Strnišče

• 

Nakon rata jugoslavenske komunističke režimske vlasti su imale koncentracijske logore, čak i za djecu, za djecu “neprijatelja naroda”. Poznatiji je Petriček, a manje poznat je logor Strnišče kod Ptuja, u kojem su i najnemoćnija – djeca – stradala i umrla.

Godine 2013. na groblju u Ormožu postavljeno je spomen obilježje u spomen na 39 djece i jednog od njihovih pratitelja, koji su umrli od neuhranjenosti i raznih bolesti poput tifusa u kolovozu i rujnu 1945. godine, a pokopani su u groblju dvorca Ormož u roku od šest tjedana. Tih trideset devetero djece bila je tek nekolicina od 350 do 400 nevine djece u dobi od novorođenčadi do 13 godina, koja su početkom kolovoza 1945. prevezena u Ormož. Ova djeca su doslovno istrgnuta iz majčinih ruku kojima su rekli da njihovu djecu odvode u nepoznata mjesta u Sibiru. Djeca su većinom pripadala obiteljima njemačke nacionalne manjine u Sloveniji, koje su jugoslavenske komunističke vlasti namjeravale iseliti u Austriju. Među njima je bilo i mnogo djece Slovenaca i Mađara. Razlog preseljenja bio je dolazak međunarodne delegacije Crvenog križa u Strnišče. U Ormoškom dvorcu nije bilo uvjeta za život, pa su stanovnici Ormoža i okolni ljudi uredili smještaj i sakupili hranu za djecu. Međutim, unatoč preseljenju u dvorac Ormož, gdje su se očekivali bolji uvjeti, djeca su i dalje umirala. Ormož je posljednji mali zarobljenik napustio 22. rujna 1945. godine.

• 

Neistraženu sudbinu ove nesretne djece istražio je povjesničar Rajko Topolovec a njihovu sudbinu opisao je u šokantnoj knjizi pod nazivom Ormoški Petriček (2012), a Studijski centar za nacionalno pomirenje objavio je dokumentarni film godinu dana ranije pod nazivom Ormoški Petriček: Djeca iz Koncentracijskog logora OZNE Strnišče kod Ptuja , u kojem se mogu čuti osobna svjedočenja Tereze Tomažič , rođene iz Hedla, Huberta Kaspera , Rajka Topolovca i Branka Šumenjaka.

Link do dokomunetarnog filma:

I knjiga i dokumentarac opisuju događaje u dvorcu Ormož između 1941. i 1945. godine, u koja su djeca odvedena i zadržana, odvedena od roditelja iz koncentracijskog logora Strnišče / Kidričevo kod Ptuja. U knjizi ima više opširnijih svjedočenja o sedmoro djece, preživjelih iz logora, koja su u to vrijeme bila stara između pet i dvanaest godina. Završno poglavlje Ormoža Petričaona sadrži i vjerodostojna svjedočanstva dvoje starih Ormožaca koji su u to vrijeme pomagali zarobljenu djecu, te tim dobrim djelom vjerojatno umanjili broj stradale djece. Troje ove djece, čija su svjedočanstva opisana u knjizi, bila su nazočna i na otkrivanju spomen obilježja 39 djece koja su umrla na groblju Ormož. Svečanosti su nazočili i neki preživjeli koncentracioskog logora Strnišče te njihova rodbina i predstavnici kulturnog, vjerskog i političkog života, među kojima su bili i predsjednici SDS-a Janez Janša i Eva Irgl .

Stravična svjedočanstva

• 

Terezija Tomažič transportovana je iz Strnišća do Ormoža vlakom u vagonu sa svoje troje braće i ostalom djecom. Prije nego što je sjeo na vagon, njezin stariji brat je uspio je iz obližnjeg vrta ubrati nešto mrkve, a zatim ih je na putu za Ormož dočekao putnički vlak na kojem je sjedila starija gospođa, koja im je ubacila četiri palačinke kroz prozor. Ove palačinke i mrkva spasile su ovo četvero djece. U početku smo dobili hranu, jeli smo kukuruzne koštice i krumpir, ali mnoga su djeca jela sirov krumpir, što je ubrzo rezultiralo smrću, jer bilo je mnogo onih koji su već došli oslabljeni te su ubrzo umrli. Većinom su to bila mlađa djeca”, rekla je Terezija Tomažič u svom svjedočenju. Nakon tri mjeseca, majka ih je došla potražiti, ali kad su stigli kući, više nisu mogli ući u svoju kuću jer im je imovina oduzeta i nacionalizirana. “Nikad nismo znali razlog zašto smo bili u logoru, ali mislim da je razlog bila konfiskacija naše imovine koja je imala vrijednu i lijepu lokaciju”, rekla je Tomažićeva.

