DON JERKO NUIĆ ŽIV PEČEN NA LOMAČI (Ubijen poslije samo 4 godine svećeničkog života)

Don Jerko Nuić

     Rođen je 8. lipnja 1915., u Drinovcima, od oca Stjepana i majke Jele, rođ. Čulina. Gimnaziju je polazio u travničkome sjemeništu, a bogosloviju je studirao u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 8. travnja 1941. godine. Prvo je služio kao kapelan u župi Vir, a zatim je premješten za župnika u Donje Hrasno, nakon što je don Srećko Čotić preminuo od tifusa, vjernici bili raspršeni, a obrede obavljali susjedni svećenici. U listopadu 1944., morao se povući s Brštanice, župa Hrasno, gdje se bio nastanio. Tada preko Gabele i Bijeloga Polja putuje u Zagreb te stupa u vojsku kao vojni dušobrižnik. Ubili su ga partizani u svibnju 1945., u srpskom selu Rasinja, dvadesetak kilometara od Ludbrega i Koprivnice.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala

10,00 EUR

Don Mate Nuić, don Jerkov stariji brat također je mnogo propatio zbog svoje vjernosti Crkvi i svome progonjenom hrvatskom puku kršne Hercegovine, te je i on bio zatvaran i zlostavljan (Don Anto Baković bio je s don Matom Nuićem u zloglasnoj zeničkoj “Staklari”, negdje u proljeće 1956.), ali sudbina je htjela da mladi brat svećenik posvjedoči svojim životom za vjeru, te mu se ni danas ne zna za grob.

Biskup Ratko Perić u svojoj knjizi Da im spomen očuvamo, o ovome mladome svećeniku bilježi: Don Jerko je jedan ocl neprimijećenih biskupijskih svećenika koji je svoj misnički život otpočeo s Drugim svjetskim ratom u nas, 1941., a završio s njegovim krajem. Proživio je samo četiri godine svećeništva. Nestao je u svojoj 30. godini, zajedno s desecima svojih hrvatskih sunarodnjaka i katolika…

Časopis Crkva na kamenu (1995.) samo prenosi ono što je napisao biskup Perić:

U svibnju 1945. pošao je s hrvatskom vojskom i narodom prema Sloveniji i Austriji u susret savezni¬cima, koji su, umjesto da zaštite nevino pučanstvo, izdajnički ga predali partizanima na klaonicu. U općem vrtlogu povlačenja don Jerki se zameo svaki trag, kao i tolikima.

Prema sjećanju sudionika Križnog puta, Slavka Pandžića Mićića iz Osijeka, na povratku iz Maribora, u srpskom selu Rasinja, opkoljenom partizanima, 20-ak km od Ludbrega i od Koprivnice, za dvije noći 27/28. svibnja 1945., bili su iz skupine pozvani brojni pojedinci. Tako je odveden i don Jerko. Više se o njemu nije ništa doznalo. Tako je poslije samo četiri, i to ratne godine svećeničkoga života završio mladi život ovoga Kristova sina i hrvatskoga domoljuba.

Možemo samo pretpostaviti, sasvim utemeljeno, da je doživio smrt ravnu onoj velikih kršćanskih mučenika iz crkvene povijesti. Poslije dugih pohoda od Slovenije do Koprivnice, bez hrane i vode, gotovo do smrti iscrpljeni, došli su u srpsko selo Rasinju, gdje su ih srpske žene, starci i djeca dotukli motikama, kolcima i krampovima. Iz Rasinje nije nitko preživio, ali iz drugih srpskih sela (Kozara, Banovina, Kordun…) imamo pokojeg svjedoka koji opisuje kako su se srpski seljaci iživljavali ubijajući premorene i izgladnjele hrvatske vojnike.

U zborniku radova Svjedoci vjere i rodoljublja (2004). koji je priredio Bozo Goluža, don Tomislav Majić donosi svjedočanstvo Slavka Pandžića Mićića koji je s pokojnim don Jerkom proveo posljednje sate njegova ovozemaljskog života. Prenosimo iskaz Slavka Pandžića:

Don Jerku poznajem od dječačkih dana kao sumještanina. Istu smo školu u Drinovcima pohađali ista nam je crkva po krštenju duhovna majka, obiteljski se dobro poznavali moj otac Marijan, kao prakaratur (crkveni odbornik) u crkvi, bio je na svečanom ručku njegove Mlade mise. Kao šesnaestogodišnjaku na njegovoj Mladoj misi, ostalo mije živo u sjećanju radosno veselje i dobra propovijed don Jure Vrdoljaka Bišćevića.

Don Jerko je bio razgovorljiv, ugodan i prijazan. A najbolje sam ga upoznao na Križnom putu. Volio je Hrvatsku, svoje Drinovce, svoje Nuiće, a nadasve svoj hrvatski narod. Volio je i šalu, uza sve naše strahove i muke, citirajući gangu: “U Drinovcima živa zgoda, drvo duda a Krenica voda!”A mislim s namjerom, da sebe i mene utješi i u smrtnom strahu ohrabri. Eto, kako to biva. Ništa po našu, sve drugačije.

Nakon uspostave NDH nadao se don Jerko, kao i ja, potpunoj slobodi hrvatskog naroda. A eto, doživio je propast države, ropstvo naroda, a od istih, koji su uspostavili to ropstvo, bez ikakvog suda lišen je života.

U predvečerje 27. svibnja 1945., stigli smo u koloni smrti u mjesto Rasinja. Tu, udaljeni dva kilometra od naselja, na livadi uz jednu šumu trebamo prenoćiti. Raspoređeni smo u grupe. Partizanski stražari za našu grupu iz kolone zapalili su tri lomače ili stražarske vatre, njih u hladnoj noći da griju, a nas da osvijetle, da ne bi tko pobjegao. Uslijedila je, po običaju, prozivka u kojoj su prozvana iz moje grupe trojica, a među njima bio je i don Jerko.

Sva trojica su najprije privedena lomači, jedan za drugim. Uslijedilo je mučenje od partizanskih provodnika kolone. Don Jerko je bio drugi iz moje grupe doveden pred lomaču, a koja je bila udaljena petnaestak metara od mene te sam mogao u detalje promatrati način njegova mučenja. Skinuli su mu poderanu obuću i, uz popratne podrugljive riječi: “sad ćemo te obilježiti ustaškom gorljivošću”, počeli ga peći užarenim bakljama, glavnjama po tabanima, zatim po dlanovima ruku, čelu, ušima, licu i leđima.

Uz užasne krikove boli, s drugim tako mučenima i prozvanima iz svih grupa, te noći odveden je u šumu udaljenu stotinjak metara od livade na kojoj smo prenoćili. Nakon pola sata čuli su se pojedinačni i rafalni pucnji popraćeni strašnim jaucima i smrtonosnim urlicima.

Svi koji su te noći s 27. na 28. svibnja bili mučeni kod lomača užarenim bakljama i odvedeni u obližnju šumu te pobijeni, a medu njima i don Jerko, sutradan među nama nije bilo ni jednoga, a kako bi bio itko, kad su pobijeni te noći.

Izvor: Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

One comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s