je s skupinom petnaestero Krivodoljana koji su bili optuženi da su povezani s Križarima. U optužnici joj stoji da se 9. 6. 1946. sastala u selu s Križarima oko 20:00 sati. Sudski proces joj je vođen pred vojnim sudom 29. udarne divizije u Mostaru br. 707/46. Osuđena je po članu 11, članu 3 točka 12 krivičnog zakona protiv naroda i države na 1 (jedna) godina, uvjetno dvije. Sudac istražitelj joj je bio P. D. Iz zatvora je došla modra i prebijana. Ostala je njezina rečenica u prepričavanju na Krivodolu: «da me je još jedanput istražitelj udario ja bi priznala da sam i amidžu ubila. Jela je od posljedica premlaćivanja 1948. kod kuće umrla. Janja je sestra Ilije Franjina koji je također umro od posljedica premlaćivanja u komunističkom zatvoru.
  84. Marijanović Jozo –Vrankić (Andrijin i Ruže r. Pušić – Milić): Rođen je na Krivodolu 14. 9. 1922., mladić. Otišao je kao dragovoljac 1942 u hrvatsku vojsku. Bio je ustaša, u ustaškoj narodnoj obrani. Jedinica mu je za vrijeme rata djelovala na području Gradiške, Okučana, Požege i Bjelovara. Bio je odlikovan medaljom za hrabrost. Imao je čin ustaškog rojnika. Pred konac rata 1945, u proljeće, osnivanjem domobranskih divizija prebačen je u domobrane. Zadnji puta je viđen u srpnju 1945. na povratku s Križnog puta u Mostaru u zatvoru Ćelovina. Bio je u Ćelovini skupa sa Slavko Marijanović Šćepinim – Vrankića, Ivan Marijanović Andrijin – Šandrić, Nikom Marijanović Jozinim, Milom Marijanović Ivanovim. Partizani su ga iz Ćelovine odveli u srpnju 1945. s Ivanom Marijanovića Andrijinim – Šandrića, Nikom Marijanovića Jozinim, Milom Marijanovića Ivanovim i s ovećom (oko 50 osoba) skupinom zatvorenika hrvatske vojske u Pribilovce kod Čapljine. U Pribilovcima su ih po svjedočenju svezali oko stoga sijena i zapalili. U istoj skupini je bio sa Sretnica Ilija Rozić Grgin – Čulušić i iz Podgorja Nikola Kordić Martinov.
  85. Marijanović Jozo (Nikin i Janja r. Puce): Rođen je na Krivodolu 3. 1. 1889. Jozo se dva puta ženio: prvi puta s Janjom Prskalo (umrla 29. 11. 1927.) i nakon Janjine smrti s Vidom Bojčić. U prvom braku je imao dva sina (Nikolu i Ivana) i u braku s Vidom dva sina (Matu i Mirka). / Za vrijeme NDH je bio u poglavarstvu sela. Ubijen je na Krivodolu pod Biganovcom kao civil 10. 12. 1944., skupa s Antom Tomića Ivanovim. U rubrici «od četa je umro» don Ante Romić je stavio «poginuo od Narodno Oslobodilačke Vojske». / Jozino i Antino ubojstvo je vezano uz česta partizanska i komunistička pretresanja Krivodola i odvođenje Krivodoljana u noćna ispitivanja. Među Marijanovićima i Tomićima se spominje i ime partizana (Srbin) koji je ubio Jozu i Antu. Dotični ih je odveo u ogradu izvan sela i ubio. Jozi je otac Niko koji je spaljen u Pribilovcima u stogu sijena.
  86. Marijanović Jure (Stipin –Šćepin i Mare r. Milićević): Rođen je na Krivodolu 24. 2. 1911., mladić. Bio je dragovoljac u hrvatskoj vojsci od 1941. Zadnji puta je viđen 1945. u koloni Križnog puta u Zagrebu. Iz Zagreba je otišao u Karlovac skupa s Markom Lončarom. Iz Karlovcu im je kolona Križnog puta otišla na Kozaru. Na Kozari im se svaki trag gubi (svjedoči Tonće Marijanović). Jure je brat nestalog Jage Stipina.
  87. Marijanović Martin (Antin i Jele r. Rozić): Rođen je na Krivodolu 8. 11. 1906. Oženjen je 12. 2. 1936. s Ružom r. Pehar. Martin je bio seoski odbornik novoformirane države. Ubili su ga Križari u njegovoj kući na Krivodolu 9. 6. 1946. / Poslije Martinova ubojstva ostalo mu je četvero djece žive: Šima, Andrija, Anica, Mile. Žena mu je Ruža poslije Martinova ubojstva ostala trudna. Rodila je sina (15. 2. 1947.) i dala mu je ime Martin. Pola godine nakon rođenja dijete je umrlo (23. 7. 1947). / Isti dan, 9. 6. 1946., kad i Martina Križari su ubili: Grgu Senkića (Krivodol), Martina Marijanovića (Krivodol), Marijana Šaravanju (Krivodol), Ivana Šaravanju (Krivodol) i Ivana Kordića (Sretnice).
  88. Marijanović Mate – Memrić (Ilijin i Šime r. Damjanović): Rođen je na Krivodolu 30. 6. 1923., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku u jesen 1943. Bio je ustaša u Ustaškoj željezničkoj bojni u Sarajevu. Zapovjednik mu je u Sarajevu bio bojnik Ante Vokić, kasnije ministar hrvatskih oružanih snaga. Službovao je u Makarskoj od 8. 12. 1942. do listopada 1944. Ustaše su se u listopadu 1944. pod pritiskom partizana potpomognutih engleskim ratnim brodovima i avionima povukli iz Makarske u unutrašnjost. Tada je Mate iz Makarske prešao na službu na Široki Brijeg. Na Širokom Brijegu partizani su ga zapalili skupa s širokobriješkim fratrima 7. 2. 1945.
  89. Marijanović Mile (Ivanov i Vide r. Senkić): Rođen je na Krivodolu 26. 7. 1922., mladić. Bio je dragovoljac iz 1941. Službovao je po Slavoniji: oko Gradiške, Okučana. Sudjelovao je na bitkama na Kozari 1942. Zadnji puta je viđen 1945. u povratku s Križnoga puta u zatvoru Ćelovina u Mostaru. Bio je u Ćelovini skupa sa Slavkom Marijanović Šćepinim – Vrankića, Jozom Marijanović Andrijinim – Vrankića, Ivanom Marijanović Andrijinim – Šandrića i Nikom Marijanović Jozinim. Partizani su ga odveli u srpnju 1945. iz Ćelovine u Pribilovce kod Čapljine s Jozu Marijanović Andrijina – Vrankića, Ivana Marijanović Andrijina – Šandrića i Niku Marijanović Jozina i s ovećom (oko 50 osoba) skupinom hrvatskih vojnika. U Pribilovcima kod Čapljine su ga po svjedočenju skupa s ostalima svezali oko stoga sijena i zapalili. U istoj skupini s njime je bio sa Sretnica Ilija Rozić Grgin – Čulušić i iz Podgorja Nikola Kordić Martinov.
