PRONAŠLI UBIJENE – PARTIZANI U SLOVENSKOJ IŠKI POBILI ROME ( Ubili su 25 djece te bebu pred sam porod)

Iška Slovenija

Foto U. Košir, Avgusta doo Najveća od dva masovna grobišta

Povjerenstvo Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja skrivenih grobišta pripremilo je konferenciju za tisak u prosincu 2017. godine, na kojoj je predstavilo studiju o romskoj klaonici i masovnom grobištu u Iški. Prema dosadašnjim informacijama, u kanjonu Iške 17. svibnja 1942. godine, partizani su ubili gradonačelnika Janeza Markuna, trgovca Valentina Jenka i 43 Roma. Nakon ponovljenih sondiranja, arheolozi su 2017. godine, otkrili masovno grobište a Komisija je naredila iskapanje. Tijekom ekshumacije posmrtnih ostataka pronašli su 53 ubijene osobe među kojima su mlađi muškarci, žene, te starije osobe i čak 25 djece te jedna beba tik pred sami porod trudnice Jule Hudorovič.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Ovo je dokaz da su partizani na zvjerski način likvidirali sve svoje političke protivnike pa čak i Rome, žene, djecu i bebe u utrobama majki što je zločin bez presedana. Još veći zločin je saznanje da su partizani koji su počinili taj zločin ili ga naredili poslije od komunističke partije proglašeni tzv. “Narodnim herojima”. Isti ti ljudi su mirno živjeli sa velikim mirovinama uz sve najveće počasti “zaslužnih građana”. Nikada im suđeno nije!

Foto U. Košir, Avgusta doo Ostaci nerođenog djeteta i njegove majke

Konferenciji su prisustvovali predsjednik Povjerenstva dr. Jože Dežman, kriminolog Pavel Jamnik, arheolog Uroš Košir, voditelj topografije i član povjerenstva dr. Mitja Ferenc i Zvonko Golobič u ime Roma.

Foto U. Košir, Augusta doo Prsten
Foto U. Košir, Augusta doo
Foto U. Košir, Augusta doo

Foto: U. Košir, Avgusta doo “Emajlirana posuda i kišobran bačeni preko ostataka.”

Izvješće:

17. svibnja 1942. godine, partizani su strijeljali veliku skupinu Roma na takozvanoj livadi Benkov u Iški. Kažu da su to obitelji iz Vrbljena i Podpeči. Prema tadašnjem ižanskom župniku Janezu Klemenčiču, ukupno je 43 Roma – muškaraca, žena i djece – završilo pod vatrom. Pokopali su ih u masovnoj grobnici mještani, koji su morali nazočiti masakru. Prema priči, među žrtvama je bila i obitelj Jože Hudoroviča sa trudnom suprugom Julom.

Nakon neuspjelih sondiranja 2015. godine, 3. listopada 2017. godine, arheolozi iz idrijske tvrtke Avgusta doo uspjeli su potvrditi postojanje groblja i locirati mjesto ostataka sustavnim iskapanjem probnih jaraka. Prema rezultatima sondiranja, predviđene su dvije veće grobne jame, a ne samo jedna, kako stoji u pisanim izvorima. Povjerenstvo Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja skrivenih grobalja naložilo je ekshumaciju posmrtnih ostataka. Iskapanja su provedena između 9. i 20. studenog.

Posao je izveo tim arheologa i antropologa iz tvrtke Avgusta doo, predvođen dr. Uroš Košir i mag. Draško Josipovič, antropološku analizu izvršio je fizički antropolog dr. Petra Leben Seljak. Umjesto dvije planirane grobne jame, otkriveno je 7 grobova – 3 pojedinačne, 2 dvostruke i 2 masovna grobišta. Unatoč masovnim grobištima i isprepletanju posmrtnih ostataka, žrtve su individualizirane i stoga su postupno (pojedinačno) ekshumirane iz grobova. Pronađena su ukupno 53 posmrtna ostatka, uključujući nerođeno dijete. U manjoj masovnoj grobnici nalazili su se ostaci 12 osoba, a u većoj su pronađena 34 kostura. 26 osoba imalo je više od 20 godina, od čega 14 muškaraca i 12 žena, uključujući trudnicu u posljednjem ili pretposljednjem mjesecu trudnoće. Dva ostatka pripadala su mladima između 15 i 17 godina, vjerojatno muškarcu i ženi. Bilo je 25 djece mlađe od 14 godina. U jednom od dvostrukih grobišta pokopano je četverogodišnje dijete, a u masovnim grobištima 1 dijete je imalo godinu dana, 8 djece u dobi između dvije i šest godina i 14 između sedam i trinaest godina. Prostrijelne rane viđene su na lubanjama nekih žrtava.

Među posmrtnim ostacima pronađeni su brojni predmeti žrtava, uglavnom dijelovi odjeće poput hlača i remena i gumba. Bilo je dosta osobnih predmeta poput svetišta, krunica, novčanika, češlja, ogledala, a u maloj masovnoj grobnici i u jednom od dvostrukih grobišta preko ostataka su bačeni razni veći predmeti poput emajliranog posuđa, kišobrana i kožne torbice. U jednoj od otkrivenih kožnih torbi pronađeno je oštro kamenje za noževe i rezervni dijelovi za kišobrane namijenjeni njihovom popravku. U maloj masovnoj grobnici preko ostataka su bačena i dva psa.

