72. OBLJETNICA STRADANJA STANOVNIKA ZRINA „NISU HTJELI SURAĐIVATI S PARTIZANIMA, OVO MJESTO JE UNIŠTENO A STANOVNIŠTVO POUBIJANO“

   Sedamdeset i druga obljetnica stradanja stanovnika Zrina obilježena je u nedjelju 12. rujna u ovom povijesnom hrvatskom mjestu. Program obilježavanja započeo je molitvom ispred križa podno Starog grada Zrina, te mimohodom do mjesta srušene župne crkve Našašća sv. Križa koju su 1943. godine srušili partizani.
Tom prigodom misno slavlje predvodio je bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, ravnateljem Zaklade za obnovu crkve u Zrinu mons. Markom Cvitkušićem, zrinsko-gorskim arhiđakonom preč. Dragutinom Papićem i petnaestak svećenika. Ova obljetnica okupila je oko dvije tisuće hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske, a ponajviše prognanih Zrinjana i njihovih potomaka.
Na početku biskupa Huzjaka i sve okupljene pozdravio je biskup Košić istaknuvši kako je Zrin simbol stradanja hrvatskog naroda, te da biskupija čini sve kako bi se na mjestu ove srušene crkve podignula nova, a koja bi na svojim zidovima nosila imena 291 stradalog Zrinjana.

Zrinj

Zato braćo i sestre, kada gledamo, razmišljamo i čitamo što se ovdje događalo 1943. godine i kada vidimo s koliko je mržnje i zla navalilo srpsko i partizansko stanovništvo na ove ljude koji su tu živjeli, stvarali i molili, onda vidimo kolika je razorna snaga zla u čovjeku. Vidimo koliko je razorna snaga kad čovjek okrene leđa istini i mudrosti, a živi po svome. Koliko je razorna snaga mržnje prema nekome, a ovdje se mrzilo ono što je hrvatsko i katoličko, te su samo zato Zrinjani stradali. Imali su svoj jasan i definiran identitet i nisu ga se htjeli odreći. Kao što znamo iz komunističkih presuda i prepiski nije se u mjestu našlo nikoga tko bi surađivao s partizanima i zato je trebalo mjesto uništiti, ljude raseliti i ubiti… Kolika je razorna snaga zla u čovjeku, a to zlo kad se organizira te se cijela država i sustav stavi njemu u službu, onda si možemo zamisliti koliki su ljudi i kako stradali od toga zla“, ustvrdio je biskup Huzjak te upozorio kako se o stradanju Zrina i brojnih drugih mjesta ne može čitati u udžbenicima iz povijesti i kako je zato iznimno važno da se govori o tome mladim naraštajima kako te žrtve ne bi nikad bile zaboravljene.
Na ovogodišnjoj su misi i komemoraciji žrtvama održanoj nakon mise, sudjelovali i gardisti Počasno-zaštitne bojne Oružanih snaga RH-a, predstavnici braniteljskih udruga, izaslanik Predsjednice RH Ante Deur, župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić, izaslanik zagrebačkoga gradonačelnika Milorad Demo, kao i brojni drugi javni i politički djelatnici.

ZRIN – Zagrebačka biskupija nije ukinula župu Zrin, iako nema niti jednog katolika i Hrvata u njoj.

Zrin je danas pusto mjesto. Livade i pašnjaci su obrasli korovom i šumom, i samo tvrdi zidovi ruševne Crkve sv. Margarete i tvrđave Zrin, s koje se pružao otpor osmanlijskim osvajačima s istoka, nas podsjeća na nekadašnje slavno vrijeme.

Na Malu Gospu 1943. godine, ovdje su zadnji put zvonila crkvena zvona i slavljena sveta misa. Dan kasnije, 9. rujna, ovdje je utihnuo život. Nastao je mrak, a jauk Zrinjana je poletio u nebo. Srušeni su veliki zvonici. Crkva je zapaljena i razrušena do temelja. Na najokrutniji način, pobijena je jedna trećina, oko 300 župljana, a ostale se protjeralo, imovinu im konficiralo, i zakonski zabranilo povratak na svoja ognjišta.

Vjerovali ili ne, niti jedna dosadašnja Vlada RH, u čiji Ustav je ugrađeno i ovo zločinstvo, te zločinačke zakone još nije poništila, pa hrvatske žrtve, potomci preživjelih, po postojećem zakonu još nemaju pravo na povratak na svoja djedovska ognjišta.

“Vi ste narodno oslobodilačka vojska Hrvatske” govorio im je neposredno prije napada na Zrin, senilni “pismeni” Vladimir Nazor, na što su se oni smijuljili. Neki su imali prišivene petokrake, a većina su imali na glavi šubare.

Baš ovako, u svojim sjećanjima, piše svjedok toga vremena.

Hrvati Zrina se nisu željeli odreći svog vjerskog i nacionalnog identiteta, nitko od njih nije bio u partizanima, niti je s njima želio surađivati, pa su kao takvi za spomenutu narodno oslobodilačku vojsku bili narodni neprijatelji, izdajnici i fašisti, i završili kao žrtve srpsko partizanske protuhrvatske i protukatoličke mržnje, koja je bila nabijena nevjerojatnom razornom i ubilačkom snagom.

Raseljeni potomci širom Hrvatske i svijeta, se u svom Zrinu okupe jedanput godišnje, na obljetnicu velikog stradanja. I ove godine, uz veliki mimohod hrvatske časti do mjesta srušene crkve, ispred improviziranog oltara, okupilo se veliko mnoštvo.

Biskupi, svećenici, vjernici, hrvatska vojska, policija, branitelji… Uz oltar je i predsjednička garda kao simbol neslomljivosti.

Dirljive su recitacije pjesnikinje izgnanice. Zrin je rodno mjesto moje, u njem sam provela djetinjstvo svoje…

Ovdje je sva povijest moja, tlo moje i tvoje, ja sam dijete ove zemlje, ovoga tla, branim baštinu svoju, pa ako treba, znat ću i umirati poput pređa. Odjekivao je glas mlade govornice, koji je potvrđivao da su se zločinci prevarili.

Evo nas opet. Pravednika ne može nitko uništiti. Ovdje će kao i stoljećima opet stajti crkva…

Istu ili sličnu sudbinu su doživjele mnoge druge župe i mjesta u RH i BiH; Borićevac, Španovica kod Pakraca, Priboj kod Plitvica…zrin-sisačka-biskupija-1

To je strašno, da ljudi ne mogu dobiti svoju imovinu. Vjerujem da će se ulaskom u EU, na tom planu stvari promijeniti. Neka nam živi vječna Hrvatska. Izjavila je prije par godina u Španovici Jadranka Kosor, bivša predsjednica vlade, ispred spomen ploče s 400 hrvatskih žrtava Španovice.

O zločinima nad Hrvatima Zrina, Borićevca, Španovice… u povijesnim udžbenicima djeca ne mogu pročitati. Mi u ova mjesta redovito hodočastimo da se ispravi nepravda i ljudima vrati oduzeta zemlja. Mi dižemo svoj glas zbog nepravde prema hrvatskim žrtvama, ponavlja, po tko zna koji put, glasnogovornik Hrvatskog žrtvoslovnog društva, koje je i organizator hodočašća u Zrin, mjesta hrvatske tuge i hrvatskog ponosa.

Oglasi

2 comments

  1. Svjestan kako jugokomunističko-“antifašističke” zvijeri, zlotvori, krvoloci i ubojice neće niti slova pročitati od ovoga, (kao i previše drugih sličnih trofeja) svojeg “junačkog” čina, zatiranja svega hrvatskog, ipak dijelim.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s