  90. Marijanović Niko (Jozin i Janje Prskalo): Rođen je Krivodolu 1922. mladić. Bio je dragovoljac kao ustaša iz 1941. Imao je čin rojnika i odlikovanje za hrabrost. Zadnji puta je viđen u srpnju 1945. u povratku s Križnoga puta u zatvoru Ćelovina u Mostaru. U Ćelovini je bio skupa sa Slavkom Marijanović Šćepinim – Vrankića, Jozom Marijanović Andrijinim, – Vrankića, Ivanom Marijanović Andrijin Šandrića i Milom Marijanović Ivanovim. Iz Ćelovine su ga partizani odveli u srpnju 1945. skupa s Jozu Marijanović Andrijina – Vrankića, Ivana Marijanović Andrijina – Šandrića i Milu Marijanović Ivanova i s ovećom (oko 50 osoba) skupinom zatočenih hrvatskih vojnika, povratnika s Križnoga puta u Pribilovce kod Čapljine. U Pribilovcima su ga po svjedočenju skupa s ostalima svezali oko stoga sijena i zapalili. U istoj skupini su bili sa Sretnica Ilija Rozić Grgin – Čulušić i iz Podgorja Nikola Kordić Martinov. Niko je sin ubijenog Joze Nikina.
  91. Marijanović Nikola (Jure – Juke i Kate r. Zubac): Rođen je na Krivodolu 10. 2. 1902. Oženjen…, U braku je imao tri sina: Marijana, Ratomira i Tugomira. Tugomir je rođen nakon Nikolina ubojstva. / Nikola je bio redarstvenik (žandar) na službi u Bugojnu. Službovao je skupa s Lukom Smiljanića Ivanovim. Iz Bugojna je prešao negdje u Slavoniji. Poslije završetka Drugog svjetskog rata 1946. ubili su ga partizani negdje u Slavoniji. Nikola je brat ubijenog Ilije Jurina – Jukina.
  92. Marijanović Skender (Jurin i Kate Vidačak): Rođen je na Krivodolu 28. 7. 1921. mladić. Dragovoljno se prijavio u hrvatsku vojsku 1941. Bio je Ustaša. Veći dio rata proveo je u Okučanima i Gradišci. Dobio je odlikovanje za hrabrost i posebno odlikovanje za obranu Gradiške. Sudionik je Križnoga puta. Iz kolone Križnoga puta pokušao je skupa s Mirkom Marijanović – Mirkotom i Milom Ostojić, bježati. Mlikota je uspio pobjeći u obližnju šumu (lakše je ranjen) i ostao je živ. Milu i Skendera partizanska pratnja kolone ubila je iz rafala.
  93. Marijanović Slavko – Vrankić (Šćepin i Anice r. Vidačak): Rođen je na Krivodolu 18. 8. 1922., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku kao dragovoljac u proljeće 1942. Bio je ustaša, u ustaškoj narodnoj obrani. Jedinica mu se u tijeku rata nalazila u borbama oko Gradiške i Okučana, Požege i Bjelovara. Imao je čin ustaškog rojnika. Odlikovan je i s dva odlikovanja za hrabrost i uspješno zapovijedanje. Dolazio je kući 1944. na sprovod majci Anici. Tada je na grudima imao odlikovanja i na ramenima časnički čin. Poginuo je 20. 7. 1945. na Ilindan u Mostaru u zatvoru Ćelovina. / Slavko je došao u Križnom putu do u zatvor Ćelovinu u Mostaru. Skupa s njime su bili Ivan Marijanović Andrijin – Šandrić (Krivodol), Niko Marijanović Jozin (Krivodol), Mile Marijanović Ivanov (Krivodol), Ilija Rozić Grgin- Čulušić (Sretnice), Nikola Kordić Martinov (Podgorje). / Kada se pročulo da su navedeni došli do u Ćelovinu u Mostar. Roditelji su ih išli posjetiti (na prepoznavanje) i pokušali ih izvesti iz Zatvora. Posljedica njihova traženja da im se sinovi puste bila je da su trebali spašavati sami sebe. / Slavka su odmah kao Ustašu u Ćelovini ubili. Druge su s ovećom skupinom hrvatskih vojnika, sudionika Križnoga puta, došlih do u Ćelovinu odveli u Pribilovce kod Čapljine i svezane oko stoga sijena zapalili. /Slavko je brat poginulog Vidana Šćepina – Vrankića. Poslije njih dvojice, kao posljednja u domaćinstvu ostala im je živjeti sestra Matija.
  94. Marijanović Stjepan (Nikin i Stojke r. Vidačak): Rođen je na Krivodolu 26. 10. 1925., mladić. Otišao je u vojsku 15. 7. 1943. Bio je Ustaša, pripadnik XIII satnije, IV bojne, III Prometnog zdruga ustaške vojnice (ili češće zvan kao IIIželjeznički gorski zdruga). Poginuo je 7. 12. 1943 u Velikoj Mlaki. / O Stjepanovoj pogibiji: Koncem 1943. kolonu ranjenika na putu prema Zagrebu partizani su zaustavili kod Velike Mlake. Iz Velike Gorice Stjepanova jedinica je pošla na izvlačenje ranjenika. Na putu prema ranjenicima jedinica mu je u Velikoj Mlaki naišla na ukopane partizane. U borbi s partizanima Stjepan je rafalom pokošen. Pokopao ga je Zlato Hrsto iz Podgorja. Preko Općinskog poglavarstva Mostarsko Blato od 8. 3. 1944., Stjepanovoj obitelji na Krivodolu stigla je crna karta od Prometnog zdruga ustaške vojnice III bojne, 13 satnije broj 47.
  95. Marijanović Vidan – Vrankić (Šćepin i Anice r. Vidačak): Rođen je na Krivodolu 27. 9. 1920., mladić. Otišao je kao dragovoljac u hrvatsku vojsku u srpnju 1942. Bio je ustaša, pripadnik Mostarske bojne. Bio je zapažen od generala Herenčića i upućen u ustašku dočasničku školu u Zagrebu i dobio je čin ustaškog vodnika, godinu dana kasnije dobio je čin ustaškog zastavnika. Sa svojom bojnom djelovao je u okolici Jajca, Mrkonjić grada, Kozare, oko Gradiške i Okučana. Za izuzetnu vojničku hrabrost pokazanu u borbi protiv odmetnika, dobio je tri odlikovanja, koje je rado nosio na grudima. Zadnji puta je kući dolazio na sprovod svojoj majci Anici 1944. Tada je imao sva odlikovanja na grudima i čin na ramenima. U prevratu, na putu prema Bleiburgu viđen je kod Karlovca, u borbama i osiguranju ceste prema Bleiburgu jedinicama koje su se povlačile. Poslije Karlovaca nije viđan ni prema Bleiburgu ni nazad od Bleiburga u koloni Križnog puta. Vidan je brat ubijenog Slavka Šćepina – Vrankića. Njihovom smrću domaćinstvo im je održavala s. Matija. Smrću Matijinom domaćinstvo je zatvoreno.
  96. Marijanović Zvonko (Franjin i Ive r. Smoljan): Rođen je na Krivodolu 18. 12. 1925., mladić. Stupio je u hrvatsku vojsku 1943. Nestao je na Križnom putu 1945. Brat je ubijenog Franje Franjina
  97. Martinović Frano (Perin i Ilka r. Zeljko): Rođen je u Miljkovićima 24. 9. 1916. Oženjen je Ivom Puce (Jozinom i Ilke r. Tole) iz Podgorja. Imali su dvoje djece: Anku i Anđu. Mobiliziran je 1941. u hrvatsku vojsku, u domobrane. Kao Domobran je bio na službi u Njemačkoj. Zadnji puta kod kuće je bio 1944. i više se za njega ništa ne zna. Nakon Franina nepovratka žena mu se Iva vratila majci u Podgorje s dvoje malene djece. Majka joj je bila sama.
