DONJI ZOVIK KOD BRČKOG 56 ŽRTAVA (Kada je majka pala po  mrtvom sinu, tukli je kundacima)

Donji Zovik

Domobranska jedinica, na fotografiji Tunjo Salatović i Anto Ikić. Izvor Vitomir Zečević, Zovik na križnom putu, Zovik, 2002.

Donji Zovik je malo hrvatsko selo koje pripada župi Zovik, prijašnja općina Brčko sada Brčko distrikt. Za Donji Zovik se kaže da je 100% naseljen Hrvatima. Kada je započeo rat na području župe, mladići iz Donjeg Zovika i svi sposobni su se dragovoljno prijavljivali u hrvatsku vojsku. Mahom su to bili neoženjeni mladići ali bilo je i onih koji su zasnovali obitelj. Partizanska komunistička vlast je Donjozovičanima uvijek stavljala etiketu “ustaško mjesto”.

Kad je rat bio završen, Donji Zovik je imao 50 kuća – a izgubio je ukupno 56 ljudi. Od 56 ubijenih njih je osam ubijeno u borbi sa partizanima i četnicima ili su bili nemilosrdno ubijeni od partizana, dok je 48 ubijeno na Bleiburgu i Križnom Putu, kada je rat bio završen.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala

10,00 €

Click here to purchase.

Kad je rat bio završen, nad razoružanim ljudima i bez ikakvog suđenja partizani su vršili nasilje, pravili strašne pokolje i zločine u Donjem Zoviku:

Tunju Mićića i Stjepana Dubravkića 1946. godine, svakog pred njegovom kućom u Donjem Zoviku, u pola bijelog dana ubili su partizani. Tunjo Mićić, niti je služio vojsku, niti je bio učesnik u ratu. Tunjo je bio oženjen imao je jedno dijete, vojno nesposoban jer je imao oštećenu nogu. Na dan svoje pogibije imao je samo 20 godina i bio je sin jedinac. Zekerija Mulahalilović (partizan) iz Ograđenovca se hvalio kako je u Tunju mrtvog ispucao još 14 metaka, a kad je Tunjina majka pala po svome sinu jedincu i plakala, partizani su je tukli kundacima i cokulama.  

Zekerija je rekao: „Tunjo je dobio što ga je sledovalo“.

Od Tunjine kuće otišli su kod Stjepana Dubravkića i pred njegovom kućom ga ubili. Dva čovjeka u cvijetu mladosti u ljeto 1946. godine, godinu dana kasnije po zavšetku rata, na tako strašan način,  bez ikakvog suđenja izgubiše svoje živote. To nam govori kako su malo vrijedili životi naših ljudi. Onda su pucali i na Peju Mijatovića koji je preživio silne rane. Anto Celić je ubijen u Soljanima.

Niko Dubravkić je ubijen od partizana u Gornjem Rahiću. Luka Grgić stradao je u žestokoj bici u blizini Ugljevika. Marko Kraljević pripadnik hrvatskih postrojbi ubijen je na ratištu u blizini Tuzle u bici s partizanima. Pejo Vidović ubijen je u blizini Zagreba kada su njihove položaje napali partizani. Filip Sarčević je ubijen u Đakovu od partizana. Niko Sarčević je nehotice ubijen u Donjem Zoviku.

Poslijeratna situacija bila je veoma teška za stanovnike ovog mjesta. Donji Zovik je tadašnja vlast vrbovala ne bi li ih stavila u “komunu” i sve mještane podredila pod “zadrugu”. Oni se nisu tome dali, ali zbog toga su bili maltretirani od strane komunističke vlasti.

