Donji Zovik

Donji Zovik je malo hrvatsko selo koje pripada župi Zovik, prijašnja općina Brčko sada Brčko distrikt. Za Donji Zovik se kaže da je 100% naseljen Hrvatima. Kada je započeo rat na području župe, mladići iz Donjeg Zovika i svi sposobni su se dragovoljno prijavljivali u hrvatsku vojsku. Mahom su to bili neoženjeni mladići ali bilo je i onih koji su zasnovali obitelj. Partizanska komunistička vlast je Donjozovičanima uvijek stavljala etiketu “ustaško mjesto”.
Kad je rat bio završen, Donji Zovik je imao 50 kuća – a izgubio je ukupno 56 ljudi. Od 56 ubijenih njih je osam ubijeno u borbi sa partizanima i četnicima ili su bili nemilosrdno ubijeni od partizana, dok je 48 ubijeno na Bleiburgu i Križnom Putu, kada je rat bio završen.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini
Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala
10,00 €
Kad je rat bio završen, nad razoružanim ljudima i bez ikakvog suđenja partizani su vršili nasilje, pravili strašne pokolje i zločine u Donjem Zoviku:
Tunju Mićića i Stjepana Dubravkića 1946. godine, svakog pred njegovom kućom u Donjem Zoviku, u pola bijelog dana ubili su partizani. Tunjo Mićić, niti je služio vojsku, niti je bio učesnik u ratu. Tunjo je bio oženjen imao je jedno dijete, vojno nesposoban jer je imao oštećenu nogu. Na dan svoje pogibije imao je samo 20 godina i bio je sin jedinac. Zekerija Mulahalilović (partizan) iz Ograđenovca se hvalio kako je u Tunju mrtvog ispucao još 14 metaka, a kad je Tunjina majka pala po svome sinu jedincu i plakala, partizani su je tukli kundacima i cokulama.
Zekerija je rekao: „Tunjo je dobio što ga je sledovalo“.
Od Tunjine kuće otišli su kod Stjepana Dubravkića i pred njegovom kućom ga ubili. Dva čovjeka u cvijetu mladosti u ljeto 1946. godine, godinu dana kasnije po zavšetku rata, na tako strašan način, bez ikakvog suđenja izgubiše svoje živote. To nam govori kako su malo vrijedili životi naših ljudi. Onda su pucali i na Peju Mijatovića koji je preživio silne rane. Anto Celić je ubijen u Soljanima.
Niko Dubravkić je ubijen od partizana u Gornjem Rahiću. Luka Grgić stradao je u žestokoj bici u blizini Ugljevika. Marko Kraljević pripadnik hrvatskih postrojbi ubijen je na ratištu u blizini Tuzle u bici s partizanima. Pejo Vidović ubijen je u blizini Zagreba kada su njihove položaje napali partizani. Filip Sarčević je ubijen u Đakovu od partizana. Niko Sarčević je nehotice ubijen u Donjem Zoviku.
Poslijeratna situacija bila je veoma teška za stanovnike ovog mjesta. Donji Zovik je tadašnja vlast vrbovala ne bi li ih stavila u “komunu” i sve mještane podredila pod “zadrugu”. Oni se nisu tome dali, ali zbog toga su bili maltretirani od strane komunističke vlasti.
Osam ljudi koji su ubijeni za vrijeme rata:
| Prezime | Ime oca | Ime | Gdje je ubijen |
| Celić | Ivo | Anto | Soljani, Slavonija |
| Dubravkić | Franjo | Niko | Između Rahića i Palanke |
| Dubravkić | Niko | Tunjo | Kod Ɖakova |
| Grgić | Joko | Luka | U Ugljeviku |
| Mijatović | Antun | Mato | Kod Slavonskog Broda |
| Šarčević | Ivan | Filip | Čačinci kod Ɖakova |
| Šarčević | Tunjo | Niko | Donji Zovik |
| Vidović | Ivo | Pejo | Kod Zagreba |
Koliko je koji otac izgubio sinova
Dubravkić, Niko 3 sina Tunjo, Mijo i Stjepan
Kraljević, Ivo 3 sina Niko, Marko i Milan
Mijatović, Pejo 3 sina Niko, Antun i Tadija
Pejić, Blaž 3 sina Mijo, Grga i Stjepan
Ageljić, Grga 2 sina Pejo i Martin
Celić, Marko 2 sina Grga i Toma
Dubravkić, Ivan 2 sina Pejo i Jozo
Mijatović, Ivo 2 sina Grga i Stjepan
Mićić, Franjo 2 sina Marko i Grga
Šarčević, Filip 2 sina Petar i Šimo
Šarčević, Franjo 2 sina Petar i Mato
Šarčević, Tunjo 2 sina Božo i Niko
Tomić, Franjo 2 sina Grga i Niko
Ageljić, Ivo 1 sin Joko
Ageljić, Joko 1 sin Jerko
Ageljić, Jokica 1 sin Mato
Ageljić, Jerko 1 sin Niko
Ageljić, Marko 1 sin Filip „Gavro“