  98. Martinović Marko (Ivanov i Luce r. Džeba): Rođen je u Čulama 6. 2. 1920., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku 1941. Bio je ustaša. Zapovjedni mu je bio Maks Luburić. Po svjedočenju Mirka Džebe Boškova zarobljen je i poginuo u Sarajevu 1945. Marko je brat nestalog Mirka Ivanova.
  99. Martinović Mirko (Ivanov i Luce r. Džeba): Rođen je u Čulama 23. 1. 1925., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku 1941. Bio je ustaša. Služio je u Gorskom zdrugu. Poslan je na vojno školovanje u Njemačku. U ratu je sudjelovao u mnogim ratnim akcijama. Imao je časnički čin. Zadnja akcija mu je bila na Ljubuši 1945. Nestao je na Križnom putu 1945. Mirko je brat nestalog Marka Ivanova.
  100. Miletić Grgo (Stipin i Luce r. Karačić): Rođen je na Krivodolu 18. 4. 1919., mladić. Služio je hrvatsku vojsku kao domobran. Poginuo je u Dubrovniku polovicom rujna 1943. Na Grgu je pucala u Dubrovniku neka talijanka s prozora dok je prolazio u vojnoj koloni kroz grad. Pokopan je 13. 9. 1943. u Dubrovniku na domobranskom groblju Blažene Gospe od Milosrđa na Lapadu. Pokopao ga vlč. Baburica, upravitelj gradske župe u Dubrovniku. O Grginoj pogibiji i sprovodu izvješten je župni ured Kruševo, urudžbeni zapisnik broj 57/43 s naznakom «obavijest o smrti Miletić Grge».Izvještaj je poslao župni ured Stolne crkve – Dubrovnik broj 696/43 od 17. 9. 1943. Grginom pogibijom prezime Miletić na Krivodolu je izumrlo.
  101. Milorad Ante (Ivanov i Janje r. Pušić): Rođen je na Krivodolu 21. 3. 1924., mladić. Služio je hrvatsku vojsku u ustaškom željezničkom zdrugu. Nakon obuke u Sarajevu raspoređen je u Makarsku gdje je ostao sve do listopada 1944. Jedinica mu se iz Makarske povukla u obranu Širokog Brijega. Nakon pada Širokog Brijega u veljači 1945. s jedinicom je prebačen na Ivan Planinu. S Ivan Planine se povlačio prema Zagrebu i dalje prema Bleiburgu. Nestao je na Križnom putu 1945.
  102. Petrina Andrija (Grgin i Matije r. Markota): Rođen je u Podgorju 9. 11. 1894. Oženjen je s Marom r. Božić. Imali su četvero djece: Iliju, Vidu, Ivana i Matiju. Andrija je 1944. nagazio na minu kod Glamuzininih kuća na Vardi. Od eksplozije mine je poginuo. Otac je poginulih sinova u Drugom svjetskom ratu Ivana i Ilije. Kćer mu se Vida udala za Vesu Vidačka. Veso i Vida s obitelji žive na Vidinu očinstvu.
  103. Petrina Ilija (Andrijin i Mara r. Božić): Rođen je u Podgorju 19. 3. 1920. mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku u proljeće 1942. Služio je u Šestoj satniji, Prvoj gorskoj pukovniji. Ubili su ga partizani (u izvješću piše « od odmetnika»). u Herceg Novom (Hercegovcu) 18. 9. 1943. Pokopan je na groblju u Herceg Novom 19. 9. 1943. Sprovod mu je imao župnik don Martin Matan. Ilija je brat nestalog Ivana i sin stradalog Andrije Grgina. / Izvješće,crna karta, obitelji i Župnom uredu o Ilijinoj pogibiji je stiglo preko Općine Mostarsko Blato 19. 5. 1944. urudžbeni zapisnik 141/44., dopisano «ubilježen u Maticu umrlih». Izvješće je poslano iz Župnog ured u Herceg Novom (Hercegovcu) br. 51/1944.
  104. Petrina Ivan (Andrijin i Mara r. Božić): Rođen je u Podgorju 15. 6. 1925., mladić. U hrvatsku vojsku je otišao 15. 7. 1943. Bio je ustaša. Služio je u XIII satniji, IV bojni, III Prometni zdrug ustaške vojnice. Poginuo je u rujnu 1944 u Banja Luci. Partizani su u rujnu 1944. imali veći napad na Petrićevac, kod Banja Luke. Ivanova se jedinica iz Petrićevca prebacila do uBanovinu u Banja Luci. Na pokušaju prebacivanja iz Banovine do u Stari grad Ivan je rafalom pokošen. Brat je poginulog Ilije Andrijina i sin stradalog Andrije Grgina.
  105. Petrina Jure (Jozin i Ive r. Brkić): Rođen je u Podgorju 8. 9. 1923., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku početkom 1944. U početku je bio u ustašama, kasnije je prebačen u domobrane. Najkasnije je bio u Prvoj satniji, Prvoj bojni, Drugoj Pukovniji, Prvoj udarnoj diviziji. Zadnji puta je viđen (svjedoči Ivan Vidačak Nikolin) u koloni Križnog puta u Maribora 1945. Po Ivanovu svjedočenju Jure je ubijen u Mariboru 1945. skupa s Mirkom Džebom Božinim, Slavkom Vidačkom Filipovim i Mirkom Vidačkom Filipovim.
  106. Puce Drago (Šimunov i Ive r. Martinović – Bilušić): Rođena je na Selištima 28. 11. 1925., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku 5. 8. 1943. Unovačio se na Širokom Brijegu. Sa Širokoga je otišao u Zagreb, iz Zagreba u Varaždin, iz Varaždina u Novi Marof. U Novom Marofu se uključio u Poglavnikov tjelesni zdrug. U Marofu je ostao do kraja rata. S njime su u jedinici bili: iz Čula Rade Ćorić i Pero Džeba Stipin. / U prevratu 1945. na putu prema Bleiburgu susreo se s bratom Markom. Na povratku iz Bleiburga došli su skupa do Maribora. U Mariboru su bili zajedno četiri-pet dana, razdvojeni su prema godištima. Markovo godište (rođen 1928.) je produžilo u koloni Križnog puta, a Drago je ostao u Mariboru i više se nije živ pojavljivao. Po mišljenu brata mu Marka tu je negdje u brdima kod Maribora streljan. Nestao je na Križnom putu 1945.
  107. Puce Frano (Antin i Ilke r. Marijanović): Rođena je na Selištima 23. 10. 1921. Oženjen je 3. 2. 1940. s Ivom r. Šaravanja s Dobrog Sela. Dragovoljno se prijavio u Mostarsku bojnu i raspoređen na prostor Kostajnice u osiguranje pruge Kostajnica – Volinje. Sudionik je Križnoga puta do Siska. U Sisku, u razdvajanju ustaša od domobrana gubi se Franji svaki trag. Poslije Franina nepovrataka ostalo mu je dvoje djece: Anica i Mira.
  108. Puce Ivan – Ivko (Stipanov i Ruže r. Čule): Rođen je Podgorju 14. 4. 1911. Oženjen je 23. 1. 1939. s Stanom r. Hrsto. U braku su imali troje djece: Milku, Jelu, Milku. Služio je hrvatsku vojsku od početka 1941. u domobranima. Na službi Romaniji je promrzao. Od posljedica promrzavanja umro je kod kuće u Podgorju 25. 10. 1943. .
