EMIL PERŠKA-LALEC NOGOMETNA ZVIJEZDA U ZAGREBU, UBIJEN S OBITELJI 9. SVIBNJA 1945

Emil Perska
Emil Perška

Emil Perška: nogometaš, reprezentativac, karikaturist i povjesničar sporta 1896-1945.

Bio je svestran napadač. Ipak, najviše je igrao na mjestu vođe navale. U ondašnjem sustavu igre to je značilo da dirigira igrom ostalih napadača, da ih hrani loptama.  On je pak bio stvoren za vođu. Imao je pregled igre. Dobru tehniku  i inteligentna rješenja u proigravanju krila.  K tome je i sam bio vrstan strijelac.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Jedan od mlađih suigrača, Hermengildo Krajnc za Laleca kaže: „Je, ja sam igral nekoliko utakmica s Perškom. Mi smo se ga mladi malo bojali. Cijelo vrijeme je vikal i objašnjaval “Ti tam, ti tam, a zakaj tak, zakaj ne ovak.”

Nogometaš. Prvak. Igračina. Zafrkant. Kozer. Domoljub. Vječni student. Karikaturist. Akademik. Slikar. Boem. Novinar. Da, sve to je bio naš Lalec. I još puno toga. Po višim granama u obiteljskom stablu Slovak, pojavom i nastupom zagrebački fakin, onaj gornjogradski, u duši uvijek i zauvijek – Purger.

Rijetko je kojeg igrača u bogatoj povijesti hrvatskog nogometa teško ukalupiti u jedan, jedinstveni opus kao Laleca. Rođen je 20. lipnja 1896. u Staroj Pazovi u vrijeme dok je Srijem bio dio Hrvatske, od oca Josipa i majke Rozalije rođene Žirotsky.

Perška je bio veliki domoljub. I  žestoki protivnik ujedinjenja Hrvatske u Državu SHS. Ujedinjenje u Državu SHS službeno je proglašeno 1.12.1918., a već 5.12.1918. na Jelačić-placu izbija pobuna protivnika takvog ujedinjenja. Pobuna je ugušena u krvi. U borbi protiv vojske 5. srpskog puka, domaćih orjunaša i jugo-sokolaša sudjelovao je i Perška.

U svojoj knjizi, povjesničar Rudolf Horvat o tome piše:

U strahu od odmazde, Lalec odlazi u Beč, gdje usput igra i za WAC. Na nagovor uprave Građanskog koja je otputovala po njega u Viennu, uz obećanje i imunitet od svakog progona, potpisuje ugovor s Građanskim, već dogodine (1919.). Ovako Lalec opisuje susret u Beču jedne zimske večeri s tadašnjim referentom Građanskog, njegovog dobrog prijatelja Gabija Feldbauera:

– Zdravo Lalec, kak si?

– Pa dobro, znaš kak je živa glava…

– Slušaj dragi Lalec, pa daj se vrati u Zagreb. Mi ćemo sve srediti. 

– Tko, mi?

– Pa Građanski. Pristupi k nama, evo tu je i pristupnica.

Za čas je Feldbauer izvadio neku ceduljicu. Krenuli su u obližnji lokal i već je bio član Građanskog…

emil3Iako ne bez komplikacija, nikako. Godine 1920., u naletu igračke afirmacije, odlazi na Olimpijadu u Antwerpenu kao član ne-najdraže mu reprezentacije. Godina 1920. bila je vrlo uspješna za Emila: igrao je na sve četiri utakmice reprezentacije Zagreba, kao i na obje utakmice koje je reprezentacija SHS odigrala u okviru Olimpijskih igara.

Nakon što je jedan dio života igrao u Francuskoj, Lalec se vraća gradu bez kojeg nije mogao živjeti – hrvatskom Zagrebu. Njegovo veliko srce uvijek ga je vuklo doma, Purgerima, u svoj Građanski.

U Građanskom je ostao sve do 1931. godine. Za to vrijeme osvojio je 3 državna prvenstva: 1923., 1926. i 1928., a 7 puta bio je i prvak Zagreba (ujedno i ZNP-a): 1919., 1920., 1923., 1924., 1925., 1926. i 1928.