Nakon ekshumacije, uzorci su pohranjeni za moguće istraživanje DNK. U neposrednoj blizini grobišta izvršeno je dodatno sondiranje ukoliko su postojali pojedinačni grobovi, ali koji nisu otkriveni. Dana 28. studenoga ostaci Rominje, koja je pobjegla iz klaonice u Iški, a zarobljena i ubijena na Gornjem Igu, ekshumirani su na Gornjem Igu.

I još nešto o počiniteljima ili zapovjednicima koji su pripremili masovni zločin nad romima:

Zapovjednik bojne Tone Vidmar – Luka Suhadolc , politički povjerenik bojne Mirko Novak – Fric , zapovjednik satnije Alojz Popek – Milan Vandek , politički povjerenik satnije Alojz Kusold – Vasilij .

Tone Vidmar (1917) s Verdom. Po završetku osnovne škole bio je šumarski radnik u Verdu, zatim je služio kod raznih vlasnika u Podkorenu (1936.), Rateče kod Kranja. Opekline i drugdje. Studenoga 1937. godine pokušao je doći u Španjolsku kako bi se pridružio borcima međunarodnih brigada, ali Talijani su ga priveli, zatvorili i nakon 15 dana predali Austrijancima, koji su ga potom predali vlastima JSL. 1938-40 služio je rat. stijena u Gerovu. Kad se 1940. vratio u Verd, morao je ići na vojne vježbe, ali budući da se potukao s časnikom JSL-a na Vrhniki, prvo je zadržan u Lj., a zatim zatvoren u Zagrebu, odakle, u travnju. 1941. pobjegao.

Odmah se pridružio narodnooslobodilačkom pokretu i 10. kolovoza. 1941. odlazi u partizane. Do 15. siječnja. 1942. bio je mitraljezac u borovničkoj četi, zatim mitraljezac, kaplar, vodič ili zapovjednik satnije u Šercerovoj bojni. 27. travnja 1942. postao je zapovjednik. Krimski odred, 6. listopada. 1942 I. Šercerove brigade, a 16. svibnja 1943. zamjenik brig. zapovjednik. Nakon kapitulacije It. od strane Glavnog stožera NOV-a i POS-a 17. rujna. 1943. imenovan je zapovjednikom nove Snežničke ili Brkinske brigade; bio je na tom položaju mjesec dana. Postao zamjenik zapovjednika XIV. div., s kojom je Jan. u veljači 1944. godine sudjelovao je u poznatom pohodu na Štaj., borbe su pokazale puno osobnog junaštva, bio je glavni stožer NOV-a i POS-a 27. travnja. 1944. imenovan je zapovjednikom te divizije. Vodio ga je u velikoj akciji na rudniku ugljena Velenje i kroz njemačku ofenzivu od svibnja 1944. u kojoj je bio 3. lipnja. ranjen. Do kolovoza 1944. liječio se, zatim zapovijedao XVIII. div. do Dolena. od 8. listopada 1944. do kraja siječnja 1945. Od 22. veljače do 12. ožujka 1945. bio je zamjenik zapovjednika baze Glavnog stožera NOV i POS-a u Dalmaciji, od sredine ožujka do sredine travnja 1945. bio je na raspolaganju u Glavnom stožeru JA i potom do 1. lipnja 1945. u ratu. tečaj u SZ. Po povratku ostao je u JA, dostigavši čin pukovnika, nevažeći 1955. godine. u mirovini. 1956-9 bio je tehničar. Sekretar Udruženja pričuvnih časnika SRS-a. – V. ima spomen obilježje 1941. i nekoliko visokih odlikovanja. Preminuo je 17. rujna 1999. u Celju.

Narodnim herojem proglašen je 9. svibnja 1945. godine.

Alojz Anton Popek (21. svibnja 1920.) iz Bezuljaka kod Cerknice, radnik, pripadnik KPS-a od 1941., zamjenik zapovjednika partizanske brigade, smrtno ranjen 1. veljače 1943. u Prekrižju u Hrvatskoj.

Narodnim herojem proglašen je 13. rujna 1952. godine.

Zadranin Mirko Novak (1918), student, predsjednik i povjerenik Slovenskog kluba u Partijskoj organizaciji, organizator ilegalne dokumentarne tehnike CKKPS-a, pionir, politički komesar. Partizani su to sami očistili 1943. u Gorenjskoj.

Alojz Kusold (1890.) iz Ljubljane, strojarski bravar, dragovoljac jugoslavenske pukovnije Matija Gubec u Sibiru i strojovođa, 1920. pridružio se Crvenoj armiji, član KP (b) od lipnja 1921., završio političku školu, vratio se kući 1921., sindikalni aktivist, član gradski i pokrajinski komitet KPS-a, vlasnik stranačkog biltena “Jedinstvo”, prvi borac, politički komesar, odlikovan sovjetskim Redom Crvene zastave.

U operativni dnevnik 1. čete u Iški zapisano je sljedeće: “17. V. 42. Šišanje djevojaka na Igu koje su išle s Talijanima. Preuzimanje osobnih stvari od tijela. Likvidacija ciganske bande koja broji 42 člana i denuncijatora Jenkota, Markuna i špijuna iz Novo mjesto. Isti taj Škulj Jože iz Škrilja. Mobilizacija dobrovoljaca i zaštita sela. “

Izvor: oddaje.ognjisce.si/mojazgodba 12. decembra 2017.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s