  109. Puce Jozo (Stipin i Ruže r. Dodig): Rođena je na Selištima 11. 10. 1887. Oženjen je s Ivom r. Bulić. Otišao je 1943. u berbu kukuruza s Blažom Kordićem sa Sretnica u Rumu. Obojicu su Srbi iz Herdevika, žive kresali sjekirama i pekli. Njihovo mučeništvo i smrt svjedočio je tadašnjeg redarstvenik (žandar) Ivan Ćorić Martinov sa Selišta. Poslije Jozine smrti ostalo mu je petero djece: Ruža, Stjepan, Nikola, Marko i Dragica.
  110. Puce Križan (Jakovljev i Kate r. Ćavar – Rotim): Rođena je na Selištima 11. 10. 1921., mladić. Skupa s bratom Marijanom se prijavio kao dragovoljac u srpnju 1941. u Mostarsku bojnu. Sudjelovao je u svim akcijama skupa s batom Marijanom: Jajce, Kozara, Kordun i Kostajnica. Imao je čin dorojnika i odlikovan je medaljom za hrabrost. S bratom Marijanom je bio u koloni Križnog puta sve do Siska kada su izdvojeni iz kolone i smješteni u neku baraku. Poslije Siska se više o njima ne zna ništa. U Sisku su mnogi sudionici Mostarske bojne izdvojeni i pogubljeni. Nestao je na Križnom putu 1945. Križan je brat nestalog Marijana Jakovljeva.
  111. Puce Marijan (Jakovljev i Kata r. Ćavar – Rotim): Rođena je na Selištima 20. 9. 1919., mladić. Skupa s bratom Križanom se prijavio u Mostarsku bojnu kao dragovoljac u srpnju 1941. Sa jedinicom je sudjelovao u borbama s partizanima i četnicima oko Jajca i na Kozari (u ljeto 1942.). Sa Kozare mu je jedinici prešla na osiguranje pruge Od Kostajnice prema Volinju. Marijan je bio zapovjednik jednog dijela osiguranja pruge. Imao je čin ustaškog rojnika. Odlikovan je s dva odlikovanja za hrabrost. Rado se nalazio u akcijama skupa s Markom Mandića – Botom i Ivanom Gabrića. U koloni Križnog puta došao je do Siska. U Sisku je izdvojen iz kolone u neku baraku. Poslije Siska mu se gubi svaki trag. Marijan je brat nestaloga Križana Jakovljeva.
  112. Puce Mirko – Mile (Ivanov i Ruže r. Zovko): Rođena je na Selištima 18. 8. 1922., mladić. Otišao je 1941. u dočasničku školu. Po završetku školovanja (tečaja) raspoređen je u Poglavnikov tjelesni zdrug u Zagrebu. S činom ustaškog zastavnika obavljao je poslove u službi sigurnosti. Imao je odlikovanje dodijeljeno po rukama Poglavnika za revnosno i savjesno vršenje svojih dužnosti. Bio je od velikog povjerenja u Zdrugu. Nestao je na Križnom putu 1945. Mile je brat ubijenog Stanka Ivanova.
  113. Puce Slavko (Jukin – Juke i Pere r. Mandić): Rođena je na Selištima 31. 7. 1923., mladić. Otišao je dragovoljno u hrvatsku vojsku 1942. Služio je u Ustaškoj vojnici PTZ. Vojnu i ratnu službu proveo je oko Zagreba i na Kordunu. Imao je čin ustaškog rojnika. Nestao je na Križnom putu 1945.
  114. Puce Stanko (Ivanov i Ruže r. Zovko): Rođena je na Selištima 13. 4. 1925., mladić. Otišao je u Zagreb u školu u Hrvatskog Radišu. U podacima o Stanku i rubricizanimanje zapisano je da je bio građanski naučnik. / Partizani su od njega tražili da im se priključi, nije htio, ubili su ga na Fruškoj Gori 22. 8. 1942. Pokopan je u Petrovaradinu 23. 8. 1942. Stanovao je u Bukovcu – Srijemski Karlovci. Stanko je brat nestalog Mile – Mirka Ivanova. / Obavijest o Stankovoj smrti poslao je Hrvatski Radiša broj 6904/42 – Ref. Kom. Zagreb 27. 8. 1942. Pismo – crnu listu – Stankovu ocu je poslala domobranska bolnica iz Petrovaradina br. 916/1942. od 23. 8. 1942.
  115. Pušić Franjo (Nikolin i Matije r. Martinović): Rođen je na Krivodolu 19. 5. 1911. Oženjen je 1934. s Janjom r. Pehar. U braku su imali četvero djece: Vlado, Zvonko, Zora i Rudolf. Obitelj mu se odselila s Krivodola i danas živi u Rumi. Franjo je bio dragovoljac u hrvatskoj vojsci od 1941. Poginuo je negdje oko Rijeke 1945.
  116. Pušić Kata r. Delić, Žena Boškova (Andrijina i Mande r. Rozić): Rođena je na Krivodolu 21. 8. 1911. Udala se 21. 11. 1932. za Boška Pušića U braku s Boškom je imala šestero djece: Ivu, Andriju, Anđu, Janju, Ružu i Anku. Poslije pogibije ostala joj je beba, mala Anka, od četrdeset dana. Anka je devet mjeseci poslije materine pogibije umrla. / Poginula je na putu s Krivodola prema Jasenici 23. 12. 1944., nagazila je na minu. Išla je s magaretom u Jasenicu po hranu i do muža Boška koji je radio na tunelu s Polja prema rijeci Jasenici – «radio na POR-u». S njome su bili u društvu: Matija Pušić Nikolina, Mara Šetka žena Matina, Drago Marijanović Ilijin – Memrić i Mara Šetka žena Andrijina. Od mine su joj obadvije noge odnesene, od rana je umrla.
  117. Pušić Pero (Ivanov i Božice r. Tolj): Rođen je na Krivodolu 22. 9. 1910. Oženjen je 8. 11. 1937. s Janjom r. Senkić. U braku su imali četvero djece: Anicu, Mandu, Jelu i Milu. Pero je bio dragovoljac u hrvatskoj vojsci – ustaša od 1941. Nestao je na Križnom putu 1945.
  118. Rozić Andrija (Martinov i Pere r. Dujmović): Rođen je na Sretnicama 1921., mladić. Otišao je kao dragovoljac u hrvatsku vojsku u jesen 1941. Bio je ustaša. Poginuo je u zimu 1944. u Podravini. Andrija je brat nestalog Grge Martinova.
  119. Rozić Andrija – Perić (Matin i Janje r. Kordić): Rođen je na Sretnicama 24. 9. 1920., mladić. Otišao je kao dragovoljac u hrvatsku vojsku u jesen 1941. Službovao je u Zagreb. Bio je ustaša. Poginuo je u Zagrebu na motoru u tijeku ophodnje 6. 11. 1942. Pokopan je u Zagrebu 9. 11. 1942. Izvješće o smrti– crna lista – stigla od «Ministarstvo oružanih snaga» od 22. 3. 1943. broj 9213 Hr 1943. Odlikovan je bio srebrenom kolajnom Poglavnika A. Pavelića za hrabre. U Župni ured je stiglo izvješće o smrti – crna lista – preko Općine Mostarsko Blato br. 5169/1942. od 11. 12. 1942. U urudžbenom zapisniku župnog ureda Kruševo broj 41/43 je zapisano «prijava smrti ustaše Andrije Rozića – rođenog 1920.».
  120. Rozić Andrija (Stipanov i Jele r. Bevanda): Rođen je na Sretnicama 24. 4. 1925., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku proljeće 1943. Bio je ustaša, služio u Pavelićevu tjelesnom zdrugu. U prevratu se našao na putu prema Bleiburgu. Zadnji puta je viđen u koloni Križnog puta u Mariboru. Nestao je na Križnom putu. Brat je ubijenog Joze
  121. Rozić Grgo (Martinov i Pere r. Dujmović): Rođen je na Sretnicama 8. 11. 1918., mladić. Bio je željezničar. Odvezao je vlak iz Zagreba prema Slavoniji 1945., i nije se živ vratio. Grgo je brat nestalog Andrije Martinova.
