Ljubuški

Prošla su desetljeća od kraja Drugog svjetskog rata, pali su komunistički totalitarni režimi, raspale se umjetne državne tvorevine, prohujao i odnio živote još jedan rat, donesena je Rezolucija o europskoj savjesti i totalitarizmu (2. travnja 2009.) kojom su osuđeni zločini protiv čovječanstva, ali kod Hrvata (ali i nekih drugih) još uvijek je nedovršena kobna dionica nedavne povijesti. Premda zamagljena, ona je prisutna, ona ne zacjeljuje rane i ne podučava mlađe, nego kao ružna mora muči (još poneke živuće) progonjene i progonitelje, pa i njihove potomke. Kosti ubijenih leže u masovnim grobištima, a za mnoge ne znamo jesu li uopće i pokopani. Grobišta za koja znamo još su (uglavnom) neistražena. Državne vlasti u BiH, kao i u Hrvatskoj, žele te naše drage pokojne i dalje ostaviti iza komunističke dimne zavjese koja nas još obavija i svakodnevno udišemo zrak koji su ta ideologija i njezini talibani zagadili. Misle valjda da će pobijeni i mučeni pasti u zaborav, kao i mučitelji i posljedice njihove ideologije. Ali ljudska memorija je čudna; sve ostaje, ništa se ne briše. I kroz donedavno olovna vremena ljudi su očuvali sjećanja na stratišta i grobišta, mjesta gdje su naši očevi, djedovi, braća, stričevi i rođaci bez suda i presude pobijeni i leže čekajući da istina o njihovoj nepravednoj smrti ugleda svjetlo dana.

Vodstvo Općine Ljubuški, da bi poduzelo istraživanje ratnih i poratnih žrtava na svom području, 29. prosinca 2009. ustrojilo je Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Ljubuški.

Grobište Tomića njiva

Na području općine Ljubuški ima veći broj stratišta i grobišta. U samom gradu zna se za nekoliko lokaliteta. Prvo iskapanje obavljeno je na lokalitetu Tomića njiva, koji se nalazi nedaleko od OŠ Marka Marulića, danas u okružju lijepih obiteljskih kuća. Radovi su trajali od 19. do 28. srpnja 2010. Stručni dio posla predvodili su prof. mr. sc. Tihomir Glavaš te forenzičarka prof. dr. sc. Marija Definis-Gojanović. Iskopavanje su izvodili ljudi iz Javnog komunalnog poduzeća Ljubuški uz stalnu fra Miljenkovu nazočnost, kao i čestu nazočnost vodećih ljudi iz vodstva općine.

Bili su to vrući ljetni dani, ali radilo se zdušno i prije i poslije radnog vremena. Svatko je želio da se posao odradi dobro i u što kraćem vremenu. Kroz sve te dane dolazili su članovi obitelji onih za koje se zna ili se misli da su tu ubijeni. Dolazili su mnogi fratri iz samostana na Humcu, okolnih župa i iz daljeg, jer se zna da u tom grobištu leže posmrtni ostatci i (najmanje) dvojice fratara. Jedan od njih je vjerojatno fra Slobodan Lončar, a drugi bi mogao biti ili fra Paško Martinac ili fra Martin Sopta, ili sva trojica. Saznat će se tko je pokopan u ovom grobištu, kao i drugima, kad stručnjaci naprave DNK analizu posmrtnih ostataka pobijenih.

Grobište na Tomića njivi nalazi se unutar jednog škripa, a po svemu izgleda da su ga prije pogibije kopali sami pogubljenici. Veličina mu je 5,10 x 4,18 x 2,54 m. U tom je prostoru pronađeno 26 cijelih tijela i 2 djelomična kostura. Ta dva tijela zacijelo su bila slabo zakopana te su im gornji dio raznijele životinje. Netko je to morao zamijetiti te je, srećom, nabacio zemlju na ono što je preostalo pa su ipak očuvani donji dijelovi njihovih tjelesa. Slaže se to s pričom svjedoka koji je kao dječak vidio ruku u fratarskom habitu koja, kao ruka pravde, viri iz zemlje. Također je vidio i ptice kako kljucaju lubanju jednog od ubijenih. Oko šaka i mišica tih naših nevino pobijenih pronađeni su ostatci telefonske žice kojom su očito bili vezani. Jedan je bio vezan oko vrata, a drugome su vezane i noge. Možemo samo nagađati zašto su ih baš tako vezali. Ubijani su na rubu jame i u nju gurnuti. Nekima, dok su bili okrenuti licem prema jami, pucali su u zatiljak pa su naglavačke pali na hrpu već mrtvih ili umirućih žrtava. Njihove suhe kosti i danas punim glasom govore o tim strašnim trenutcima.

