Hrvatska pravoslavna crkva

• 

Joco Cvijanović  rođen u Gornjem Miholjacu, 18. kolovoza 1888., a ubijen od Titovih partizana u Zagrebu 30.lipnja 1945., bio je operni pjevač i svećenik Hrvatske pravoslavne crkve.

Joco Cvijanović rodio se u Gornjem Miholjcu 1888. godine. Učiteljsku školu završio je u Pakracu. Pjevanje je učio od 1909. godine u školi za izobrazbu pjevača zagrebačke Opere, nakon toga postaje član opernog zbora a ubrzo odlazi u putujuće operne trupe i u novosadsko kazalište gdje je bio od 1911. do 1914. godine. 

Godine 1915. vraća se u Zagreb u zagrebačku Operu kao član zbora a od 1918. do 1929. godine je operni solist.

Zbog problema s glasom napušta pjevanje i služi kao pravoslavni svećenik u Slavoniji a za vrijeme NDH svećenik je Hrvatske pravoslavne crkve u Zagrebu s činom protojereja i upravitelj njezine pisarnice.

Nakon sloma NDH uhićen je te od Vojnog suda Komande grada Zagreba 29. lipnja 1945. godine osuđen na montiranom sudskom postupku na smrt strijeljanjem.

U to su vrijeme u Zagrebu usklađeno djelovale komisije za utvrđivanje ratnih zločina i Vojni sud II. jugoslavenske armije te tzv. narodni sudovi i tzv. sudovi Časti. Pritom je netko proglašen ratnim zločincem i prije no što je protiv njega pokrenut sudski postupak. Trebalo je samo iznaći i podastrijeti bilo kakve dokaze o neprijateljskom radu (“dokazne materijale” o izvršenju, vrsti, vremenu, mjestu i načinu počinjenog djela). Sve to potiće veliku sumnju u vjerodostojnost sudskih procesa “narodnih vlasti”. Usto, u sačuvanoj dokumentaciji Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina (ZKRZ) i Vojnog suda nestale su preambule presuda te izbrisani tragovi svjedoka i istražnog postupka. Iako su tijekom istraga podneseni dokazi i postojali svjedoci, ostale su samo presude i fraze o kaznenim djelima. Očito se htjelo zaštiti svjedoke koji su (lažno) svjedočili i prikriti tijek istrage i suđenja te moguću obranu okrivljenika/osuđenika.

U Hrvatskome državnom arhivu, u fondu ZKRZ-a, nalazi se, među ostalima, i presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba od 29. lipnja 1945. skupini okrivljenih, među kojima je i poglavar Hrvatske pravoslavne crkve (HPC) u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) mitropolit Germogen.

Nove komunističke vlasti tada uhićuju, osuđuju i usmrćuju mnoge vjerske čelnike, kao što su Preosv. mitropolit Germogen (HPC), sarajevski episkop Spiridon Mifka (HPC), član Odbora za ustrojstvo HPC-a, eparhijski namjesnik i paroh zagrebački Serafim Kupčevski (HPC), svećenik Dimitrije Mrihin (HPC), protojerej Aleksej Borisov (HPC), predsjednik pravoslavne crkvene općine u Zagrebu Petar Lazić, biskup Philipp Popp (Evangelička crkva) i drugi a Zagrebački muftija Ismet Muftić, javno je obješen ispred džamije.

23. rujna 2010. godine i Ruska Istino Pravna Pravoslavna Zagranična Crkva (RIPC) u Odesi proglasila je Preosv. Germogena i ostale, 1945. godine, umorene svećenike HPC-a pravoslavnim mučenicima.

U noći s 29. na 30. lipnja 1945. ubijeni su Patrijarh Germogen, svo svećenstvo HPC i mnoštvo pravoslavnih vjernika. Patrijarh Germogen jedini je poglavar neke autokefalne crkve ubijen u Drugom svjetskom ratu, a HPC jedina je crkva u svjetskoj povijesti uništena na ovaj način – ubijanjem cijelog klera.

Popis dio ubijenih svećenika i vjernika:

Svećenici:

1.      1. Sv. Patrijarh Germogen Maksimov

2.      Sarajevski episkop Spiridon Mifka

3.      Protojerej Evgenij Jaržemskij

4.      Protojerej Aleksandar Volkovskij

5.      Protojerej Vasilij (Vaso) Šurlan

6.      Protojerej Serafim Kupčevskij

7.      Protojerej Anatolij Paradiev

8.      Protojerej Cvetin Čović

9.      Protojerej Risto Babunović

10.    iguman Miron Federer

11.    jerej Joco Cvijanović

12.    jerej Vasilij Jurčenko

13.    jerej Pavel Kozarski

14.    jerej Dmitrij Mrihin

15.     jerej Sevastijan Perić

16.    jeromonah Amvrosij Veselinović

17.    jeromonah Rafail Stanivuković

18.    jeromonah Vlasmin Pavlovskij

19.    jeromonah Venjamin Radosavljić

20.    jeromonah Mihail Milogradskij

21.    jeromonah Dimitrij

22.    jeromonah Ivan Mračkovski

23.    jeromonah Evgenij Pogorečkij

24.    jeromonah Petar Popov

25.    jeromonah Bogdan Popović

26.    jeromonah Nikolaj Semčenko

27.    jeromonah Petar Stefanović

28.    jeromonah Sergij Selivanovskij

29.    jeromonah Ljubomir Svrtilić

30.    jeromonah Emilijan Šimatović

31.    arhiđakon Aleksej Borisov

Ne postoji sačuvani vjerodostojni izvor s popisom imena svih svećenika. Jedno je sigurno – svi su ubijeni. Vjernici (laici) – Petar Lazić (predsjednik zagrebačke crkvene općine), Aleksandar Kosmajenko (dirigent crkvenog zbora), S. Fjodorov, A. Dirin, V. Čižov. Ministar Savo Besarović i general Gjuro Grujić – zapovjednik glavnog stožera vojske NDH u Beogradu su osuđeni na smrt i streljani. Od sveukupno 132 generala u vojsci NDH bilo je 13 hrvatskih pravoslavaca i pravoslavni državljani su proporcionalno sudjelovali u hrvatskoj vojsci (domobranstvo, kasnije Hrvatske oružane snage – HOS). Ako je itko preživio posljeratni komunistički teror, to je bilo slučajno.

Izvori: Vladimir Geiger, Smrtna presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba    poglavaru Hrvatske pravoslavne crkve u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mitropolitu Germogenu 1945.

           Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997.

Uredništvo/komunistickizlocini.net