Ivan Držaić

“Prvo su mu zapovjedili da sasvim skine odjeću. Kad je to učinio, stavili su ga na neku deku koju su držala četiri partizana, a po dva partizana sa strane su držali naoštrene bajunete uperene prema župniku umotanom u deku. Četvorica partizana njihali su deku, ljuljali je i svaki put nabijali svećenika na bajunetu.Tako su se zabavljali i mučili župnika. Ubodi bajunete bivali su sve brojniji pa se sva deka smočila od župnikove krvi. Vrištao je, jaukao i zazivao: Bože moj, Bože moj! Isuse, smiluj mi se”!

Rođen je 19. svibnja 1890., u Vidovcu kod Varaždina. Za svećenika je zaređen 1913., kao franjevac. Kao redovnik služio je u mnogim župama naše domovine. Godine 1928., došao je u Zagrebačku nadbiskupiju. Prvo je bio župnik u mjestu Velika Erpenja, zatim u Jamnici Pisarovinskoj, a od 1940., u Donjoj Kupčini, gdje je ostao sve do svoje mučeničke smrti. Partizani su ga odveli i strijeljali 15. studenoga 1942., u šumi u Donjoj Kupčini. Bio je prva žrtva partizana u Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Katolički list (1942.) o njemu piše:

Kao svećenik bio je uvijek skroman, nije se volio isticati, ali u duhovnoj pastvi bio je uvijek revan i požrtvovan. U svim župama gdje je službovao nastojao je da narod vjerski pridigne i k Bogu privede. Da to postigne nastojao je da upotrijebi sva moguća sredstva. Tako je u zadnje vrijeme nastojao da u župi podigne dvije kapelice koje bi imale biti poticaj za bujniji vjerski život. Ali prerana smrt spriječila je da dovrši započeto djelo. Gospodin Bog neka vam bude obilan platac za njegov požrtvovni rad. Počivao u miru!

Župnik Ivan Držaić podnio je iznimno tešku mučeničku smrt. Don Anto Baković autor Hrvatskog Martirologija osobno je boravio u Donjoj Kupčini uoči Domovinskoga rata, 28. srpnja 1991. godine. Imao je Svetu misu i propovijed, a poslije toga u razgovoru s mjesnim župnikom Markom Pišonićem i domaćim ljudima doznao je mnoge pojedinosti, koje ovdje donosimo: Župnik Držaić je bio prva žrtva i prvi mučenik Zagrebačke nadbiskupije među klerom. Na prvo pitanje Bakovića zašto su partizani ubili župnika Držaića dobio je odgovor: “Zato što je bio Hrvat i hrvatski osjećao. Spomenuo bi koji puta hrvatsku državu pa bi u međuvremenu dobio opomenu od Komunističke partije da se miješa u politiku.” Sljedeći mu je grijeh bio taj što je organizirao neku skromnu hrvatsku priredbu. Zašto? Nažalost, u Donjoj Kupčini je bilo nekoliko izdajica. Bili su to komunisti koji su javljali što se događa i radi u mjestu. Domaći komunisti tako su prijavili župnika Držaića da je odan Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Samo odan i ništa drugo!

U Donju Kupčinu 15. studenoga 1942. provalila je skupina partizana, njih oko dvije stotine, pod vodstvom Sime Vučinića. Došli su s Korduna, a bili su dio 13. brigade “Josip Kraš”, kojom je zapovijedao Rade Bulat. Uhitili su župnika Držaića, mjesnog tabornika Mikana, još jednog civila i učiteljicu Ljubu Vorašić. Učiteljicu i civila su pustili, a zadržali župnika Držaića i mjesnog tabornika Mikana.

Iako je župnika Držaića Partija već unaprijed osudila na smrt, ipak su po komunističkom receptu organizirali na brzaka montirani tzv. “narodni sud”. Sudila su mu trojica sudaca. Jedan je bio Srbin (glavni, koji je izdao presudu), drugi Musliman (koji je šutio) i treći, nažalost, Hrvat, neki mesar iz Velike Gorice (koji je također šutio).

Obrazloženje zbog kojega mu sude bilo je: “Župnik Držaić aktivni je pristaša Nezavisne Države Hrvatske.” I župnik Držaić i mjesni tabornik Mikan osuđeni su na smrt. U želji da ipak pokažu svoj komunistički “humanizam”, dopustili su župniku Držaiću da izrazi svoju posljednju želju, a župnikova želja bila je da mu daju pet minuta da se pomoli, pokaje i spremi za smrt. Prisutni komunisti na to su se smijali, ali su mu želju ispunili, pa je župnik Držaić rukama prekrio lice i molio se. Dok se župnik molio, oni su zvjerski ubili tabornika Mikana. Nakon što su završili s tabornikom, počeli su mučiti župnika Držaića. Prvo su mu zapovjedili da sasvim skine odjeću. Kad je to učinio, stavili su ga na neku deku koju su držala četiri partizana, a po dva partizana sa strane su držali naoštrene bajunete uperene prema župniku umotanom u deku. Četvorica partizana njihali su deku, ljuljali je i svaki put nabijali svećenika na bajunetu.Tako su se zabavljali i mučili župnika. Ubodi bajunete bivali su sve brojniji pa se sva deka smočila od župnikove krvi. Vrištao je, jaukao i zazivao: Bože moj, Bože moj! Isuse, smiluj mi se!

Vrisak i uzdisaji župnika Držaića izmjenjivali su se s urlanjem komunista koji su to radili hladnokrvno, s užitkom i mržnjom, vičući župniku: Gdje ti je Ante Pavelić da te spasi? Gdje ti je tvoj hrvatski Bog da te spasi?

I tako su se oni zabavljali dok župnik Držaić nije izdahnuo u teškim mukama. Poslije je otkriveno 16 teških uboda.To je sve gledala i poslije pričala jedna žena koja se onesvijestila gledajući kako župnikova krv šiba iz deke, ali je ostala živi svjedok toga mučeništva.

Franjo Bogović iz sela Dubrovica, koji sada živi u župi Velika Erpenja, preko župnika Ivana Rezeka poslao nam je četiri fotografije i pismo u kojemu o župniku Držaiću piše:

Kad je dobio dekret i nastupio u službu u župi Velika Erpenja koja jedno vrijeme nije imala svećenika, Držaić je za dvije-tri godine toliko dobra učinio toj župi kao nitko do tada. Osnovao je pjevački zbor, napravio cisternu za vodu, organizirao pjevačko društvo. Bio je svećenik prima clasis. Odavde je otišao u Svetu Janu, Pisarovinu i Donju Kupčinu gdje je završio svoj život. Partizani su ga pokrali, uzeli mu konja i svu imovinu koju je posjedovao to je onda bilo bratstvo i jedinstvo. Ostaje činjenica da je vlč. Ivan Držaić, koji je zvjerski mučen, prva žrtva Zagrebačke nadbiskupije od Srba komunista na Banovini.

U Donjoj Kapučini je 09. ožujka 2014 godine podignuta spomen-ploča za vlč. Ivana Držaića. Tada je Biskup Košić predvodio misu i blagoslovio novopostavljenu spomen-ploču za prvog svećenika kojega su partizani ubili u Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Izvor: Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007.

Uredništvo/komunistickizlocini.net