Sestra Melita Cvijanov

• 

Rođena  je 13. studenoga 1911., u Subotici. Poslije ulaska u samostan radila je u raznim bolnicama i humanitarnim institucijama. Tri je godine provela u državnom dječjem vrtiću u Odri pokraj Zagreba kao nadstojnica, a potkraj svoga kratkog života došla je u Zemun, gdje je ostala raditi u Zavodu za odgoj slijepih kao krojačica. Ubijena je 8. srpnja 1944., kod Nove Gradiške.

Časopis Hrvatski list, koji je izlazio u Zemunu tijekom NDH, piše o č. s. Meliti: U prvoj polovici mjeseca srpnja naglo je i nenadano preminula jedna dobra časna iz Zavoda za odgoj i obrazovanje slijepih iz Zemuna. Dobra, uvijek vesela, neobično radina i požrtvovna, sestra Melita Cvijanov vraćala se iz Zagreba gdje je bila na duhovnim vježbama te usput pratila neke pitomce Zavoda. Partizanski zrakoplov napao je taj vlak, pa je metak iz neprijateljske strojnice pogodio srce dobre sestre, koja je kroz cijeli svoj život radila za Slavu Božju i za dobro svoga bližnjega. I tako je ta dobra sestra sa smiješkom na usnama ostavila ovaj svijet i otišla svome Stvoritelju da primi zasluženu nagradu za dobra djela koja je učinila…

Sestru Melitu Cvijanov u samostan je primila časna majka, sestra Marija Propetog Petković, vrhovna poglavarica koju je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženom. Primila ju je 24. prosinca 1925. u kandidaturu. Ondje je sestra Melita bila uzor svima. Uvijek tiha, susretljiva, marljiva i kreposna redovnica. Urednost, diskretnost i pobožnost čiste duše nisu ostali skriveni.

Redovničke zavjete položila je 6. kolovoza 1932. u ruke vrhovne poglavarice, sada blažene Marije Propetog Petković. Obred je obavio preuzvišeni Josip Carević u Samostanu Krista Kralja. Nakon mjesec dana pošla je na rad u podružnicu “Kolevke”. Potkraj 1935., dolazi na poziv u Maticu radi nekih ručnih radova. Nakon toga odlazi u Zagreb u podružnicu “Bauer Dom”.

No, s. Melita prebrzo ostavlja ovaj dom i na poziv vrhovne poglavarice odlazi u Maticu noseći sa sobom crkvene radnje, koje su na prijedlog preuzvišenog Carevića, dubrovačkoga biskupa, bile izložene u Dubrovniku za vrijeme Euharistijskog kongresa.

Ondje je ostala te se pripravljala za vječne zavjete, koje je položila 8. srpnja 1938. godine. Toga je mjeseca, po odluci vrhovne poglavarice, otišla u Zagreb. Ondje je 29. srpnja dobila dekret kojim je bila imenovana mjesnom nadstojnicom u podružnici Odra pokraj Zagreba. Godine 1941., poslana je u novu podružnicu – Zavod slijepaca u Zemunu, gdje je 28. siječnja preuzela posebnu dužnost švelje i garderobijerke. Bila je to posljednja postaja njezine životne kalvarije.

Dana 8. srpnja 1944.. krenula je na put naša draga sestra Melita sa svojom vjernom pratiteljicom č. s. Fabijom i pitomcem Danom iz Doma. Naime, vraćali su se vlakom iz Zagreba gdje su sestre bile na duhovnim vježbama. U blizini Nove Gradiške vlak je napadnut partizanskim zrakoplovom i neprijateljski je metak pogodio srce dobre sestre Melite. Uz riječi: “Isuse, gdje je Dane!?”, ispustila je svoju plemenitu dušu.

Izvori: Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007.

          Hrvatski list, Zemun.

Uredništvo/komunistickizlocini.net