Blažević, Niko 1 sin Mato „Baća“
Brčinović, Tunjo 1 sin Petar
Celić, Ivo 1 sin Anto
Dubravkić, Franjo 1 sin Niko
Grgić, Joko 1 sin Luka
Ilijanić, Mato 1 sin Jozo
Markanović, Antun 1 sin Franjo
Matijašević, Andrija 1 sin Marko
Mijatović, Antun 1 sin Mato
Mićić, Tunjo 1 sin Filip
Mićić, Niko 1 sin Mato (Mađan)
Mićić, Pejun 1 sin Niko
Mićić, Jozo (Jozep) 1 sin Tunjo
Mićić, Mato 1 sin Niko
Pejić, Pejo 1 sin Stjepan
Šarčević, Ivan 1 sin Filip
Šarćević, Ivo 1 sin Mato
Šarčević, Tadija 1 sin Jozo
Tomić, Marko 1 sin Petar
Tomić, Mijo 1 sin Mato
Vidović, Ivo 1 sin Pejo
Na Bleiburgu i Križnom putu partizani su pod crvenom petokrakom i po odobrenju krvnika Josipa Broza Tita, razoružanih i bez ikakvog suda ubili 56 ljudi iz Donjeg Zovika:
- Ageljić (Marka) Filip, 1921. +1945. Bleiburg
- Ageljić (Ive) Joko, 1925. +1945. Bleiburg
- Ageljić (Grge) Pejo, 1921. +1945. Bleiburg
- Ageljić (Grge) Martin, 1924. +1945. Bleiburg
- Ageljić (Jerka) Niko, 1910. +1945. Bleiburg
- Ageljić (Joke) Jerko, 1921. +1945. Bleiburg
- Ageljić (Jokice) Mato, 1921. +1945. Bleiburg
- Brčinović (Tunje) Petar, 1921. +1945. Bleiburg
- Blažević (Nike) Mato “Baća” Bleiburg
- Celić (Ive) Anto, 1925. +1945. Soljani
- Celić (Marka) Grga, 1917. +1945. Bleiburg
- Celić (Marka) Toma, 1925. +1945. Bleiburg
- Dubravkić (Ivana) Pejo, 1904. +1945. Bleiburg
- Dubravkić (Ivana) Jozo, 1908. +1945. Bleiburg
- Dubravkić (Nike) Tunjo, 1910. +1945. Bleiburg
- Dubravkić (Nike) Mijo, 1915. +1945. Bleiburg
- Dubravkić (Nike) Stjepan, 1918. +1946. D. Zovik
- Dubravkić (Franje) Niko, 1912. +1945. G. Rahić
- Grgić – Lukić (Joke) Luka, 1905. +1943. Ugljevik
- Ilijanić (Mate) Jozo, 1921. +1945. Bleiburg
- Kraljević (Ive) Marko, 1922. +1944. Tuzla
- Kraljević (Ive) Niko, 1924. +1945. Bleiburg
- Kraljević (Ive) Milan ubijen kod Tuzle
- Matijašević (Andrije) Marko Bleiburg
- Mićić (Joze) Tunjo, 1925. +1946. D. Zovik
- Mićić (Franje) Marko, 1922. +1945. Bleiburg
- Mićić (Franje) Grga, 1924. +1945. Bleiburg
- Mićić (Mate) Niko, 1921. +1945. Bleiburg
- Mićić (Mate) Martin, 1924. +1945. Bleiburg
- Mićić (Peje) Niko, 1922. +1945. Bleiburg
- Mićić (Nike) Filip, 1918. ti945. Bleiburg
- Mijatović (Ive) Grga, 1907. +1945. Bleiburg
- Mijatović (Ive) Stjepan, 1919. +1945. Bleiburg
- Mijatović (Peje) Niko, 1922. +1945. Bleiburg
- Mijatović (Peje) Tadija, 1925. +1945. Bleiburg
- Mijatović (Antuna) Mato 1920. +1945. Bleiburg
- Mijatović (Peje) Antun Bleiburg
- Markanović (Antuna) Franjo, 1915. +1945. Bleiburg
- Pejić (Blaža) Mijo, 1922. +1945. Bleiburg
- Pejić (Blaža) Grga, 1924. +1945. Bleiburg
- Pejić (Blaža) Stjepan, 1926. +1945. Bleiburg
- Pejić (Peje) Stjepan, 1922. +1945. Bleiburg
- Šarčević (Tunje) Božo, 1905. +1945. Bleiburg
- Šarčević (Tunje) Niko, 1911. +1941. D. Zovik
- Šarčević (Ivana) Filip, 1915. +1943. Đakovo
- Šarčević (Tadije) Jozo, 1914. +1945. Bleiburg
- Šarčević (Filipa) Petar, 1911. +1945. Bleiburg
- Šarčević (Filipa) Šimo, 1915. +1945. Bleiburg
- Šarčević (Ive) Mato, 1925. +1945. Bleiburg
- Šarčević (Franje) Petar, 1920. +1945. Bleiburg
- Šarčević (Franje) Mato, 1923. +1945. Bleiburg
- Tomić (Mije) Mato, 1918. +1945. Bleiburg
- Tomić (Franje) Niko, 1924. +1945. Bleiburg
- Tomić (Marka) Petar, 1925. +1945. Bleiburg
- Tomić (Franje) Grga Bleiburg
- Vidović (Ive) Pejo, 1916. +1945. Zagreb
Izvori:
Zbornik radova i popis žrtava za vrijeme i poslije II. svjetskog rata na području Brčkog, Stradanje Hrvata brčanskoga kraja u II. svjetskom ratu, Zagreb, 2002.
Vitomir Zečević, Zovik na križnom putu, Zovik, 2002.
Ivo Šarčević.
Uredništvo/komunistickizlocini.net
Ove su ubojice Titina zločinačka Krmad. Lijepo ih je naučio “vrhovni komandant”, jedan od 10 najvećih zločinaca XX. stoljeća na kugli zemaljskoj. Sjeme mu se zatrlo, kao i svim njegovim obožavateljima. Zločin je gajiti kult Joze Broze Mafioze!
Sviđa mi seSviđa mi se