Maria Joher je rekla: “Sin mi je umro u krilu zbog neuhranjenosti. S užasom se sjećam danas da je u mom krilu dnevno umiralo troje djece, nadomješćujući majke koje su nestale ili ubijene. Sahranjeni su noću.”

Franc Hebar u Ormož je stigao također vlakom u vagonu. Franc Hebar se također sjetio da su neki stariji dječaci pokušavali pobjeći iz dvorca, kao i da ih je čuvar vezao za stablo i upucao u noge.

Sestre Marjeta Knes i Cecilia Meschnig svjedoče da su ih prevezli u Ormož kamionom. Prema njihovom svjedočanstvu najmanje jedno dijete je umiralo gotovo svakodnevno, a u dvorcu ih ima više od tisuću. Morali su se prati u koritu za hranjenje stoke. Također se dogodilo da je jedno od djece palo i umrlo u dubokom otvoru zahoda, koji je iskopan iza zida dvorca, te je kliznuo sa dvije grede ili zbog svoje slabosti nije bio u stanju se držati.

Kako je spomen obilježje otkriveno na groblju Ormož u časopisu Zaveza br. 91 napisao je 10. prosinca 2013. Rajko Topolovec, imena 39 umrle djece nisu upisana u spomen obilježje, jer unosi u crkvenu grobnu knjigu nisu potpuni. Tijela djece bila su, prema izjavama još živih očevidaca, odnesena u drvene sanduke iz dvorca i pokopana noću. Javnost je iste godine bila na predstavljanju Topolovečeve knjige Ormoški Petriček prvi put upoznao „ledeni egzodus smrti“ kada se zbog nepodnošljive hladnoće stotinjak djece i majki smrznulo tijekom prijevoza u raspadajućim vagonima: protjerivanje djece i njihovih majki iz Slovenije u Austriju, piše Topolovec, čiji su očevi uglavnom završavali negdje na Pohorju ili u šumama i šljunčanim jamama, uključujući i Kidričevu. To su bila djeca mješovitih brakova, koja su završavala u jugoslovenskim komunističkim zatvorima, uključujući i Strnišče ili Ormož. Opet su za Novu godinu 1946. prevezeni u Maribor, odakle su 6. siječnja 1946. odvedeni u Beč u propadajućim stočnim vlakovima. Vožnja je trajala mjesec dana, a tijekom nje su preovladale niske temperature i do -20 stupnjeva Celzijusa, te je na takav  način skončalo stotinjak djece i majki. Umrli su od gladi, nisu mogli uzeti toplu odjeću ili barem deke zbog partizanskog maltretiranja i zlostavljanja. Većina smrznutih leševa uklonjena je iz vagona u Kotoribi u Mađarskoj.

• 

Popis djece koja su umrla u dvorcu Ormož u logoru OZNE 1945. (nakon završetka Drugog svjetskog rata), gdje su ih odveli bez roditelja:

