FRA MIROSLAV MATOŠ NESTAO OD TUZLANSKOG ZATVORA DO ŠAMCA 1950 (Sumnja se da je završio u zagrebačkoj Udbi gdje je i ubijen)

Fra Miroslav Matoš

Mučeništvo mladoga franjevaca Miroslava Matoša može se razumjeti ako se poznaje teška stvarnost koju su proživljavali Hrvati katolici u Bosni 1945. godine. Ta je godina bila u znaku krvavoga progonstva. Partizani su osvajali župe, gradove i ubijali. U prvom naletu ubili su svakoga koga su htjeli i koga su uhvatili.

pomozi.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice komunistički zločin

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala

10,00 EUR

Zatim dolazi druga faza ubijanja – kapitulacija i Bleiburg. Oni koji su preživjeli vraćaju se u nepreglednim kolonama. Nastavljeno je neprestano uhićivanje i ubijanje. Nitko nije bio siguran za svoj život. Nikada nijedan župnik nije bio siguran da će se ujutro probuditi živ i da mu neće udbaši u ranu zoru pokucati na vrata i odvesti ga.

Koji god župnik je svojim radom imalo utjecao na narod, okupljao vjernike oko crkve i održao dobru propovijed, već je bio kandidat za zatvor, a možda i za pogubljenje. U tome duhu proteklo je gotovo cijelo jedno desetljeće.

Njegovo se ime nalazi među tridesetdvojicom zatvorenih franjevaca Bosne Srebrene koncem lipnja 1949., odnosno među imenima dvadeset i jednog zatvorenika  franjevca Bosne Srebrene sredinom 1950. godine.

Prema pismu koje je fra Krešo Karlović poslao autoru ovoga Martirologija 1994., fra Miroslav je kao mlad svećenik u prvoj polovici 1949. bio župnik u Gornjoj Dubici. Stigla je jedna tužba protiv njega te je uhićen i odveden u zatvor u Tuzlu. Trebao je biti prebačen u Banja Luku. Jedan udbaš mu je rekao: “Ideš u Banja Luku na suočen je, čeka te metak u glavu ili štrik oko vrata.”

Rekao mu je i da je optužen jer je zajedno s ustašama “pljačkao i ubijao Srbe”.

Fra Krešo Karlović piše:

Poveden je iz Tuzle u župu Šimiće radi suočenja. Došao je vlakom u Šamac i tu se vlak duže zadržao jer je bio neki kvar. Njegova kuharica iz Dubice je izašla u Šamcu, naknadno mu je donijela presvlaku i još neke potrepštine .Stražar koji ga je provodio dopustio mu je da to uzme i da ponese sa sobom. On je to primio i vratio se u vlak. U međuvremenu je već pala i noć i on je ostao na papuči. Kad je vlak naišao nad šamački most on je skočio s papuče i nestao. Bila je noć. Ne zna se za njegovu sudbinu.

Prema izvješću fra Vlade Karlo vica, fra Miroslav se nakon što je pobjegao iz vlaka skrivao negdje u Dubici,te je poslije pokušao organizirati bijeg. Nikada se više nije čulo za njega. Fra Vlado Karlović drži da je stradao u zagrebačkoj Udbi.

Izvor: Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007.

         Marijan Karaula, Žrtve i mučenici, Sarajevo, 1999.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s