  122. Rozić Ivan – Ićan (Perin i Anđe r. Bule): Rođena je na Selištima 5. 1903. Oženjen je 30. 11. 1929. s Jelo r. Kutle i s Anđom r. Azinović. Imao je troje djece: Olgu, Maru i Ivana Ićan je s obitelji za vrijeme rata otišao sa Selišta najprije u okolicu Okučana, potom u Sloveniju u Brežice. Radio je kao drvosječa. Koncem 1943. u vrijeme rada na sječi šume, na granici Hrvatske i Slovenije, partizani su ga ubili. U trenutku Ivanova ubojstva Anđa je ostala trudna i kasnije je rodila sina (6. 5. 1944.) komu je dala ime Ivan. Ićan  je brat nestalog Šimuna Perina.
  123. Rozić Ilija– Čulušić (Grgin i Ilke r. Čule): Rođen je na Sretnicama 3. 7. 1923., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku u jesen 1944. Bio je u ustašama. U proljeće 1945. prebačen je u domobrane u Prvu satniju, Prvu bojnu. Drugu Pukovniju, Drugu udarnu diviziju. Sudionik je kolone Križnog puta. U koloni Križnog puta došao je do Mostara, do zatvora Ćelovina. Iz Mostara je odveden u srpnju 1945. skupa sa skupinom hrvatskih vojnika, sudionika Križnog puta (njih oko 50) u Pribilovce kod Čapljine i spaljen je u stogu sjena. Otac i majka kada su čuli da je Ilija došao do Mostara otišli su u Ćelovinu da ga vide i ako budu mogli da ga izbave. Za malo i oni nisu stradali. Skupa s Ilijom do u Ćelovinu u koloni Križnog puta su došli: Ivan Marijanović Andrijin – Šandrić (Krivodol), Slavko Marijanović Šćepinim – Vrankić (Krivodol), Jozo Marijanović Andrijin – Vrankić (Krivodol), Niko Marijanović Jozinim (Krivodol) i Mile Marijanović Ivanov (Krivodol). Slavko je ubijen u Ćelovini, svi ostali su odvedeni do u Pribilovce i u stogu sijena su zapaljeni.
  124. Rozić Ivan – Banić (Matin i Anice r. Čule): Rođen je na Sretnicama 4. 9. 1925., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku 1943. Bio je u Poglavnikovu tjelesnom zdrugu. Zadnji puta se javio istim pismom skupa s ocem Matom u svibnju 1945., iz Zagreba. Poslije navedenog javljanja o njemu se ništa ne zna. Ivan je sin nestalog Mate Ivanova – Banića i unuk zaklane Marte r. Martinac.
  125. Rozić Jozo (Stipanov i Jele r. Bevanda): Rođen je na Sretnicama 15. 3. 1927., mladić. Bio je đak širokobriješke gimnazije. Završio je na Širokom Brijegu sedam razreda. Prije Širokoga Brijega je išao dva razreda osnovne škole u Međugorje. Kao dobar đak po preporuci fra Vendelina Vasilja preporučen je da se primi u gimnaziju na Široki Brijeg. Bio je u gimnaziji na Širokom Brijegu sve do početka 1945. Dio đaka sa Širokog Brijega u veljači 1945. pred upad partizana je prebačen u Zagreb i uključeni u ustašku mladež. Među njima je bio i Jozo. U Zagrebu ga je zatekao «svibanj 1945.». U svibnju 1945. krenuo je prema Bleiburgu. Od Bleiburga u koloni Križnoga puta krenuo je prema logoru u Bijeloj Crkvi. Poginuo je u Bijeloj Crkvi 1. 10. 1945. Pokopan je na groblju u Pančevu pod brojem 798. Šezdesetih godina XX stoljeća otac Stipan mu je pokušao kosti prenijeti. Po dolasku u Bijelu Crkvu nisu mu dali nigdje ni noćiti. Dvije noći je noćio skrivajući se pod stogovima sijena. Jedva je živu glavu izvukao i kući se vratio. Jozo je brat nestalog Andrije Stipanova.
  126. Rozić Marta r. Martinac, žena Ivanova (Matina i Ruže r. Sušac – Šuščević): Rođena je u Čalićima 9. 7. 1869. Udala se 3. 2. 1890. za Ivana Rozića – Banića na Sretnice. S Ivanom je imala petero djece: Ružu, Maru, Matu, Vidana i Jozu. / U prosincu 1944. Marta je otišla k ovcama i kozama u brdo. U večer se kući nije vratila. Sedam dana kasnije nađena je mrtva, zaklana, na Stajetinama. Pokopana je na Božić 1944. Marti su u ratu nestali sin Mate i unuk Ivan (sin Matin).
  127. Rozić Mate – Banić (Ivanov i Marte r. Martinac): Rođen je na Sretnicama 18. 1. 1898. Oženjen je 26. 11. 1924. s Anicom r. Čule. U braku su imali osmero djece: Ivana, Matiju, Zorku, Janju, Jozu, Ivu, Vinka i Maru. / U tijeku rata više puta je išao na različite vojne obveze kao domobran. U svibnju 1945. otišao je pred vojskom. Zadnji puta se javio pismom skupa sa sinom Ivanom u svibnju 1945. Po svjedočenju Zlate Hrste zadnji puta je viđen u Samoboru 1945. Nestao je na Križnom putu. Mate je otac poginulog Ivana Matina – Banića i sin zaklane Marte r. Martinac.
  128. Rozić Nikola (Matin i Ive r. Božić): Rođen je na Sretnicama 1. 11. 1919., mladić. U početku rata 1941. bio je u domobranima. Koncem 1941. prešao je raditi na željeznicu. U svibnju 1945. vozio je vlak iz Mostara prema Austriji. Došao je do Bleiburga, partizani su ga prebacili u kolonu Križnog puta. Umro je u koloni Križnog puta na putu iz Bleiburga prema Dravogradu. Pokopao ga je brat Franjo. Nikola je brat pokojnog Vidana Matina.
  129. Rozić Ruža r. Vasilj – Kekušić, žena Jurina (Božina i Ruže r. Ivanković): Rođena je u Međugorju 15. 2. 1910. Vjenčana je s Jurom Rozićem 24. 11. 1931. O Božiću 1945. poslije pogibije udbaša Dejana na Sretnicama udbaši su je osumnjičili da je hranila Križare. Sa Sretnica je odvedena u Čitluk na prividnu presudu. Streljana je na Sretnicama iza Udovičinih kuća na božićni Ivandan 27. 12. 1945. Pokopali su je seljani Sretnica bez svećenika 28. 12. 1945. U rubrici «od čega je umrla» don Ante Romić je stavio «ubijena – streljana». U trenutku streljanja ostalo joj je dijete (Zdravka) u bešici od nepune godine dana.  U braku s Jurom imala je šestero djece: Matiju, Ivana, Maru, Nikolu, Slavku i Zdravku.
  130. Rozić Šimun(Perin i Anđe r. Bule): Rođena je na Selištima 8. 7. 1899., mladić. U prevratu je krenuo iz Mostara pred vojskom kao civil prema Bleiburgu. Nestao je u koloni Križnog puta 1945. Šimun je brat Ivana – Ićana Perina.
