23 travnja, 202323 travnja, 2023komunistickizlocini.net

LOGOR “PARK U MLINSKOJ” SAMOBOR (Zatočeno više od tisuću ljudi, koru sa drveća trgaju, glođu i jedu..)

Logor Park u Mlinskoj

Mlinska ulica dobila je odgovarajuće ime, po mlinovima, vodenicama na Gradni. U toj ulici, na desnoj obali Gradne, bila su nekad četiri mlina, Bezjakov, Zokaljev, Bradačev i Horvatov. Između Žokaljeva i Bradačeva nalazi se perivoj. Tu je danas smješten Dječji vrtić »Grigor Vitez«. Prozvaše ga »Park u Mlinskoj«. Perivoj je oduvijek bio posjećen, veseo. Samoborci vole zelenilo, stoga su revno njegovali taj perivoj.

A što doživje lijepi park, perivoj, 1945.? U što ga Titovi komunisti pretvoriše? U logor.

Oko logora su iskopane u cik-cak poretku grabe, rovovi. Logor je okružen bodljikavom žicom. Čuvaju ga partizanski stražari. Više od tisuću ljudi ovdje je zatočeno. Bio je tu čovjek do čovjeka. Odasvud su ljude dopremali svakodnevno. Najviše je bilo Slavonaca, ali i Samoboraca. Svi bijahu gladni, žedni, izmoreni i prestrašeni. Uz to bijahu izloženi tjelesnim i duševnim mukama.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala

10,00 €

Mogle su se čuti samo zapovijedi: »Lezi! Diž’ se! Izuj se! Lezi na klupu!«… Potom se začuje tupi tutanj udaraca… »Marš na preslušavanje komesaru!« Najteže je bilo duševno mučenje. Svi su strepili kad će ih odvesti u smrt. Noću su neke odvodili u nepoznato. Neki su strijeljani i u samom logoru.

Oni koji su htjeli ugasiti žeđ u Gradni bili su ubijani. Logoraši su trpjeli makar su bili gladni i iscrpljeni. Koru sa drveća trgaju, glođu je i jedu. Perivoj je doslovce ogoljen. Drveće je ostalo bez kore pa perivoj izgleda sablasno. Katkad bijaše i ljepših trenutaka za zatvorenike. Samoborske im djevojčice u košarama nošahu hranu. Začudo, stražari ih nisu u tome ometali. Mlinar Bradač iz susjedstva ujutro i navečer dobacivao bi im kruh preko žice.

Jedan preživjeli logoraš mi kazuje:

»Te večeri bilo je strijeljanje. Tom prigodom pao sam u cik-cak grabu neozlijeđen i ostao živ. Poslije sam se spasio bijegom. Na prisilnom radu proveo sam osam mjeseci, jer sam opet bio uhićen.« Većina logoraša odvedena je na »križni put«. Neki su se od njih povratili živi kućama.

Jedna djevojčica, sada postarija gospođa, davne 1945. godine, sa svojim vršnjakinjama donosila je hranu u logor »Park u Mlinskoj«. Prisjeća se i kazuje: »Jednoga dana donijesmo u košarama hranu, ali nađosmo logor ispražnjen. Nije više bilo logoraša. Bile smo tužne. Prepune košare s hranom odnijele smo kućama. Bile smo zabrinute jer nismo znale što se dogodilo onima koje smo hranile i za čiju sudbinu smo skrbile.«