U Čučerju masovno grobište

U zagrebačkom naselju Čučerje, 15. travnja 2026. godine, ponovno je otvorena bolna, ali nužna stranica hrvatske povijesti. Iza kuće Bože Struka, na području Gornje Dubrave, pronađeni su posmrtni ostaci još triju žrtava partizanskog terora iz vremena Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća. Ovaj pronalazak dio je sustavnih istraživanja koje provodi Ministarstvo hrvatskih branitelja, s ciljem otkrivanja masovnih grobišta Titovog komunističkog režima.

Ovi tihi svjedoci prošlosti nisu samo kosti, oni su glasovi koji desetljećima nisu smjeli govoriti. Oni su podsjetnik na stravične zločine počinjene pod okriljem partizansko-komunističke vlasti, koja je nakon završetka rata uspostavila sustav represije, progona i likvidacija bez suđenja. Upravo zato svako novo otkriće nije samo arheološki nalaz, već moralna obveza, prema žrtvama, njihovim obiteljima i cijelom hrvatskom narodu.

Istraživanja u Čučerju tek su jedan mali dio istraživanja koja obuhvaćaju više lokacija na području Gornje Dubrave i Sesveta, gdje postoji osnovana sumnja na postojanje masovnih grobnica iz razdoblja 1945. i 1946. godine. To su godine koje su za mnoge Hrvate značile kraj rata, ali ne i kraj stradanja. Naprotiv, za tisuće nevinih ljudi tada započinje njihova Golgota, obilježena nasiljem, progonom i smrću bez pravde.

Slična istraživanja nedavno su provedena i u Dalmaciji, gdje su na području Biokova, Imotskog i Vrgorca pronađeni posmrtni ostaci najmanje 15 žrtava. Među njima su, prema dostupnim podacima, najvjerojatnije i trojica fratara iz Široki Brijeg, simbolično svjedočanstvo o progonu Crkve i duhovnih autoriteta u vrijeme komunističkog režima. Njihova sudbina, kao i sudbina mnogih drugih, potvrđuje zločinački karakter sustava koji nije prezirao ni vjeru, ni narod, ni temeljna ljudska prava. Pod vodstvom potpredsjednika Vlade i ministra Tomo Medved, u posljednjih deset godina istraženo je više od 630 lokacija diljem Hrvatske. Ekshumacije su provedene na više od 90 lokacija, pri čemu su pronađeni posmrtni ostaci 2205 žrtava. Za njih 2046 organiziran je dostojanstven posljednji ispraćaj, čin koji vraća minimum ljudskog dostojanstva onima kojima je ono nasilno oduzeto.

No, brojke, koliko god bile velike, ne mogu dočarati razmjere tragedije. Iza svake od njih stoji ime, obitelj, život prekinut bez razloga i bez pravde. Upravo zato potraga za masovnim grobištima nije samo pitanje prošlosti, ona je temelj budućnosti. Narod koji ne poznaje istinu o svojoj povijesti, koji ne oda počast svojim žrtvama, riskira da izgubi vlastiti identitet. Traganje za žrtvama komunističkog režima stoga nije političko pitanje, ono je civilizacijska dužnost. Svaka pronađena kost, svaka identificirana žrtva i svaki dostojanstveno obilježen grob korak su prema istini i pomirenju. Ali to pomirenje ne može počivati na zaboravu ili relativizaciji zločina. Ono mora biti utemeljeno na istini, koliko god ona bila teška.

Zločinački karakter titovih partizana i komunističkog režima ne može i ne smije biti prešućen. Sustavna likvidacija političkih neistomišljenika, civila, svećenika i zarobljenika bez suđenja predstavlja jedno od najmračnijih poglavlja hrvatske povijesti 20. stoljeća. Upravo zato svako novo otkriće masovne grobnice nije samo arheološki čin, to je čin pravde. Danas, više nego ikad, važno je ustrajati u ovim istraživanjima. Ne zbog prošlosti same, nego zbog dostojanstva naroda i istine koja mora biti temelj našeg identiteta. Jer dok god postoji ijedna neotkrivena grobnica, ijedna neidentificirana žrtva, hrvatska povijest nije ispričana do kraja.

A žrtve, one čekaju. Na istinu. Na ime. Na križ. I na mir koji im je desetljećima bio uskraćen.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Autor: Dominik Kleiner/komunistickizlocini.net