  131. Rozić Vidan (Matin i Ive Božić): Rođen je na Sretnicama 16. 2. 1927., mladić. Do veljače 1945. nalazio se na školovanju u gimnaziji na Širokom Brijegu. Sa Širokog Brijega poslije upada partizana u veljači 1945. otišao je s većinom gimnazijalaca u ustašku mladež u Zagreb. U svibnju 1945. našao se na putu prema Bleiburgu i od Bleiburga u koloni Križnog puta prema logoru u Bijeloj Crkvi. Iz logora u Bijeloj Crkvi preživjele sudionike kolone Križnog puta bilo je predviđeno prebacivanje u Rusiju, u Sibir. Prije nego li su prebačeni u Rusiju proglašena je amnestija. Snagom amnestije Vidan je iz Bijele Crkve upućen kući. Došavši kući umro je od posljedica Križnoga puta 10. 6. 1946. Vidan je brat pokojnog Nikole Matina.
  132. Senkić Andrija (Mijin i Vide r. Rozić): Rođen je na Krivodolu 1908. Oženjen je 4. 11. 1938. s Matijom r. Ereš. Poslije nepovratka s Križnog puta ostalo mu je četvero djece: Zvonko, Mladen, Vida i Marica. Otišao je iz Mostara kao domobran u povlačenju hrvatske vojske prema Bleiburga. U koloni Križnog puta viđen je u Slavonskoj Požegi skupa s Nikolom Delića i Ilijom Lončarom. Andrija je brat poginulog Grge Mijina.
  133. Senkić Grgo (Mijin i Vide r. Rozić): Rođen je na Krivodolu 4. 1. 1911., mladić. Ubili su ga Križari na Krivodolu 9. 6. 1946. Grgo je brat nestalog Andrije Mijina. / Isti dan kad i Grgu Križari su ubili: Martina Marijanovića (Krivodol), Marijana Šaravanju (Krivodol), Ivana Šaravanju (Krivodol) i Ivana Kordića (Sretnice). / Grgo je poginuo u ubojstvu odbornika na Krivodolu i Sretnicama, ali nije bio u poglavarstvu sela kao odbornik. Taj dan je išao iz Mostara prema Krivodolu i pod Mukinjačom naišao je na Križare. Križari su ga zaustavili i dali mu nalog da preda seoskim odbornicima da im osiguraju hranu sljedeću večer. Kako hrana nije stizala Križari su u noći ušli u selo, našli su Grgu, poveli ga do kuće Marijana Šaravanje i skupa s Marijanom i Ivanom su ga ubili u Marijanovoj kući. Grgu su bili optužili da nije predao nalog Marijanu da im osigura hranu. Tek kad su ih pobili našli su u Marijana u džepu papir kojega je Grgo predao Marijanu.
  134. Smiljanić Frano (Nikolin i Luce r. Bevanda): Rođen je na Krivodolu 23. 12. 1921., mladić. Dragovoljno se prijavio u Mostarsku bojnu 1941. Nakon kraće obuke s jedinicom je otišao u obranu Jajca. Sudjelovao je u bitci na Kozari. S Kozare s jedinicom je prešao u prostor oko Gradiške, Požege i Okučana. Imao je čin ustaškog vodnika. Odlikovan je s tri odlikovanja. Nestao je na Križnom putu 1945. Frano je brat nestalih ili ubijenih Luke, Marka i Ilije Nikolinih.
  135. Smiljanić Ilija (Nikolin i Luce r. Bevanda): Rođen je na Krivodolu 2. 8. 1929., mladić. Služio je jugoslavensku vojsku. Kao vojnik otišao je u berbu kukuruza. U nerazjašnjenim okolnostima u jesen 1948. u berbi kukuruza je poginuo. Pokopale su ga Ljubica (udata za Krstu Jankovića) i Iva (udata za Petra Pranića i drugi puta za Peru Lipotića) Lončar koje su živjele u Vojvodini (Novi Sad), sestre Pere Lončara – Pikovića. Početkom 1949. po lijes pokojnog Ilije otišao je brat mu Mate. Ilijino tijelo je dovezao na Krivodol i pokopao ga na krivodolskom groblju. Ilija je brat nestalih ili ubijenih Frane, Marka i Luke Nikolinih. / I Ilijin, Franin, Markov i Lukin brat Mate je sudionik Križnog puta. On kao peti od braće je ostao živ zahvaleći Ivanu Tomiću – Krčmiću. Mate je bio u koloni Križnog puta iznemogao. Više puta je u koloni Križnog puta pao: na zemlju, u kanal pokraj puta, u vodu gdje su imali stanke. Svaki puta ga je iz krize izvlačio Ivan. Veći dio puta Ivan  ga je nosio na sebi sve do logora u Pančevu. / Liječen u Novom Sadu, obolio, zakopan u groblju u Petrovaradin, katoličkom.
  136. Smiljanić Jozo (Lukin i Mare r. Barbarić): Rođen je na Krivodolu 20. 10. 1918., mladić. Bio je dragovoljac od 1941. Odlikovan je odlikovanjem za hrabrost. Imao je čin ustaškog rojnika. U koloni Križnog puta je bio skupa s bratom Mirkom. Na Mirkov prijedlog su se razdvojili. Mirko je u koloni došao do Pančeva. U Pančevu je doživio amnestiju. Nakon dvije godine Križnog puta i logorovanja u Pančevu Mirko se vratio kući. Poslije razdvajanja u koloni Križnog puta o Jozi se više ništa ne zna, nestao je na Križnom putu. Jozo je sin poginulog Luke u Prvom svjetskom ratu.
  137. Smiljanić Luka (Ivanov i Matije r. Čule): Rođen je na Krivodolu 29. 7. 1916., mladić. Bio je redarstvenik (žandar) na službi u Bugojnu. Službovao je skupa s Nikolom Marijanovića Jurinim – Jukinim. Zaklali su ga četnici u Bugojnu 1943.
  138. Smiljanić Luka (Nikolin i Luce r. Bevanda): Rođen je na Krivodolu 9. 3. 1923., mladić. Obukao je ustašku uniformu 1942. Službovao je oko Gradiške, Požege i Okučana. Nestao na Križnom putu 1945. Luka je brat nestalih ili ubijenih Frane, Marka i Ilije Nikolinih.
  139. Smiljanić Marko (Lukin i Anice r. Džidić): Rođen je na Krivodolu 20. 1. 1891. Oženjen je 4. 2. 1919. Ivom r. Ćorić – Beljo iz Blatnice. S Ivom je u braku imao pet kćeriju: Anicu, Dragicu, Luciju, Šimu i Maru. / Vraćajući se s Jasenice na Krivodol 11. 11. 1944. pogodila ga je u strani njemačka granata bačena iz aviona. S njime u društvu je bilo više osoba, Marko je na licu mjesta poginuo, ranjeni su njegov brat Marijan, Marijanov sin Andre i Zora Senkić. Iz društva koje je bilo s Markom još je živa Anica Rozić – Šabić. amor
  140. Smiljanić Marko (Nikolin i Luce r. Bevanda): Rođen je na Krivodolu 25. 5. 1925., mladić. Služio je hrvatsku vojsku u Drugom svjetskom ratu kao domobran. Poginuo je u Banja Luci 29. 9. 1944. Zakopao ga Ivan Vidačak – Đopušić. Marko je brat nestalih ili ubijenih Luke, Frane i Ilije Nikolinih.