Osam ljudi koji su ubijeni za vrijeme rata:

PrezimeIme ocaImeGdje je ubijen
CelićIvoAntoSoljani, Slavonija
DubravkićFranjoNikoIzmeđu Rahića i Palanke
DubravkićNikoTunjoKod Ɖakova
GrgićJokoLukaU Ugljeviku
MijatovićAntunMatoKod Slavonskog Broda
ŠarčevićIvanFilipČačinci kod Ɖakova
ŠarčevićTunjoNikoDonji Zovik
VidovićIvoPejoKod Zagreba

Koliko je koji otac izgubio sinova

Dubravkić, Niko           3 sina               Tunjo, Mijo i Stjepan
Kraljević, Ivo                 3 sina                Niko, Marko i Milan
Mijatović, Pejo            3 sina                Niko, Antun i Tadija
Pejić, Blaž                     3 sina                Mijo, Grga i Stjepan

Ageljić, Grga                 2 sina                Pejo i Martin
Celić, Marko                 2 sina                Grga i Toma
Dubravkić, Ivan            2 sina                Pejo i Jozo
Mijatović, Ivo                2 sina                Grga i Stjepan
Mićić, Franjo                 2 sina                Marko i Grga
Šarčević, Filip                2 sina                Petar i Šimo
Šarčević, Franjo            2 sina                Petar i Mato
Šarčević, Tunjo             2 sina                Božo i Niko
Tomić, Franjo                2 sina                Grga i Niko

Ageljić, Ivo                     1 sin                 Joko
Ageljić, Joko                   1 sin                Jerko
Ageljić, Jokica                1 sin                Mato
Ageljić, Jerko                 1 sin                 Niko
Ageljić, Marko                1 sin                 Filip „Gavro“
Blažević, Niko                1 sin                Mato „Baća“
Brčinović, Tunjo            1 sin                Petar
Celić, Ivo                        1 sin                Anto
Dubravkić, Franjo          1 sin                Niko
Grgić, Joko                     1 sin                Luka
Ilijanić, Mato                   1 sin                Jozo
Markanović, Antun         1 sin               Franjo
Matijašević, Andrija        1 sin               Marko
Mijatović, Antun             1 sin                Mato
Mićić, Tunjo                    1 sin                Filip
Mićić, Niko                      1 sin                Mato (Mađan)
Mićić, Pejun                    1 sin                Niko
Mićić, Jozo (Jozep)         1 sin                Tunjo
Mićić, Mato                    1 sin                Niko
Pejić, Pejo                       1 sin                Stjepan
Šarčević, Ivan                 1 sin                Filip
Šarćević, Ivo                   1 sin                Mato
Šarčević, Tadija             1 sin                Jozo
Tomić, Marko                 1 sin                Petar
Tomić, Mijo                    1 sin                Mato
Vidović, Ivo                     1 sin                 Pejo

Na Bleiburgu i Križnom putu partizani su pod crvenom petokrakom i po odobrenju krvnika Josipa Broza Tita, razoružanih i bez ikakvog suda ubili 56 ljudi iz Donjeg Zovika:

