IVO MAŠINA NAJBOLJI STUDENT POVIJESTI, ZADAVLJEN 1961 U STAROJ GRADIŠCI (Napisao potresno pismo majci ” Draga moja majčice”)

Ivo Mašina

Ivo Mašina, rođen u Preku na prekrasnom otoku Ugljanu godine 1927., bio je mladi povjesničar, kojeg je akademik Jaroslav Šidak vidio kao svojeg budućeg nasljednika na Sveučilištu u Zagrebu. Navedeno pismo Ivo je poslao svojoj majci iz zloglasne tamnice u Đorđićevoj ulici u Zagrebu, pred Božić 1954. g. Okrutno je ubijen (zadavljen) u tamnici u Staroj Gradiški 1961. g., u svojoj 33. godini.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice komunistički zločin

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala

10,00 EUR

Ivo Mašina bio je hrvatski domoljub, katolički intelektualac i najbolji student povijesti na Zagrebačkom sveučilištu u svojoj generaciji. Bio je najbolji student povijesti na Zagrebačkom sveučilištu u svojoj generaciji, i profesori su mu predviđali briljantnu karijeru. Međutim, istoga dana kada je trebao pristupiti diplomskom ispitu policija ga je uhitila, onemogućivši ga da završi studij. Isto se dogodilo u još dva navrata, što pokazuje da ga je policija promišljeno sprječavala da pristupi završnom ispitu, te Ivo Mašin nikada nije došao u priliku da službeno završi studij. Osobna informacija prof. Joje Ricova.

Preživio je kolonu na Bleiburgu ali su mu partizani negdje na Križnome putu ubili brata Melkiora. Bio je vrlo nadaren, pametan i odgovoran mladić. Vodili su ga kršćanski i nacionalni ideali. Njegova mladost, entuzijazam i velika želja da pridonese ostvarenju hrvatske slobode, doprinijele su stalnom nadzoru Udbe.

Na fotografiji lijevo je Grob Ive Mašine pored Franjevačkog samostana a na fotografiji desno Spomenik Ivi Mašini u rodnom Preku na otoku Ugljanu.

Mašinu 1959.,  zatvaraju pod teškom optužbom da se politički udruživao s ciljem stvaranja nacionalne slobodne Hrvatske. Čekajući presudu uspio je pobjeći iz istražnog zatvora. Ali nekoliko mjeseci kasnije uhićen je i zatvoren. Presuda je glasila 15 godina zloglasne kaznionice Stara Gradiška. Smjestili su ga u samicu gdje su se svakodnevno nad njim iživljavali, mučili ga i trovali a 20. studenoga 1961. u istoj samici je i ubijen (zadavljen). Za buduća pokoljenja nudio je jedino pravedno rješenje: neovisnu, suverenu državu Hrvatsku. Bio je genijalac i vizionar, svjetlo u mraku, hrvatski mučenik, simbol borbe i stradanja cijelog naroda. On je samo jedan u nizu žrtava jugoslavenskih režimskih vlasti. Njegovo pismo koje je iz zatvora napisao svojoj majci za Božić svjedoči njegovu snažnu vjeru i hrabrost:

„Draga moja majčice,

pišem Ti radosno pismo za Božić. Ne plači što me nema, da s Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam velik, zlatan bor i jasle za Malog Isusa. Doći će Pravednik u srce pravednika, jer tako je rekao. Zvone sva zvona u mojim tkivima, duša je moja raspjevani slavuj u grmu. Hvala Ti, majčice, za ovaj osjećaj koji nadilazi sve osjećaje. Hvala Tebi i Milosti. Jer nema uzvišenije ideje od ideje Ljubavi. Evo se rađa Ljubav svijetu, evo se rađa Ljubav u meni. Što mi nažao može učiniti dušmanin moj, kad ga ljubim? Križ je moj sladak i breme je moje lako, tako lako, da ga ja i ne osjećam drugačije nego kao sreću. Pa kako da budeš žalosna za svojim sinom? Raduj se sa mnom, jer je pisano: tugu ću vašu pretvoriti u radost, uzdahe u kliktaje, suze vaše u smijehove. Tu sam, u tinelu, kraj bora i pjevam. Gore svjećice na boru i odsjaj njihov u Tvojim očima. Gori svjetlo Kristovo u nama. Mrak je raspršila baklja ljubavi, jer je Bog tako ljubio svijet, da je Sina svoga poslao na Zemlju, da trpi i strada. Ima li većeg primjera ljubavi, može li ljudska mašta zamisliti sličan primjer? Svijetli primjer Kristov kao svjetionik pred nama. Ljubimo, da noćas budemo sretni u prisutnosti našeg Gospodina vršeći njegovu punu zapovijed. I milost Njegova neka bude nad nama. Imajući to dvoje – Ljubav i Milost – dosta smo bogati i ne tražimo više ništa. Raduj se, majčice, za ovaj Božić i ne plači što me nema da s Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam velik, zlatan bor i jasle, što čekaju Malog Isusa. Doći će Pravednik u srce pravednika, jer je tako rekao.

Tvoj Ivo.“

Postoji i književna mnografija posvećena Ivi Mašini, koju je napisao hrvatski književnik Joja Ricov: Ivo Mašina- pitate me – tko je to? Lumin, 1994, Zagreb. Joja Ricov rođen je u ribarskom mjestu Kali na otoku Uljanu, pored Preka – rodnoga mjesta Ive Mašine. Ogranak Matice hrvatske iz Preka izdao je knjigu Ivo Mašina: Uskrsna zvona (pisma).

Još jedna monografija posvećena ovom malo poznatom mučeniku je: Ivo Mašina, Kršćanski borac za slobodnu i pravednu Hrvatsku, Braća hrvatskog zmaja, Zmajski stol u Zadru, priredio Bernardin Škunca OFM, Zadar, 2002.

Sljedeću važnu monografiju koja sadrži izvorna svjedočanstva o Ivi Mašini napisao je Hrvoje Kačić, Dubrovačke žrtve / Jugokomunistički teror na hrvatskom jugu 1944. i poratnim godinama. Ivi Mašini je posvećeno posebno poglavlje: XII. Dike Dubrovnika: Ivo Mašina i Boris Krasovac / protivnici svakog totalitarizma i borci protiv svakog zločina. Konačno, objavljen je vrlo opsežan i podroban prikaz o Ivi Mašini u časopisu Zadarska smotra.

Izvori: Zadarska smotra, časopis za kulturu, znanost i umjetnost, Godina XLIV, br. 4-6. 2000. (985 str.)

Uskrsna zvona (pisma), 1945. – 1961., Preko, 1994.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

2 comments

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s