Partizanski zločin nad obiteljima Tonžetić i Grgas u Vinkovcima

U proljeće 1945. godine, u danima uspostave Titovog komunističkog režima, prostor Slavonije, a osobito Vinkovaca i okolice, postao je poprište brojnih zločina nad civilima. Među tim žrtvama bila je i Barica Tonžetić rođena Grgas, majka dvoje male djece, čija sudbina danas svjedoči o tragediji hrvatskog naroda pod komunističkom vlašću.

Barica Tonžetić rođena je u selu Hutinu, u blizini Pribića, odnosno Krašića. Njezini roditelji bili su Petar i Ana Grgas. Udajom za Stjepana Tonžetića dolazi u Slavoniju, gdje započinje obiteljski život koji su nasilno prekinuli partizani.

U travnju 1945. godine, u trenutku ulaska partizanskih snaga u Vinkovce, Barica je uhićena i zatvorena. Prema dostupnim svjedočanstvima obitelji, kao razlog njezina uhićenja navodilo se da nije imala propusnicu, no stvarni razlog bio je daleko dublji i tragičniji. Njezina obitelj bila je označena kao “neprijateljska” jer su njezina braća bila u hrvatskoj vojsci. U atmosferi osvete i ideološke netrpeljivosti, takva oznaka često je značila smrtnu presudu bez suđenja.

Dok je bila zatočena u Vinkovcima, hranu joj je donosila gospođa Kuharić, rodbinski povezana s pokojnim kardinalom Franjom Kuharić. Postojali su pokušaji da se za nju zauzme, no bilo je prekasno. Barica je ubijena i bačena na Kumanovu ciglanu, jedno od mjesta masovnih likvidacija u Vinkovcima nakon ulaska partizanskih postrojbi.

Iza nje je ostalo dvoje male djece: sin Drago, star svega šest godina, i kći Marija, stara tri godine. Njihov otac, Stjepan Tonžetić, u to je vrijeme završio na Križnom putu, prolazeći kroz stradanja koja su obilježila stotine tisuća hrvatskih vojnika i civila. Stjepan, rođen 1909. godine, bio je domobran, a po zanimanju šuster. Nakon povratka s Križnog puta, preuzeo je brigu o svojoj djeci, koja su u međuvremenu bila kod bake po majci. Ponovno se oženio i živio u Prkovcima sve do smrti 1992. godine, nikada ne zaboravivši svoju prvu suprugu.

Tragedija obitelji Grgas tu nije završila. U isto vrijeme ubijeni su i Baricina sestra Jula Grgas te njihov otac Petar Grgas od strane partizana. Njihova tijela, prema obiteljskim saznanjima, nalaze se negdje u šumi Merolino kod sela Prkovci u Slavoniji. Do danas njihovi posmrtni ostaci nisu pronađeni, što dodatno produbljuje bol i nepravdu koju ova obitelj nosi već desetljećima.

Ovakvi slučajevi nisu bili iznimka, nego pravi obrazac represije i likvidacija koje su pratile uspostavu komunističke vlasti. Ljudi su često bili prokazivani od strane susjeda ili lokalnih pojedinaca, označavani kao neprijatelji nove države bez stvarnih dokaza ili mogućnosti obrane. U slučaju obitelji Grgas, upravo su takve prijave dovele do njihova uhićenja i pogubljenja.

Posebno potresan ostaje utjecaj ove tragedije na djecu. Sin Drago teško je prihvatio život bez majke, što je ostavilo trajne posljedice na njegovo psihičko zdravlje. Kći Marija, danas u dubokoj starosti, ostaje živi svjedok obiteljske tragedije i podsjetnik na sudbine stotine tisuća djece koja su ostala bez roditelja u ratu i poraću.

Danas, desetljećima nakon tih događaja, obitelj i dalje traga za osnovnim podacima o Barici Tonžetić. Dokumentacija je nestala ili uništena, a institucionalna šutnja i sporost istraživanja dodatno otežavaju potragu za istinom. Sudbina ubijenih na vinkovačkoj ciglani i dalje je nedovoljno istražena, a mnoge žrtve ostaju bez imena i dostojnog groba.

Ova priča nije samo obiteljska tragedija, ona je dio kolektivne memorije hrvatskog naroda. Ona nas podsjeća na potrebu očuvanja kulture sjećanja, istraživanja povijesne istine i dostojanstvenog obilježavanja svih nevinih žrtava.

Jer narod koji zaboravi svoje žrtve, riskira da izgubi i svoju budućnost.

Autor: Dominik Kleiner/komunistickizlocini.net