  1. Ageljić (Marka) Filip, 1921. +1945. Bleiburg
  2. Ageljić (Ive) Joko, 1925. +1945. Bleiburg
  3. Ageljić (Grge) Pejo, 1921. +1945. Bleiburg
  4. Ageljić (Grge) Martin, 1924. +1945. Bleiburg
  5. Ageljić (Jerka) Niko, 1910. +1945. Bleiburg
  6. Ageljić (Joke) Jerko, 1921. +1945. Bleiburg
  7. Ageljić (Jokice) Mato, 1921. +1945. Bleiburg
  8. Brčinović (Tunje) Petar, 1921. +1945. Bleiburg
  9. Blažević (Nike) Mato “Baća” Bleiburg
  10. Celić (Ive) Anto, 1925. +1945. Soljani
  11. Celić (Marka) Grga, 1917. +1945. Bleiburg
  12. Celić (Marka) Toma, 1925. +1945. Bleiburg
  13. Dubravkić (Ivana) Pejo, 1904. +1945. Bleiburg
  14. Dubravkić (Ivana) Jozo, 1908. +1945. Bleiburg
  15. Dubravkić (Nike) Tunjo, 1910. +1945. Bleiburg
  16. Dubravkić (Nike) Mijo, 1915. +1945. Bleiburg
  17. Dubravkić (Nike) Stjepan, 1918. +1946. D. Zovik
  18. Dubravkić (Franje) Niko, 1912. +1945. G. Rahić
  19. Grgić – Lukić (Joke) Luka, 1905. +1943. Ugljevik
  20. Ilijanić (Mate) Jozo, 1921. +1945. Bleiburg
  21. Kraljević (Ive) Marko, 1922. +1944. Tuzla
  22. Kraljević (Ive) Niko, 1924. +1945. Bleiburg
  23. Kraljević (Ive) Milan ubijen kod Tuzle
  24. Matijašević (Andrije) Marko Bleiburg
  25. Mićić (Joze) Tunjo, 1925. +1946. D. Zovik
  26. Mićić (Franje) Marko, 1922. +1945. Bleiburg
  27. Mićić (Franje) Grga, 1924. +1945. Bleiburg
  28. Mićić (Mate) Niko, 1921. +1945. Bleiburg
  29. Mićić (Mate) Martin, 1924. +1945. Bleiburg
  30. Mićić (Peje) Niko, 1922. +1945. Bleiburg
  31. Mićić (Nike) Filip, 1918. ti945. Bleiburg
  32. Mijatović (Ive) Grga, 1907. +1945. Bleiburg
  33. Mijatović (Ive) Stjepan, 1919. +1945. Bleiburg
  34. Mijatović (Peje) Niko, 1922. +1945. Bleiburg
  35. Mijatović (Peje) Tadija, 1925. +1945. Bleiburg
  36. Mijatović (Antuna) Mato 1920. +1945. Bleiburg
  37. Mijatović (Peje) Antun Bleiburg
  38. Markanović (Antuna) Franjo, 1915. +1945. Bleiburg
  39. Pejić (Blaža) Mijo, 1922. +1945. Bleiburg
  40. Pejić (Blaža) Grga, 1924. +1945. Bleiburg
  41. Pejić (Blaža) Stjepan, 1926. +1945. Bleiburg
  42. Pejić (Peje) Stjepan, 1922. +1945. Bleiburg
  43. Šarčević (Tunje) Božo, 1905. +1945. Bleiburg
  44. Šarčević (Tunje) Niko, 1911. +1941. D. Zovik
  45. Šarčević (Ivana) Filip, 1915. +1943. Đakovo
  46. Šarčević (Tadije) Jozo, 1914. +1945. Bleiburg
  47. Šarčević (Filipa) Petar, 1911. +1945. Bleiburg
  48. Šarčević (Filipa) Šimo, 1915. +1945. Bleiburg
  49. Šarčević (Ive) Mato, 1925. +1945. Bleiburg
  50. Šarčević (Franje) Petar, 1920. +1945. Bleiburg
  51. Šarčević (Franje) Mato, 1923. +1945. Bleiburg
  52. Tomić (Mije) Mato, 1918. +1945. Bleiburg
  53. Tomić (Franje) Niko, 1924. +1945. Bleiburg
  54. Tomić (Marka) Petar, 1925. +1945. Bleiburg
  55. Tomić (Franje) Grga Bleiburg
  56. Vidović (Ive) Pejo, 1916. +1945. Zagreb

Izvori:

Zbornik radova i popis žrtava za vrijeme i poslije II. svjetskog rata na području Brčkog, Stradanje Hrvata brčanskoga kraja u II. svjetskom ratu, Zagreb, 2002.

Vitomir Zečević, Zovik na križnom putu, Zovik, 2002.

Ivo Šarčević.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

One comment

  1. Ove su ubojice Titina zločinačka Krmad. Lijepo ih je naučio “vrhovni komandant”, jedan od 10 najvećih zločinaca XX. stoljeća na kugli zemaljskoj. Sjeme mu se zatrlo, kao i svim njegovim obožavateljima. Zločin je gajiti kult Joze Broze Mafioze!

    Sviđa mi se

Komentiraj