Fra Miroslav Matoš

• 

Mučeništvo mladoga franjevaca Miroslava Matoša može se razumjeti ako se poznaje teška stvarnost koju su proživljavali Hrvati katolici u Bosni 1945. godine. Ta je godina bila u znaku krvavoga progonstva. Partizani su osvajali župe, gradove i ubijali. U prvom naletu ubili su svakoga koga su htjeli i koga su uhvatili.

Zatim dolazi druga faza ubijanja – kapitulacija i Bleiburg. Oni koji su preživjeli vraćaju se u nepreglednim kolonama. Nastavljeno je neprestano uhićivanje i ubijanje. Nitko nije bio siguran za svoj život. Nikada nijedan župnik nije bio siguran da će se ujutro probuditi živ i da mu neće udbaši u ranu zoru pokucati na vrata i odvesti ga.

Koji god župnik je svojim radom imalo utjecao na narod, okupljao vjernike oko crkve i održao dobru propovijed, već je bio kandidat za zatvor, a možda i za pogubljenje. U tome duhu proteklo je gotovo cijelo jedno desetljeće.

Njegovo se ime nalazi među tridesetdvojicom zatvorenih franjevaca Bosne Srebrene koncem lipnja 1949., odnosno među imenima dvadeset i jednog zatvorenika  franjevca Bosne Srebrene sredinom 1950. godine.

Prema pismu koje je fra Krešo Karlović poslao autoru ovoga Martirologija 1994., fra Miroslav je kao mlad svećenik u prvoj polovici 1949. bio župnik u Gornjoj Dubici. Stigla je jedna tužba protiv njega te je uhićen i odveden u zatvor u Tuzlu. Trebao je biti prebačen u Banja Luku. Jedan udbaš mu je rekao: “Ideš u Banja Luku na suočen je, čeka te metak u glavu ili štrik oko vrata.”

• 

Rekao mu je i da je optužen jer je zajedno s ustašama “pljačkao i ubijao Srbe”.

Fra Krešo Karlović piše:

Poveden je iz Tuzle u župu Šimiće radi suočenja. Došao je vlakom u Šamac i tu se vlak duže zadržao jer je bio neki kvar. Njegova kuharica iz Dubice je izašla u Šamcu, naknadno mu je donijela presvlaku i još neke potrepštine .Stražar koji ga je provodio dopustio mu je da to uzme i da ponese sa sobom. On je to primio i vratio se u vlak. U međuvremenu je već pala i noć i on je ostao na papuči. Kad je vlak naišao nad šamački most on je skočio s papuče i nestao. Bila je noć. Ne zna se za njegovu sudbinu.

Prema izvješću fra Vlade Karlo vica, fra Miroslav se nakon što je pobjegao iz vlaka skrivao negdje u Dubici,te je poslije pokušao organizirati bijeg. Nikada se više nije čulo za njega. Fra Vlado Karlović drži da je stradao u zagrebačkoj Udbi.

Izvor: Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007.

         Marijan Karaula, Žrtve i mučenici, Sarajevo, 1999.

Uredništvo/komunistickizlocini.net