Teskera – Ljubuški
Spomen Obilježje u Teskeri kod Ljubuškog podignuto 2010. godine.
Teskera je u Drugom svjetskom ratu bilo tek jedno malo naselje tik uz Ljubuški, koje je brojalo tridesetak kuća a od Ljubuškog ih je dijelila samo rijeka Trebižat. Ovo malo naselje je kraj Drugog svjetskog rata i dolazak diktatorske komunističke vlasti doživjelo s jednom velikom traumom koju pamte i danas!

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini
Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala
10,00 EUR
Iz 30-ak kuća Teskera je imala 44 ubijena, a njihov grijeh je jedino što su ljubili Boga i domovinu. Doslovno iz svake kuće je ubijena najmanje jedna osoba od strane totalitarne ideologije komunizma! Pokraj groblja Karamovine u Teskeri kod Ljubuškog 2010. godine, podignuto je spomen obilježje žrtvama Drugog svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata.
Fra Miro Šego, gvardijan humački prilikom otkrivanja spomen obilježja 2010 godine, naglasio je da spomen-obilježje „opominje i poziva na istinsko razmišljanje o snazi žrtve“. Teskera je razmjerno broju stanovnika naselja s najviše žrtava u ljubuškoj općini, kazao je tada gvardijan koji je i blagoslovio spomen-obilježje.
Idejni autor spomen-obilježja je Vinko Galić, iz Bijače, koji je darovao projekt. Radovi na realizaciji projekta trajali su dvije godine. Sredstava su osigurali vlada RH, 70.000 kn, Općina Ljubuški, ŽZH, TZ ZHŽ-a, brojne tvrtke, pojedinci, te mještani.
Veličinu žrtve naselja Teskera ponajbolje oslikava činjenica da je npr. Mate Zelić u Drugom svj. ratu izgubio pet sinova, koji su bili ujaci majke osječkog gradonačelnika Bubala, a stričevi predsjednika OO-a Ivana Zelića Toše.
Utvrđene su 44 žrtve čija su imena uklesana na ovoj ploči iz samo 30-ak domova.
Popis žrtava iz Teskere:
- Marijan Bezer (Grgo)
- Božo Dodig (Juro)
- Frane Dodig (Juro)
- Zvonko Dodig (Marijan)
- Ivan Granić (Juro)
- Markan Granić (Jozo)
- Frano Zelić (Anto)
- Ivan Zelić (Juro)
- Marin Zelić (Jozo)
- Petar Zelić (Mato)
- Stipe Zelić (Juro)
- Šimun Zelić (Mato)
- Frane Bezer (Šimun)
- Ivan Bezer (Grgo)
- Marijan Bezer (Ivan)
- Mate Bezer (Jozo)
- Markan Boras (Stipan)
- Dragutin Dodig (Marijan)
- Srećko Dodig (Božo)
- Stipe Dodig (Marko)
- Marijan Granić (Stipan)
- Ante Jelavić (Ivan)
- Jozo Jelavić (Mate)
- Marko Jelavić (Vid)
- Vicencij Jelavić (Mijo)
- Stojan Matić (Mate)
- Nikola Pavlović (Jozo)
- Ante Zelić (Marijan)
- Drago Zelić (Mate)
- Ivan Zelić (Mate)
- Ivan Zelić (Jozo)
- Jozo Zelić (Ante)
- Jure Zelić ( Mate)
- Markan Zelić (Frano)
- Marko Zelić (Ante)
- Mijo Zelić (Jure)
- Stanko Zelić (Stojan)
- Božo Zelić (Frano)
- Drago Bezer (Nikola)
- Joskan Bezer (Šimun)
- Luka Dodig (Marko)
- Stanko Dodig (Marko)
- Stojan Dodig (Marijan)
- Nikola Granić (Jozo)
Izvor: Ante Čuvalo, Od Bleiburga do Ljubuškog, Ljubuški-Chicago, 2014.
Uredništvo/komunistickizlocini.net