Među hrpom kostiju nađeni su razni predmeti: dijelovi krunica, češalj, naočale, okviri za naočale, nožić, puce, ostatci rukavica na rukama dva tijela, kopče na remenu, ostatci obuće i odjeće, krojačke škare, pribor za pušenje, gumeni potplati za opanke. Među svim tim predmetima, uz ostatke telefonske žice, ponajviše je čahura i naboja. Ubojice nisu žalili streljiva! Sve te osobne stvari svjedoče o stvarnim ljudima, s imenom i prezimenom, o njihovu životu i zvanju. Također, žica, naboji i čahure dovoljno, i previše, govore o onima koji su ih ubijali.

Grobište Bare

Ovo se grobište nalazi iznad starog komunalnog, istočno od nekadašnje duhanske stanice i nedaleko od današnjeg autobusnog kolodvora. Radovi na pronalaženju i otkopavanju ovog masovnog grobišta otpočeli su 27. rujna 2010. Trebalo je očistiti teren veličine 43 x 28 metra te skinuti asfaltni sloj. Tek se tada moglo početi s otkopavanjem. Jesenske kiše počesto su ometale

rad te iskopavanje nije teklo ni blizu onako brzo kao na »Tomića njivi«. No, nije se posustajalo. Iskopano je mnoštvo probnih rupa dok se konačno nije došlo do grobišta koje se nalazi samo 5-6 metara istočno od bunara koji je pravljen za vrijeme austro-ugarske vlasti u ovoj zemlji. Meni, nestručnjaku za bunare i vodu, izgleda da se u ovaj bunar sabire podzemna voda koja ispod brda kroz propusni teren uvijek pomalo teče, a otud se kroz cijev, ili kanalić, prirodnim padom prelijevala u česmu Gujista. Kako nam natpis na česmi svjedoči, ona je napravljena 1900. i nalazi se uz cestu nedaleko od bunara. Ako je to tako, onda počinitelji zločina nisu marili ni za zdravlje živih jer su pokopali ljude u neposrednoj blizini bunara iz kojeg se pila voda.

Tek nakon dva tjedna rada i iščekivanja, 12. listopada 2010., pronađeni su ostatci devet ubijenih osoba. Za neke se žrtve znaju imena, kao i za imena nekih ubijenih na Tomića njivi, ali se sa sigurnošću ne može ništa tvrditi dok stručnjaci ne završe svoj dio posla. I na ovom stratištu ljudi su pobijeni na sličan način kao i na Tomića njivi. Poslije strijeljanja bačeni su na hrpu u postojeći cik-cak rov koji je iskopan za Drugog svjetskog rata. Kosturi su isprepleteni žicom kojom su mučenici bili vezani, a čahura i naboja i ovdje ima napretek. U ovom grobištu nije nađeno puno predmeta. Tu su kutija za duhan, ogledalo, puce. Forenzičarki prof. dr. sc. Mariji Definis-Gojanović prilikom vađenja tijela pridružio se asistent Pero Bubalo. Oni su došli kao stručna pomoć arheologu prof. mr. sc. Tihomiru Glavašu koji je vodio radove.

Prilikom obavljanja aktivnosti na eshumiranja žrtava partizansko-komunističkog terora pronađena su minsko-eksplpzivna sredstva velike razorne moći. Riječ je, naime, o desetak minobacačkih i topničkih projektila te jednoj zrakoplovnoj bombi, koje su ciljano postavljene oko niza masovnih grobnica rasijanih u ovom djelu Ljubuškog.

– “Namjera onog tko je ove eksplozivne naprave postavio uz tijela ubijenih civila i ratnih zarobljenika bila je više nego očita”, kazali su nam u Povjerenstvu za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području Općine Ljubuški.

 Među 61 pronađenoj  osobi su i posmrtni ostatci dvojice franjevaca: fra Martina Sopte i fra Slobodana Lončara. Nakon sv. mise zadušnice posmrtni ostatci dvojice franjevaca su  predani franjevcima da se pokopaju u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu, posmrtni ostatci identificiranih njihovim obiteljima da se pokopaju u obiteljskim grobnicama, a oni za koje se još ne zna pravi identitet su pokopani u zajedničku općinsku grobnicu u Ljubuškom 08. Rujna 2013 godine.

Uredništvo/komunistickizlocini.net