  141. Smiljanić Marko (Stankov i Mare r. Vrebac): Rođen je u Jasenici 14. 1. 1910. Oženjen je 19. 11. 1935 s Anicom r. Delić. Poslije vjenčanja prešao je živjeti na Krivodol. S Anicom je imao petero djece: Danicu, Stanka, Mandu, Nedjeljku, Andriju. / Marko je kao domobran u povlačenju hrvatske vojske 1945. otišao prema Bleiburgu. Od Bleiburga je krenuo u koloni Križnog puta i došao  do Mrkonjić grada. Do Mrkonjić grada je došao s Perom Lončarom – Pikovićem, Markom Rozića Vukovića, i Pavom Brljević s Bune. U Mrkonjiću se razbolio, prebačen je u partizansku bolnicu u Jajce. Umro je u bolnici krajem svibnja 1945. Pokopali ga Smiljanići – Srbi iz Jajca u srpsko groblje, u Jajcu, misleći da je Srbin.
  142. Sušac Ivan (Stojanov i Ruže r. Ćorić): Rođena je na Selištima 23. 3. 1923., mladić. Otišao je u njemačku vojsku 1943. S jedinicom je sudjelovao u borbama na području Siska, Petrinje, Slunja, Gline i Topuskog. Više puta se javljao razglednicom i pismom iz Gline i Topuskog kući. Dolazio je na godišnji odmor 1944. Nestao je na Križnom putu 1945.
  143. Šaravanja Ivan (Marijanov i Ive r. Vidačak): Rođen je na Krivodolu 12. 8. 1928., mladić. Ubili su ga Križari na Krivodolu u obiteljskoj kući 9. 6. 1946. Ivan je sin ubijenog Marijana. / Isti dan, 9. 6. 1946., kad i Ivana Križari su ubili: Grgu Senkića (Krivodol), Martina Marijanovića (Krivodol), Marijana Šaravanju (Krivodol) i Ivana Kordića (Sretnice).
  144. Šaravanja Marijan (Martinov i Iva r.Miletić): Rođen je na Dobrom Selu 27. 12. 1904. Oženjen je 16. 11. 1925. Ivom r. Vidačak. Nakon pogibije ostalo mu je petero djece: Ilija, Ivan, Stanko, Stjepan i Matija. Ubili su ga Križari na Krivodolu u obiteljskoj kući 9. 6. 1956. skupa sa sinom mu Ivanom. / Isti dan, 9. 6. 1946., kad i Marijana Križari su ubili: Grgu Senkića (Krivodol), Martina Marijanovića (Krivodol), Ivana Šaravanju (Krivodol) i Ivana Kordića (Sretnice).
  145. Šetka Ivan (Matin i Mara r. Lončar): Rođen je na Krivodolu 27. 6. 1935., dijete – treći razred osnovne škole. Poginuo je od zaostalih mina pod Vrgočima 18. 4. 1945.
  146. Tomić Ante (Ivanov i Luce r. Bevanda): Rođen je na Krivodolu 25. 8. 1890. Oženjen je 25. 10. 1918. Katom r. Galić. Ima su četvero djece: Juru, Stanka, Maru i Danicu. Ubijen je na Krivodolu pod Biganovcom kao civil 10. 12. 1944., skupa s Jozom Marijanovića Nikinim. U rubrici «od četa je umro» don Ante Romić je zapisao «poginuo od Narodno Oslobodilačke Vojske». / Antino i Jozino ubojstvo je vezano uz česta partizanska i komunistička pretresanja sela i odvođenje Krivodoljana u noćna ispitivanja. Među Tomićima i Marijanovićima se spominje i ime partizana (Srbin) koje je ubio Antu i Jozu. Partizan ih je odveo u ogradu izvan sela i ubio. Ante je otac nestalih sinova Ivana i Stanka.
  147. Tomić Drago (Markov i Ive r. Vidačak): Rođen je na Krivodolu 13. 5. 1921., mladić. Bio je dragovoljac u hrvatskoj vojsci iz 1941. Imao je čin ustaškog zastavnika u I. obrambenoj satniji. Isticao se u junaštvu i neustrašivosti u borbama oko Jajca i na Kozari. Dobio je tri odlikovanja za hrabrost i primjerenu vojnu stegu i istrajnost u najtežim borbama. Nestao je na Križnom putu 1945. Brat je nestalog Mate Markova.
  148. Tomić Ilija – Krčmić (Jurin Janje r. Vidačak): Rođen je na Krivodolu 9. 12. 1923. mladić. Stupio je kao dragovoljac u hrvatsku vojsku – hrvatsku vojnicu. Imao je čin ustaškog rojnika. Odlikovan je za hrabrost. Nestao je na Križnom putu 1945.
  149. Tomić Ivan (Antin i Kata r. Galić): Rođen je na Krivodolu 24. 5. 1922., mladić. Bio je dragovoljac u ustašama iz 1941. Službovao je u mnogim mjestima i krajevima tijekom čitavog rata. U svim važnijim ratnim okršajima s partizanima bio je Ivan. Imao je čin ustaškog zastavnika. Prednjačio je sa svojim vojnicima u svakoj bitci. Ranjavan je u ratnim okršajima. Poslije liječenja i prizdravljenja ponovo se vraćao u ratne okršaje. Kao sudionik Križnoga puta ubijen je kod Vrgorca 1945. U ratu su Kati stradali muž Ante i dva sina Ivan i Stanko.
  150. Tomić Mate (Markov i Ive r. Vidačak): Rođen je na Krivodolu 17. 6. 1925., mladić. Sudjelovao je sa svojim bratom Dragom u mnogim okršajima s partizanima i četnicima oko Banja Luke i na Kozari. Stupio je u hrvatsku vojsku u jedinicu brata Drage 1943. Nestao je na Križnom putu 1945. Brat je nestalog Drage Markova.
  151. Tomić Niko (Jozin i Jele r. Vidačak): Rođen je na Krivodolu 15. 8. 1922. mladić. Bio je domobran. Otišao je pred vojskom prema Sarajevu 1945. Na putu prema Sarajevu je poginuo. Pokopao ga je Luka Čule Jurin iz Čula.
  152. Tomić Stanko (Antin i Kate r. Galić): Rođen je na Krivodolu 10. 10. 1927., mladić. Služio u hrvatskoj vojsci kao ustaša. Poginuo je u Gradišci 1944. jašući na konju. U ratu su Kati stradali muž Ante i dva sina Stanko i Ivan.
  153. Vidačak Andrija –Šandor (Perin i Anice r. Marijanović): Rođen je na Krivodolu 6. 12. 1924., mladić Bio je hrvatski vojnik – ustaša od 1943. Nestao je na Križnom putu 1945. Njegovim nestankom domaćinstvo mu je po muškoj lozi izumrlo. Naslijedio ga je uvjenčavanjem Jure Lončar sa Krivodola.
  154. Vidačak Dragutin (Nikolin i Manda r. Filipović): Rođen je u Podgorju 7. 10. 1923., mladić. Drago je bio dijak od početka 1941. kod župnika u Zavidovićima. U Zavidovićima je mobiliziran u hrvatsku vojsku. Bio je ustaša. Službovao je u Zavidovićima. Pala je granata u sredinu vojarne u Zavidovićima. Od eksplozije granate Dragutin je poginu.
  155. Vidačak Ivan – Ivko (Grgin i Anice r. Marijanović): Rođen je 1896., Oženjen s Katom…. s Bradine. Imaju petero djece. Bio redarstveni (žandarski) satnik u Bosni. Partizani su ga ubili u Zagrebu 1945.
