Philipp Popp

Philipp Popp rođen je 23. ožujka 1893. u Bežaniji kod Zemuna. Bio je prvi biskup Evangelističke Crkve u Hrvatskoj. Ubijen je od strane jugoslavenskog komunističkog režima 29/30. lipnja 1945. Njegovi roditelji, Matthias Popp i Margaretha rođ. Hauch, bili su poljoprivrednici.

Nakon pohađanja gimnazije u Zemunu, studirao je teologiju na teološkom fakultetu u Prešovu u Slovačkoj. U lipnju 1917. Bela Kapi, biskup Evangeličke crkve u Mađarskoj, rukopoložio je u Budimpešti Phillipa Poppa za svećenika, a 2. rujna iste godine na Godišnjoj skupštini Evangeličke crkvene općine Zagreb izabran je za vikara.

Nakon smrti tadašnjeg župnika Georga Bayera, Evangelička crkvena općina Zagreb ga je kao 25-godišnjaka dana 14. kolovoza 1918. izabrala za župnika. Godinu dana kasnije sklopio je brak sa učiteljicom Malwine Schmidt.

Kao zagrebački župnik nastavio je svoje školovanje. Godine 1920. doktorirao je na filozofskom fakultetu, te diplomirao  na pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Nakon 1. Svjetskog rata, propašću Habsburške monarhije, stvorena je nova država u kojoj je bilo potrebno organizirati novu crkvu uslijed novih političkih okolnosti koje su nastale po završetku rata. Za seniora Hrvatskog seniorata izabran je 1. prosinca 1918. godine, a 1929, na svoj 36 rođendan izabran za biskupskog administratora (crkve u formiranju).

U ožujku 1931. jednoglasno je od svih 71 crkvenih općina, uključujući 65 filijala i propovjednih stanica izabran za prvog biskupa Njemačke evangeličke kršćanske crkve Augsburške vjeroispovijesti u Kraljevini Jugoslaviji. U biskupsku službu ga je u Zagrebu, dana 22. rujna 1931. uveo njemački biskup Heinrich Rendtorff.  Godine 1938. primio je počasni doktorat na evangeličkom teološkom fakultetu Sveučilišta u Vroclavu u Poljskoj. Sa tri završena fakulteta, teološkim, filozofskim i pravnim, dva znanstvena doktorata, te počasnim, biskup Popp bio je najškolovanija osoba kako među svećenstvom, a tako i među pripadnicima njemačkog naroda čime je stekao status jednog o najvećih intelektualaca na području srednje i istočne Europe.

Zagovarao je suživot između katolika, pravoslavaca, muslimana i protestanata. Po svojim osobnostima ostao je skroman i jednostavan čovjek.

Kada su nijemci anektirali Austriju 1938. godine, Popp je primio stotinjak židovskih izbjeglica, uključujući i liječnika koji je kasnije spasio život njegove supruge.

Početkom Drugoga svjetskog rata 1939. godine, Popp se našao pod Njemačkim kritikama, ali i sam je kritizirao nacionalsocijalistički nastrojene “njemačke kršćane”, ostajući vjeran svojem njemačkom identitetu.

Biskupsku dužnost Evangeličke Crkve nastavio je držati i u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske sve do kraja Drugoga svjetskog rata. U NDH je pomagao svim ljudima, bez obzira na nacionalno ili vjersko porijeklo, u prvom redu brojnim Srbima koje je navodio kao vjernike Evangeličke Crkve. Popp je također pomagao svim ljudima bliskim vlasti NDH, bez obzira na porijeklo, koje je proganjao jugoslovenski komunistički režim.

Krajem rata, nakon vrlo lošeg položaja Njemačke u ratu, Popp je počeo pomagati svojim sunarodnjacima, podunavskim Nijemcima, koji su bježali iz NDH i ostatka bivše Jugoslavije. Zbog bliskosti sa Nijemcima smetao je novom jugoslavenskom komunističkom režimu. Tijekom vala uhićenja u Zagrebu, dana 23. svibnja 1945. godine, uhitila ga je II. Partizanska armija, a njegovu suprugu i najstarijeg sina Edagara su držali tri godine u koncentracijskom logoru jer ga nisu htjeli ostaviti samoga u Jugoslaviji. Njegova mlađa kćer Ingrid koja je imala 20 i sin Harold koji je imao 14 godina, pobjegli su u Austriju u automobilu švedskog konzula.

Nakon rata, 26. lipnja 1945. godine, Titovi komunisti su ga na montiranom sudskom procesu osudili pod optužbom da je surađivao s Gestapom, njemačkim i ustaškim vlastima te da ih je podržavao. Popp je na montiranom sudskom postupku rekao “dobar pastir ne ostavlja svoje stado”. Između 29 i 30. lipnja 1945. godine, odveden je u šumu i strijeljan. Jugoslavenski režim nikada nije htio otkriti mjesto gdje su bacili njegovo tijelo kako bi ga obitelj mogla dostojno pokopati. Na biskupskom položaju naslijedio ga je sin Edgar Popp.

Phillipu Poppu u čast, u Geisenfeldu kod Ingolstadta, tamošnja evangelička općina je 1973. godine, nazvala novoizgrađenu crkvu „Sv Filip“. U Gaimersheimu kod Ingolstadta na zahtjev članova crkvene općine iz njegove matične općine u Bežaniji otkrivena je spomen ploča i pričvršćena na vanjski zid mjesne evangeličke crkve.

Izvori: Vladimir Geiger, Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997.

           eco-zagreb.hr

Uredništvo/komunistickizlocini.net