Za reprezentaciju Zagreba je u razdoblju od 1920. do 1929. odigrao 32 utakmice (broj postignutih golova nije točno utvrđen).

Za reprezentaciju SHS odigrao je 14 utakmica i postigao 2 gola.

Nakon sve žešćih političkih zbivanja, postaje državni neprijatelj broj 1, barem što se beogradske publike i sportske javnosti tiče. Nakon atentata na hrvatske političke prvake u beogradskoj skupštini, Perška je odbio dalje “reprezentovati bele orlove”. Naime, za 28.6.1928. u Zagrebu je bila zakazana utakmica protiv Čehoslovačke, ali je nakon navedenog atentata otkazana.

Naknadno je dogovoren susret u Pragu za 28.10.1928. Pozive za ovu utakmicu otkazali su svi hrvatski igrači, među kojima je i Perška.

Onima kojima je bio sumnjiv (premali) broj nastupa za izabranu vrstu, evo odgovora. Ne, Lalec nije bil jedan od onih kak vjetar puše. “U Prag su me tad mogli dopeljat samo u lijesu”, rekao je ‘naš Lalec’.

Prema trenutno statistici koju smo prikupili, Lalec je za Purgere odigrao 135 službenih utakmica i postigao 82 gola.

On je kao nogometaš obilježio prvo desetljeće nakon prvog svjetskog rata. U tom vremenu bio je najbolji i najpopularniji igrač Građanskog.

I šire – Zagreba i čitave države.

Humoristička knjiga koju je ilustrirao Emil Perška od E.Bassa ,igrač dinama sa karikaturama igrača svoje generacije.

Emil Perška, Nepobjediva momčad povijest nogometaU povijesno humorističkoj knjizi su oslikane po istinitim događajima i osobama  karikature u kojima se spominje Građanski klub i njegovi nogometaši.  Umjetnik je oslikavao karikaturne motive sa concordijinog igrališta.

Vragović “Taso” ,kapetan “purgera”

Remec “Gusti”,najelegantniji igrać

Premi ,reprezentativni centerhalf

Mihelčić “Kranjac” Petković

Milutinac Ivković

Laburić-najbrži igrač

Šime Poduje desno krilo Splita.

 Smrt Laleca i cijele obitelji Perška

Kako ga je cijeli život pratila politika i biljeg hrvatstva, krajem drugog velikog rata, napokon ga je stigla ruka režima koja ga je lovila čitavu loptašku karijeru.

Po uspostavi NDH Perška je promovirao “Hrvatski vojnički revolucionarni odbor za sjećanje na vojnički ustanak od 5.12.1918.”

Sasvim dovoljno za partizansko “pravosuđe”.

Pri kraju rata mnogi bježe prema Austriji (Bleiburgu).

Perška je opet svoj. Ostaje doma. I čeka.

Njegove, Lalecove, iz plavog srca i purgerske duše, o svojoj najvećoj ljubavi:

Građanski je silan, neslomljiv. Građanski je ideja. Građanski je klub koji bi se morao makar danas stvoriti, kad ne bi postojao. Građanski je potreban Zagrebu, jer on je pravi reprezentant hrvatskog športa. On je to bio nekada, on je to bio za najtežih vremena po hrvatski narod, on je to i danas. Građanski će to biti i u budućnosti…

Emil Perška, jedan od najvećih hrvatskih nogometnih bogomdanih talenata i velika zvijezda Građanskog

Emil Perška, jedan od najvećih nogometaša Hrvatske i igrač koji je obilježio nogomet u prvoj Jugoslaviji, svjesno je 1945. izbrisan iz nogometne povijesti, kao i većina igrača Građanskog.

Prezime Perška se nije smjelo spominjati i nastojao mu se zatrti spomen.

Ipak, zadrti zagrebački kibici, i danas nakon 100 godina, gaje sjetan spomen i sjećanje na Građanski, jedini pravi klub koji je Zagreb volio u kraljevoj Jugoslaviji. I na nogometnog genija i velikog domoljuba Emila Peršku-Laleca koji je sa svojom obitelji život skončao na ulicama Zagreba, 1945.godine kada je život vrijedio tako malo!

Uredništvo/komunistickizlocini.net

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s