METKOVIĆ – STRIJELJANJE 30 LJUDI BEZ PRAVA NA OBRANU I ŽALBU (Donosimo popis strijeljanih)

Metković

_spomenik161117
Spomen obilježje podignuto u svibnju 2005.

     Metković, 16.11.2017. – Noć sa 16. na 17. studenoga 1944. Metkovcima je ostala u jezivu sjećanju. Titovi partizani su započeli likvidacije, koje su potrajale još nekoliko dana, a u njima je ubijeno tridesetak Hrvata iz Metkovića i okolnih mjesta.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Vojni sud VIII. korpusne vojne oblasti NOVJ ubrzo nakon dolaska partizana u Metković (26. listopada 1944.) na smrt strijeljanjem osudio je oko 30 Hrvata iz Metkovića i okolnih mjesta. Suđenje je bilo po kratkom postupku bez prava na žalbu, a egzekucija se obavljala na Groblju sv. Ivana Nepomuka u Metkoviću i podrumu zgrade Vage.

Dok o žrtvama iz podruma Vage nema pisanih tragova (stariji su kasnije govorili da su zakopani na mjestu gdje je danas Dom zdravlja) poznata je većina onih koji su strijeljani na groblju. U noći 16. na 17. studenoga strijeljani su:


Jozo Bukovac Mijin iz Vida,

Rade Gnječ Ivanov iz Krvaca,

Ivan Krstičević Jozin iz Krvavca,

Jure Krstičević Markov iz Krvavca,

Jure Popić Petrov iz Opuzena,

Milan-Mato Veraja Matin iz Metkovića,

Marijan Zovko Jurin iz Metkovića i

Vinko Zovko Petrov iz Metkovića.


Svjedoci navode da je te noći iz zatvora izvedena dvadeset jedna osoba, no ovo su podaci s javnog oglasa tiskanog nekoliko dana kasnije. Na popisu strijeljanih nalazio se i Mile Ostojić iz Zapadne Pline, ali je on uspio pobjeći. Kasnije je uhićen je i strijeljan kod Bjelovara.

O strijeljanju druge skupine na groblju postoji više podataka. Sačuvana je presuda Vojnog suda VIII. korpusne vojne oblasti NOVJ od 19. studenoga 1944. kojom je osuđeno devet Hrvata, od toga osam strijeljanjem. Prema monstruozno složenim optužnicama na tom montiranom procesu, a i prema kasnijem kazivanju jednoga od sudaca porotnika, izgleda da je ta presuda pisana puno poslije strijeljanja kako bi se na optužene bacila što veća ljaga (proglašavani špijunima i sl.), a i zadovoljila se forma.

U noći 20. na 21. (prema nekima 19. na 20.) studenoga 1944. strijeljani su:


Petar Batinović Ivanov iz Momića s prebivalištem u Metkoviću,

Toma Čelić Šimunov iz Podrujnice,

Srećko Dropulić Antin iz Opuzena,

Marko Jelčić Ilijin iz Desana,

Petar Sršen Ivanov iz Opuzena,

Marko Vlahović Lukin iz Komina,

Nikola Vlatković Jurin iz Komina i

Jozo Nikolić – Bufalo  Juriniz Krvavca.


Koliko se površno radilo pokazuje i to da u presudi nekima nije naveden datum rođenja. Valjda se nakon dugo vremena tužitelji nisu mogli sjetiti. Deveti iz ove skupine Mijo Popović Mijin iz Podgradine osuđen je na godinu prisilnog rada s gubitkom građanskih prava.

(Korišteni materijali iz knjige Borbe i stradanja Hrvata kotara Metković dr. Ivana Jurića i kazivanje g. Ivice Batinovića, čiji je otac stradao s drugom skupinom.)

Premda se smatra da su se likvidacije na groblju obavljale strijeljanjem, postojali su svjedoci koji su govorili suprotno, tj. da se u žrtve nije pucalo nego je sve obavljeno u tišini, da su zatučeni tupim predmetima. Jedan od svjedoka pričao je da je mjesto pogubljenja, na kojemu je danas spomen-ploča i spomenik uz zapadni zid grobljanske crkvice sv. Ivana i sv. Roka, ujutro zatekao krvavo i sa stravičnim tragovima ljudskoga tkiva. Nakon likvidacije, tijela su bačena u nekoliko grobnica pred crkvicom.

Na pedesetu obljetnicu stradanja tih ljudi Gradsko poglavarstvo Metkovića na Gradskom groblju postavilo je spomen-ploču, a svibnju 2005. podignut im je spomenik.

Kod ubijanja špijuna treba paziti da tu ne bi previše zastranili, jer smrtne presude danas, a i u buduće, ne smije i neće izricati komunistička partija, već te osude treba da izriču narodni sudovi pri narodnooslobodilačkim odborima, a partija će preko svojih članova u tim sudovima vršiti svoj utjecaj. Sve narodne neprijatelje treba najprije politički ubiti i raskrinkati tako da većina naroda traži njihovu likvidaciju, a onda treba izvršiti likvidaciju, tj. strijeljanje …

(Iz knjige Dokumenti iz doba Narodnooslobodilačkog rata, izdavač OO SUBNOR-a Metković, Metković 1978., knjiga 2., str.17-18.)

OZNA je imala popise osoba koje je trebalo uhitititi, osuditi i likvidirati, pa se tako u dopisu Opunomoćeništva OZNA-e navodi “(…)Pisao sam komandi mjesta Metković radi hapšenja osoba koje su u popisu, a koji popis će mi donijeti drug Đorđe (…). Također sam pisao (drugu Filipu Bobancu) da zatraži bataljun s Hvara (…) radi hapšenja popisanih osoba (…)“. Suđenje je obavljao Vojni sud VIII. korpusne vojne oblasti NOVJ u Metkoviću, najčešće po kratkom postupku. Na smrt strijeljanjem osuđeno je 30-ak Hrvata, bez prava na obranu i žalbu. Strijeljanja su izvršena u više navrata. Na groblju sv. Ivana prema podatcima partizanskih vlasti strijeljano je ukupno 16 Hrvata, i to u noći sa 16. na 17. studenoga 1944., te u noći s 20. na 21. studenoga 1944. Strijeljanja su obavljana i u zgradi Vage, ali o broju strijeljanih nema službenih podataka.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s