1. Gerhard Kovacec, rođen 3.6.44., Umro 12.8.1945. dijete stolara iz Limbuša,
2. Ivan Alojzij Haber, rođen 19.11.1944., Umro 12.8.1945. majstora iz Brežica
3. Joseph Scherk, rođen 9.11. 1944., umro 13.8.1945. dijete šofera iz Maribora
4. Albin Stauzer, rođen 8.7.1944., Umro 14.8. 1945., dijete posjednika u sv. Lenart u Sl Goricama
5. Frida Košič, rođena 12.7.1944., Umrla 14.8.1945., dijete sudca iz Sp. Lutverci
6. Hildegarda Stradner, rođena 17.9.1944., Umrla 15.8.1945, kći sobarice iz općine Lutverci
7. Dieter Klum Hollinek, rođen 19.2.1944., Umro 16.8.1945.,
8. Hildegarda Deutschmann, rođena 19.11.1944., Umrla 18.8.1945., kći zidarica iz Konjica;
9. Aldeltrude Pavša, rođen 14.10.1941., Umro 18.8.1945., kći tvorničkog radnika iz Guštanja;
10. Inge Valenti, rođena 4.12.1944., Umrla 18.8.1945., nezakonita kći vlasnikove kćeri iz Vuzenice;
11. Franc Ribizel, rođen 6.9.1945., Umro 19.8.1945., sin obućara;
12. Carmen Müller, rođena 21.4.1945. U Austriji, umrla 20.8.1945.,
13. Mimika Leucht, rođena 18.6.1942., Umrla 20.8.1945.,
14. Maks Ekselenski, rođen 5.11.1944., Umro 21.8.1945., sin stolara iz Sv. Jakob u Slovenskim goricama;
15. Adolf Speckmann, rođen 31.12.1940., Umro 21.8.1945., sin zemljoposjednika Mute;
16. Inga Darović, rođena 18.8.1944., Umrla 22.8.1945., kći obućara iz Radeća kod Zidanog mosta;
17. Marija Kranzlbinder, rođena 21.11.1933., Umrla 22.8.1945. iz Črnca kod Apača;
18. Adolf Schnuet, rođen 17.6.1941., Umro 23.8.1945., sin posjednika iz Nassaua u blizini Apache
19. Azabenda Hajek, rođena 12.6.1944., Umrla 24.8.1945.,
20. Mary Müller, rođena 8.9.1944., Umrla 25.8.1945., , kći dužnosnika Marenberga;
21. Franc Hemeršak, nema podataka o rođenju, umro 26.8.1945., dijete iz Slovenske Bistrice
22. Ana Grabner, rođena 4.11. 1943., umro 27. kolovoza 1945. iz Črne pri Prevalju;
23. Judita Gregl, rođena 28.4.1939., Umrla 31.8.1945., kći zemljoposjednika iz Remsnika;
24. August Stopar, rođen 24.7.1941., Umro 1.8.1945., Sin radnika iz Mute;
25. Hejda Pušnik, rođena 20.4.1944., Umrla 2.9.1945., kći pismonoša iz Sv. Janza u Marenbergu;
26. Sigrfida Mort, rođena 5.1. 1943., umro 9.3.1945., iz Marenberga;
27. Martin Kohlroser, rođen 31.3.1942., Umro 3.9.1945., mjesto nije navedeno;
28. Henrik Zohar, rođen 3.2.1944., Umro 6.9.1945., iz Marenberga;
29. Justina Brinsek, rođena 29.9.1933., Umrla 11.9.1945., zatajenje srca, kći posjednika iz Lokavca kod Cmureka;
30. Jožefa Iršič, rođena 5.3.1941., Umrla 11.9.1945., kći zemljoposjednika iz Ribnice na Pohorju;
31. Obde Heidrum Wergh, rođen 11.4.1944., Umro 13.9.1945, doma iz Celja;
32. Helmut Poje, rođen 13.12.1943., Umro 13.9.1945., sin posjednika iz Praprotija, radnik;
33. Alojzij Fucks, rođen 11.4. 1944., umro 13. rujna 1945., iz Podgorice kod Gornje Radgone;
34. Friedl Payer, nema podataka o rođenju, umro 13.9.1945., rodom iz Mezice;
35. Reihold Haydner, rođen 30.4.1944., Umro 15.9.1945, Segovci kod Apače;
36. Ivan Kratuberger, rođen 17.8.1937., Umro 19.9.1945., sin vlasnika Gustanje;
37. Edita Jont, rođena 11.3.1943., Umrla 21.9.1945., kći posjednika iz Sv. Rupert v Slov. kote
38. Elfride Haas, rođena 19.9.1934., Umrla 21.9.1945., kći mesarskih radnika;
39. Joseph Grilc, nema podataka o rođenju, umro 29.9.1945.

Izvor: NOVA 24TV

Uredništvo/komunistickizlocini.net