Gornji Hrašćan

Na dobivenu informaciju, u četvrtak, 05. ožujka 2009. godine, o iskopu ljudskih kostiju na grobištu “Sep” u Gornjem Hrašćanu u Međimurju, općina Nedelišće, Međimurska županija, grobište su posjetili članovi Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina i Čakovca, a u obilasku lokacija iskopanih kostiju bio je i Alfred Obranić, predsjednik središnjice Hrvatskog društva političkih zatvorenika iz Zagreba.

Na početku Drugog svjetskog rata Međimurje je okupirala mađarska vojska. Potkraj rata iskopani su rovovi u sagrađenom nasipu koji su trebali služiti za eventualnu obranu s prostora Nezavisne Države Hrvatske, a nakon rata poratna vlast iste je koristila kako bi u njih pokopala ljude koje je likvidirala u masovnim ubojstvima koja su uslijedila po preuzimanju vlasti. Prema izjavama svjedoka grobište “Sep u Gornjem Hrašćanu” nastalo je potkraj mjeseca lipnja 1945. godine. Na grobište Sep svoje žrtve partizani su kamionima dovozili iz smjera Varaždina, u noćnim satima potkraj mjeseca lipnja. Prema izjavama svjedoka, početkom lipnja 1945. godine ondje su u noćnim satima dovezeni i vojnici i civili. Nakon egzekucije poubijane su zakopali kod zaštitnoga nasipa Sep gdje su bili iskopani pješadijski rovovi. Do naselja su dopirali jauci i zapomaganja tih ljudi te pucnjava, a ujutro su djeca vodeci krave na pasu našla polumrtvoga covjeka. Kada su mu dala vode, ispricao im je sto se dogodilo te ih zamolio da obavijeste njegovu obitelj. Kako su tijela poubijanih bila plitko zakopana, mjesne drzavne vlasti primorale su tamošnje stanovnike da pogubljene dublje zakopaju. Do devedesetih godina o tom se zločinu i grobistu nije javno govorilo i tek je zalaganjem Drustva za obilježavanje grobista ratnih i poratnih zrtava otkriveno to stratiste i javno se progovorilo o strahotama koje su pocinili Titovi borci.

Kako je u Varaždinu, nakon “oslobođenja” bilo nekoliko logora, a i zatvori OZN-e nalazili su se na nekoliko mjesta, teško je reći s koje su lokacije žrtve grobišta Sep na stratište dovezene, ali se sa sigurnošću može tvrditi da je mjesto za likvidacije morao preporučiti netko tko je dobro poznavao teren i koji je za iskopane rovove u Sepu znao. Sagrađeni nasipi protežu se u duljini od nekoliko kilometara, prema izjavama svjedoka, nedaleko od postavljenog spomen križa, koje je Društvo za obilježavanje grobišta postavilo 2001. godine, pastiri su drugi dan, nakon noćnih likvidacija naišli na jednog preživjelog koji je ubrzo i umro. Tako je u prvim danima nakon završetka rata 1945. godine, iz svojih domova i logora koji su uspostavljeni u gradu i okolici odvedeno nekoliko stotina ljudi, a nakon oslobođenja žrtve su odvožene u rovove na područje Dravske šume kod Varaždina, u kasnijem razdoblju tijelima žrtava popunjavana su i ostala danas poznata masovna grobišta. Tako su nastajala grobišta Kolnjak i Zamlaka, Pancerica u Virje Otoku i Sep u Gornjem Hrašćanu, Drvarićeva šuma u Tužnome.

 Spomen križ postavljen je nekoliko stotina metara istočnije od pronañenih kostiju, a svake godine na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, 5. kolovoza, Društva za obilježavanje grobišta ratnih i popratnih žrtava priređuje komemoraciju. Na njihovom posljednjem počivalištu godinama i desetljećima nitko nije zapalio svijeću, a i mjesto njihovog stradanja godinama je bilo neobilježeno i prešućeno.

U novu grobnicu na lokaciji Sep kod Gornjeg Hrašćana pokopani su ostaci žrtava zločina iz lipnja 1945. godine, čije su kosti slučajno nađene tijekom obnove nasipa za zaštitu od rijeke Drave prošle godine. Imena žrtava ne znaju se, a ni koliko ih je točno. Pokraj kostiju ostali su tek neki osobni predmeti – češljevi, ogledalca, škarice, cipele, gumbi s istrunulih košulja, hlača i kaputa… No, ti nijemi svjedoci njihove sudbine odjednom su – nestali! Tako tvrde u Društvu za obilježavanje grobišta žrtava komunizma Međimurske županije. Još nam ne ide u glavu da se to dogodilo! Pokraj kostiju prilikom rekonstrukcije nasipa pronađeni su i razni predmeti. Policija je sve to strpala u vreće i odnijela kao dokazni materijal, a kad je sudac dao pisani nalog da nam se ti predmeti vrate, na policiji mi je rečeno da ih ne mogu pronaći! – kaže Josip Kolarić, predsjednik Društva.

Ostala su, veli, samo dva zlatna prstena, koja je odnio zlataru na čišćenje, pa se nisu našli u vreći s ostalim predmetima. Članovi Društva sve su te predmete htjeli izložiti u budućem Muzeju hrvatskih stradanja u Varaždinu.

Kad se obavljala ekshumacija, sve su ih fotografirali, tako da, napominje Kolarić, imaju dokaze da su postojali.

Glasnogovornik Policijske uprave Međimurske županije Krunoslav Gosarić odgovara da je policija ekshumaciju obavila po nalogu istražnog suca Županijskog suda u Varaždinu te da je nađene kosti i predmete dostavila na odjel patologije Županijske bolnice u Čakovcu.

Policija te predmete nema – odlučan je Gosarić.

Mladen Novak s odjela patologije kaže da su ostatke prije mjesec dana predali članovima Društva za obilježavanje grobišta.

Zemni ostaci trideset do pedeset žrtava komunističkog terora dovezenih na likvidaciju iz smjera Varaždina i okolice, nađeni su u ožujku 2009. godine, kada su bageri na površinu izbacili kosti. Nakon što su kosti nađene tijekom iskapanja nasipa te izvađene, mjesecima su držane na odjelu patologije, a kada su, kaže Josip Kolarić, iz bolnice javili da ne znaju što će s njima, spremili su ih privremeno na čakovečko groblje u Mihovljanu. Kako se na groblju takav smještaj plaća, odlučeno je da se sagradi grobnica s bijelim križem.

Josip Kolarić uvjeren je da će naći još kostiju kada se nastavi sanacija nasipa jer su, prema nekim svjedočenjima, na to mjesto nakon Drugog svjetskog rata bačena tijela nekoliko stotina ljudi.

Uredništvo/komunistickizlocini.net