Matko Bradarić

• 

      O smrti Matka Bradarića, dugogodišnjeg tajnika časopisa Encyclopaedia moderna i sudionika Hrvatskog proljeća, rođenog 26. kolovoza 1937., u Ugljanima pokraj Sinja, pisao je Bruno Bušić u Novoj Hrvatskoj br. 19/1975.

Članak je glasio Pozadina tragične smrti Matka Bradarića – mutne igre policije, žalosna uloga ‘prijatelja’:

“Zagrebački Vjesnik od 22. svibnja 1975. objavio je osmrtnicu Matka Bradarića, dugogodišnjeg tajnika Encyclopaedie moderne. Vijest o njegovoj smrti iznenadila je i potresla svu zagrebačku bohemiju, koje je on bio sastavni dio.

Matko Bradarić bio je mlad čovjek. Na zagrebačkom sveučilištu studirao je biologiju, ali je nije završio, jer je taj studij bio u opreci s njegovom sanjarskom prirodom. Posvetio se novinarstvu, pa je bio zapažen kao suradnik i urednik nekih emisija na Trećem (kulturnom) programu Radio-Zagreba. Još se više istaknuo intervjuima s najpoznatijim ljudima iz hrvatskog kulturnog, političkog i znanstvenog života objavljenima u Encyclopaedii moderni, kojoj je on nominalno bio tajnik.

Zbog svoje neobične komunikativnosti, dobroćudnosti i nesebičnosti bio je on čovjek s možda najširim krugom poznanika u Zagrebu. Bio je nazočan u svim krugovima, počevši od pjesnika, glumaca, političara, filmskih i kazališnih redatelja, do hrvatskih sveučilištaraca i zagrebačkog Kaptola. Svagda je posebno isticao svoje prijateljstvo s nadbiskupom Kuharićem. Godine 1971. stalno je bio u društvu s hrvatskim sveučilištarcima, zbog čega je nakon Karađorđeva bio progonjen. Kad je Dražen Budiša u lepoglavskoj kaznionici saznao za njegovu smrt, zaplakao je, sigurno po prvi put za vrijeme svoga dugogodišnjeg i tegobnog robovanja.

Kako je Matko Bradarić u Zagrebu živio u teškim, gotovo nemogućim materijalnim prilikama, na nagovor osobnog prijatelja dr. Miroslava Radmana, mladog sveučilišnog profesora u Bruxellesu, zaposlio se u kolovozu prošle godine kao laborant na briselskom sveučilištu. Ubrzo nakon njegova odlaska iz domovine u jugoslavenskom se tisku podigla bjesomučna hajka na 27. broj Encyclopaedie moderne, zbog novele hrvatskog književnika Dubravka Horvatića ‘Vruća listopadska noć \ objavljene u tome broju EM. Čitava krivnja Dubravka Horvatića bila je u tome što je pokušao na ljudski način proniknuti u zbivanja koja su se odigrala u prošlom ratu na području Hrvatske. Uredničko vijeća EM, a posebno glavni urednik dr. Ivan Supek, prebacili su svu odgovornost za objavljivanje te novele na Matka Bradarića, a iz tih krugova čule su se i bezočne tvrdnje da je Bradarić na nagovor Udbe proturio tu Horvatićevu novelu, kako bi bilo potpuno ukinuto izlaženje Encyclopaedie moderne.

Početkom svibnja te godine Matko Bradarić se posljednji put sastao s prijateljima iz Hrvatske za vrijeme njihova hodočašća u Rim u povodu svete godine. Tom prigodom Matko nije krio svoje upravo tragično ogorčenje na dr. Ivana Supeka. Naime, zamoran rad u laboratoriju u potpuno stranoj sredini nije odgovarao bohemskoj Bradarićevoj naravi, pa se on htio vratiti u Zagreb i u tom je smislu uputio Supeku pismo. Na njegovo veliko zaprepaštenje, dr. Supek mu je poslao službenu obavijest da se njegovo ime potpuno briše iz EM i da se s njime prekida svaka suradnja. Treba napomenuti da je Matko Bradarić u krugu svojih prijatelja bio često napadan, pa i ismijavan, poradi svoje gotovo sinovske odanosti dr. Ivanu Supeku. Čak je branio neke njegove postupke koji se nisu mogli braniti ni s kojeg moralnog stanovišta.

Matko Bradarić je posljednji put bio živ viđen u petak 16. svibnja o. g. U subotu 17. svibnja imao je doći na večeru k dr. Miroslavu Radmanu, ali se tu nije pojavio. Nije viđen ni u nedjelju, ni u ponedjeljak, ali to nikoga nije osobito zabrinjavalo, jer je zbog Duhova bio produženi blagdanski odmor. Kako on ni u utorak nije došao u laboratorij, dr Radman se zabrinuo, pa je telefonirao njegovu stanodavcu i zamolio ga da pogleda u Matkov potkrovni stan i vidi je li bolestan. Stanodavac je odmah išao zvoniti na Matkova vrata, ali kako se nitko iz stana nije oglašavao, pogledao je kroz ključanicu i nazreo je Matka gdje sjedi na fotelji. Sve mu je to bilo pomalo sumnjivo, pa je odmah pozvao policiju, koja je provalila vrata.

Matko Bradarić zatečen je mrtav u fotelji s knjigom u ruci. Bio je obučen samo u gaćice, a na sagu je bila ugrušana krv što mu je bila curila iz nosa. U stanu nisu pronašli ni franka. Policija je odnijela naslonjač i sag. Dr. Radmanu policija nije dopustila da vidi mrtvo tijelo, pa čak ni da potvrdi njegov identitet. Također je odbijen zahtjev dr. Radmana da se izvrši obdukcija kako bi se ustanovio pravi uzrok smrti. Najugledniji profesori briselskog sveučilišta intervenirali su kod belgijskog ministarstva unutarnjih poslova tražeći obdukciju. Bilo im je, čak s neskrivenom prijetnjom, odgovoreno da se neće dopustiti nikakva obdukcija (ovdje treba naglasiti općepoznatu činjenicu da je u slučaju nenadane smrti obdukciju vrlo teško izbjeći) i da mrtvo tijelo mora iz Belgije biti izneseno u roku od 24 sata. Liječnik koji je ustanovio smrt bio je vrlo zaplašen i na sve molbe nije htio dati nikakva razjašnjenja, samo je ponavljao da je on bio od policije zadužen da ustanovi smrt i to je obavio, a drugo da ga se ništa ne tiče.

Izvori: Bože Vukušić, Tajni rat UDBE protiv Hrvatskog iseljeništva, 3 dopunjeno izdanje, Zagreb 2001.

Anto Kovačević, Čovjek i njegova sjena, Zagreb, 2012.

Uredništvo/komunistickizlocini.net