KAKO SAM SKINUO PLETENICE S DJEVOJAČKIH LUBANJA IZ HUDE JAME (Svjedočanstvo Mehmedalije Alića s iskapanja)

Huda Jama – Mehmedalija Alić

    Huda Jama je selo u općini Laško u Sloveniji. U blizini naselja nalazi se rudnik Huda jama u kojem je 2009. godine pronađeno masovno grobište u kojoj su partizani likvidirali preko 3 000 ljudi. Sama likvidacija je izvedena u periodu od 25. svibnja do 6. lipnja 1945. godine. Zarobljenike su dovozili noću u kamionima a zatim bi ih svukli do gola i vezivali po troje. Prvu žrtvu bi upucali, a taj što bi pao povukao bi drugo dvoje sa sobom u šaht dubok 48 metara. Nakon masovne likvidacije, sva tijela su prelivena gašenim vapnom.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice komunistički zločin

Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala

10,00 EUR

Jedan od istražitelja zločina u Hudoj Jami bio je i rođeni Srebreničanin Mehmedalija Alić. U svojoj knjizi o strahotama komunističkog zločina posebno naglašava:” Počele su se pojavljivati duge pletenice kose, slične onima koje su nosile moje sestre i mati, a i ostale žene i djevojke koje sam susretao u djetinjstvu. Svojom rukom sam ih sklanjao sa ženskih sitnih lobanja. Stručnjaci su se počeli nekako čudno odnositi prema nađenim pletenicama jer su za njihovu statistiku važile samo ljudske kosti”. Užas! Pošto o kosi niko nije vodio brigu, ja sam svu dugu kosu uredno, a posebno pletenice, slagao u posebnu kartonsku kutiju. Kad mi se ukazala prilika, iznosio sam je vani, osušio pletenice pred radijatorom, a nešto i na suncu. Osjetio sam potrebu da ih fotografiram pred ulazom u jamski grob, koji nosi sudbonosni naziv Huda Jama” Oko 10% pronađenih skeletnih ostataka iz grobišta pripadaju djevojkama, ženama i djevojčicama.

Sudbina je htjela da Mehmedalija Alić, inženjer rudarstva, prvi uđe u rudnik Barbarin rov u Hudoj jami gdje su komunisti i pripadnici Titove armije neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata počinili stravičan zločin nad zarobljenim hrvatskim i slovenskim domobranima i civilima.

 

Mehmedalija je u Srebrenici 1995. izgubio dva brata i mnoge rođake, a njegovo rodno selo, Grujičići, 25 kilometara od Srebrenice, uz obalu Drine, tijekom rata sravnjeno je sa zemljom. Posljednjih desetak godina u Sloveniji vodi najzahtjevnije rudarske projekte. Jedan je od njih tehničko i sigurnosno pripremanje rudnika Barbarin rov kako bi se moglo doći do posmrtnih ostataka žrtava.

Otkopao sam stari tunel kako bi stručnjaci mogli identificirati posmrtne ostatke nečije braće i sestara, nečijih djedova. Iako je to teško, činim sve što mogu. Istodobno, čekam da netko iskopa i identificira posmrtne ostatke moga mlađeg brata, ubijenoga u Srebrenici, i mojih.

U Barbarin rov u Hudoj Jami odvođeni su zarobljenici iz logora u Teharju i Hrvati sa željezničkog kolodvora u Laškom, od rudnika udaljenome dva kilometra.

Prema svjedočenju jednog sudionika masakra, koji je umro prije nekoliko godina, tijekom nekoliko noći prevezao je 23 kamiona sa zarobljenicima koji su ubijeni u rudniku. Monstruoznost zločina u Barbarinu rovu iznenadila je ne samo rudare na čelu s Alićem, koji su se prvi probili do tijela, nego i forenzičare koji su se nagledali svega i svačega.

Barbarin rov je rudnik u kojemu se od početka prošloga stoljeća iskopavao mrki ugljen. U utrobu planine ulazilo se tunelom dugim 320 metara, a zatim se tunel račva u dva, lijevi i desni.

Tunel lijevo od ulaza bio je zazidan 1945., nakon zločina, a u desnome se iskopavao ugljen sve do 1992. godine.

Mehmedalija Alić prvi je put u glavni, lijevi tunel, visok 2,5 metara i isto toliko širok, ušao 31. siječnja 2008. S ekipom iskusnih rudara najprije naišao na 30 centimetara debelu pregradu od cigle i betona. Kad su srušili tu pregradu, očistili su tunel zatrpan jalovinom u duljini od 70 metara, a zatim su u samo 30 metara tunela naišli na seriju od deset pregrada od cigle, betona armiranog čeličnim šinama, ilovače, drva i vapna.

Između pregrada, pod stropom zatrpanog tunela, rudari su pronašli kostur čovjeka koji je, prema rekonstrukciji, htio pobjeći i izaći “iz utrobe pakla”.

Mehmedalija je toga čovjeka, koji je odgrnuo čak deset metara zemlje i željeznom šipkom probio dvije pregrade, nazvao Bjegunac.

Umro je pod stropom, vjerojatno je dehidrirao. Na putu kojim je Bjegunac prošao, ilovača je uglađena, a vide se i komadi koje je trgao i bacao na stranu. Ostaci druge žrtve koju smo našli bili su ispod njega. Nazvali smo ga Pobunjenik. On se vjerojatno suprotstavio, ali su ga ubili i ondje zakopali. Pronašao sam njegov prsten, gumbe s odjeće i češalj. Bio je to mlad čovjek sa svim zdravim zubima, visok od 175 do 180 cm – prepričava Mehmedalija.

Kad su probili sve pregrade u lijevom tunelu rudnika i izvadili 400 kubičnih metara materijala, otvorio se prostor i rudari Mehmedalije Alića došli su do prve jame (jaške), duboke 45 metara. Površina je ulaza u jamu šest četvornih metara. Ta je jama, puna posmrtnih ostataka ubijenih žrtava. No, u hodniku koji vodi od prve do druge jame, također duboke 45 metara, rudare i sve koji su vidjeli taj prizor dočekalo je šokantno otkriće.

Nemoguće je prebrojiti tijela, možda ih je više od 400, složena su jedno na drugo, otprilike 1,5 metara u visinu, i posuta vapnom. Prema nekim pretpostavkama, to su tijela žrtava koje nisu mogle biti bačene u jame jer su one već bile pune. U drugoj jami je zbog tih tijela došlo do mumificirana, pretpostavlja se, zbog vapna koje je spriječilo dovod kisika i usporilo proces raspadanja.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

4 comments

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s