  156. Vidačak Kata r. Marić, žena Andrijina(Stipina i Anđe r. Milićević): Rođena je u Podgorju 26. 4. 1915. Udala se 12. 1. 1940. za Andriju Vidačka. Imali su troje djece: Olgu, Stjepana i Mladena. Olga je malena umrla. / Katu su UDB-aši skupa s ostalim, mnogim djevojkama i ženama optuživali u tijeku 1945. i 1946. da je hranila Križare. Više puta su je privodili u UDB-u batinali i premlaćivali da bi priznala kako je hranila Križare i da oda gdje se s njima sastaje. Kata je od posljedica premlaćivanja umrla 1951.
  157. Vidačak Martin (Jozin i File r. Doko): Rođen je na Krivodolu 22. 2. 1930., mladić. Poginuo je 24. 3. 1944. od zaostalih mina na putu od Krivodola prema Jasenici kod Devine torine. S Martinom je bila kod ovaca i koza i Janja Smiljanić r. Vidačak Mijina.
  158. Vidačak Mirko (Filipov i Mare r. Vladić): Rođen je u Podgorju 2. 7. 1911. Oženjen je 26. 11. 1935. sa Stanom r. Pehar. Imali su četvero djece: Franju, Maru, Matu i Matu. Otišao je u hrvatsku vojsku početkom 1941. Bio je ustaša. Veći dio vojnog roka i rata proveo je po Hercegovini. Zadnji puta je viđen (svjedoči Ivan Vidačak Nikolin) u koloni Križnog puta u Mariboru. Po Ivanovu svjedočenju Mirko je ubijen u Mariboru skupa s Mirkom Džebom Božinim, Jurom Petrina Jozinim i Slavkom Vidačkom Filipovim. Brat (polubrat) je Slavka Filipova.
  159. Vidačak Slavko (Filipov i Stojke r. Ostojić): Rođen je u Podgorju 19. 5. 1924., mladić. Otišao je u hrvatsku vojsku u proljeće 1942. Bio je ustaša. Vojni rok proveo je u Podravini. Zadnji puta je viđen (svjedoči Ivan Vidačak Nikolin) u koloni Križnog puta 1945. u Mariboru Po Ivanovu svjedočenju Slavko je ubijen u Mariboru skupa s Jurom Petrina Jozinim, Mirkom Vidačkom Filipovim i Mirkom Džeba Božinim. Slavko je brat (polubrat) Mirka Filipova.
  160. Vladić Ilija (Šimunov i Ruže r. Smiljanić): Rođen je na Krivodolu 2. 7. 1915., Oženjen je Milkom. U braku su imali kćer Ružu. Nestao je na Križnom putu 1945. Ilija je brat nestalog Marka Šimunova. / Ilija i Marko su se našli u Zagrebu tridesetih godina dvadesetog stoljeća na školanju preko dobronamjernih i dobrotvornih ljudi. Završio je pekarski zanat. Imao je svoju pekaru u Zagrebu. Marko je bio vojni policajaca.
  161. Vladić Jozo (Perin i Ive r. Kordić): Rođen je 3. 8. 1920., mladić. Bio je dragovoljac u Mostarskoj bojni od 1941. Nakon obuke od mjesec – dva u Mostaru bojna mu je upućena u Jajce i okolicu u gušenje komunističko-četničko-partizanske pobune. Jozo je bio u borbama kod Jajca ranjen. Liječen je u vojnoj bolnici u Zagrebu. Poslije liječenja ponovo se vratio u svoju jedinicu. Imao je čin ustaškog vodnika. Odlikovan je za hrabrost. Koncem 1942. otišao je u Kerestinac i dalje se o njemu ništa ne zna. Jozo je brat nestalog Nike Perina. Poslije njihove smrti ostala im živjeti majka i sestra Ruža. Sestra Ruža im je «odležala» višegodišnji zatvor u Zenici. Osuđena je zbog povezanosti sa Križarima.
  162. Vladić Marko (Šimunov i Ruže r. Smiljanić): Rođen je na Krivodolu 25. 2. 1921., mladić. Bio redarstvenik u Zagrebu. Nestao je na Križnom putu 1945. Marko je brat nestalog Ilije Šimunova. / Marko i Ilija su se našli u Zagrebu tridesetih godina dvadesetog stoljeća na školanju preko dobronamjernih i dobrotvornih ljudi. Marko je bio vojni policajaca. Ilija je završio pekarski zanat. Imao je svoju pekaru u Zagrebu.
  163. Vladić Niko (Perin i Ive r. Kordić): Rođen je na Krivodolu 20. 8. 1925., mladić. Kao hrvatski vojnik službovao je u Osijeku. Otišao je u vojsku u Sarajevo s Perom – Percikom Tomićem. Bio je sudionik Križnog puta. Na Križnom putu je nestao. Niko je brat nestalog Joze Perina. Poslije njihove smrti ostala im živjeti majka i sestra Ruža.
  164. Vrebac Andrija (Ilijin i Lucije r. Čule): Rođen je u Čulama 24. 3. 1920., mladić. U srpnju 1941. otišao je u hrvatsku vojsku. Bio je ustaša. Služio je u Mostarskoj bojni. Imao je čin rojnika. U proljeće 1945. prešao je u domobrane u Prvu satniju, Prvu bojnu, Drugu pukovniju, Prvu udarnu diviziju. / Zadnji puta je viđen u Mariboru skupa s bratom Franjom i Mirkom Džebom Božinim. Andrija je brat nestalog Franje Ilijina.
  165. Vrebac Franjo (Ilijin i Lucije r. Čule): Rođen je u Čulama 1. 7. 1914., mladić. Otišao je kao dragovoljac u hrvatsku vojsku u srpnju 1941. Bio je ustaša. Služio je vojsku u Mostarskoj bojni. Kasnije je prešao u Prvi obrambeni zdrug u Luburićevoj jedinici. O Uskrsu 1945. dobio je čin ustaškog satnika. Nestao je na Križnom putu 1945. Zadnji puta je viđen u Mariboru skupa s bratom Andrijom i Mirkom Džebom Božinim. Franjo je brat nestalog Andrije Ilijina. / Dok sam sakupljao podatke o poginulim i nestalim: sve iz reda preživjeli pripadnici ustaša i domobrana su mi pričali o Franji i njegovu bratu Andriji sve pohvalne riječi: bili su hrabri, primjer ljudskosti, ljepote, mladenaštva, odgoja, privrženosti hrvatskom narodu, domoljubi i rodoljubi, sve nabrojene epitete sam čuo od onih s kojima sam razgovarao o poginulim i nestalim iz Drugog svjetskog rata. Preživjeli pripadnici Mostarske bojene na prvo mjesto po hrabrosti su spominjali Marka Mandića – Bogu sa Selišta i braću Franju i Andriju.
  166. Vrebac Franjo (Ivanov i Ruže r. Puce): Rođen je u Čulama 25. 7. 1920. Otišao je u hrvatsku vojsku u tijeku Drugog svjetskog rata. Bio je ustaša. Kao vojnik se oženio s Katicom Matekić. S Katicom je imao sina Antu. Obitelj sina mu Ante danas živi u Gradiški. Franjo je nestao na Križnom putu 1945.
  167. Zovko Ivan – Ićan (Nikolin i Anđe r. Marić): Rođen je na Sretnicama 1916. Oženjen je s Šimom r. Vučić iz Cerna. Otišao u hrvatsku vojsku 1941., u domobrane. Ratno vrijeme je proveo djelomično kod kuće i na ratištu. Pred kraj rata našao se na vojnim obvezama i na putu prema Bleiburgu. Zadnji puta je viđen u koloni Križnog puta u Slavonskoj Požegi 1945. Poslije nepovratka ostalo mu je dvoje malene djece: Biserka i Anđelka.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s