KRNJEUŠA – UBIJENO 240 CIVILA, ŽUPNIK I TROJICA DJEČAKA SJEMENIŠTARACA, ŽIVI BAČENI U ZAPALJENU CRKVU

Krnjeuša

crkveukrnjeusi11

    Pogrom u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941., je bio organizirani napad na područje rimokatoličke župe Krnjeuše, s ciljem fizičkog istrjebljenja svih stanovnika u toj župi, koju su činili Hrvati katolici. Čitava župa koja je imala oko 2.500 žitelja u dvadesetak sela i zaselaka je spaljena, znatan broj stanovnika – do danas je poimenično identificirano njih 240 – je pobijen. Na samom početku Drugog svjetskog rata četničko-partizanski ‘ustanici’ u potpunosti su spalili sve hrvatske kuće u župi Krnjeuša kao i župnu crkvu s kućom. Budući da su sve hrvatske kuće bile spaljene, preživjeli Krnjeušani rasuli su se diljem Hrvatske i svijeta, a nakon rata komunistička vlast im nikada nije dopustila povratak na ognjišta. Glavnina imovine krnjeuških Hrvata je nacionalizirana i podijeljena novim vlasnicima.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Počinitelji su bili ustanici (partizani i četnici), uključeni u veliki ustanak etničkih Srba koji je zahvatio područje Like, sjevera Dalmacije i jug Bosanske krajine. Točan broj ubijenih stanovnika nikad se nije utvrdilo. Ustanici (partizani i četnici), su nakon što su ubili župljane, bacali tijela u krške jame (najviše u jamu Kaluđerica kod Skakavca) ili u rijeku Unu a neke su žive spalili u crkvi.

Od svećenika koji su bili prvi na udaru, stradao je župnik Krešimir Barišić (kojega su zvjerski mučili i osakatili, te naposljetku još živoga bacili da izgori u zapaljenoj crkvi) i tri svećenička pripravnika sjemeništarca Ivan Skender (12 g.), Juro Tomičić (17 g.) i Ilija Poplašen (koji je tek napunio 18 godina). Za krnjeuškog župnika Krešimira Barišića (1907.-1941.), je pokrenut proces beatifikacije.

krnjeusa-spaljena-crkva-zupnik

Struktura do danas identificiranih 240 ubijenih je bila:

  • 35 djece do 7 godina
  • 14 djece od 8 do 12 godina
  • 72 žene (znatan broj trudnica u visokom stadiju trudnoće)
  • 119 ostalih (nerazvrstano)

Prema svjedočenjima preživjelih, kojima su “ustanici” 1941. likvidirali cijele obitelji, cilj partizana i četnika bio je borba protiv novonastale Hrvatske države, etnički očistiti te krajeve od Hrvata kako bi se taj teritorij kasnije mogao lakše pripojiti Srbiji ili novoj Jugoslaviji.

Po objašnjenju hrvatskog publicista Josipa Pavičića, ustanici nisu imali jedinstvenih oznaka: na kapama su neki imali crvene zvijezde, neki kokarde, neki su bili bez oznaka ”ali su svi složno palili hrvatska sela”.

Pokolj u župi Krnjeuši je bio dijelom organiziranog etničkog čišćenja širokog područja zapadne Bosne i istočne Like od Hrvata. Tada su posve zatrti Hrvati u župama Bosanski Petrovac, Drvar, Bosansko Grahovo u zapadnoj Bosni (Bosanska Krajina), a u Hrvatskoj (u Lici) župa Boričevac.

Zločin je u ovom slučaju veći, jer za ovo nedjelo nitko nikad nije odgovarao, a potom se trajno podržavao memoricid. Poslije rata, preživjelima nije bio dopušten povratak na posjede; zabilježen je slučaj da je 15 godina nakon pogroma, jednom povratniku rečeno, kad je došao se vratiti, “da je nastupila zastara, da nije na vrijeme zatražio povrat svoje imovine” (koja je u međuvremenu dobila novog vlasnika).

Izlike pod kojima i razlozi zbog kojeg se u bivšoj Jugoslaviji nije zadiralo u ispitivanje ovog događaja se nalaze u tome što se vrijeme počinjenja ovog pogroma (9. i 10. kolovoza 1941.) očito poklapalo s početkom tzv. “ustanka naroda protiv okupatora” u ovom dijelu zapadne BiH i Like u susjedstvu, te se bilo kakvim spominjanjem zločina koje bi počinili ustanici dovelo u pitanje i poštenost motiva tzv. “prvoboraca” odnosno tzv. “ustanka” stanovništva tog kraja i susjedstva, odnosno partizanstvo, antifašizam i status tamošnjih Srba, kao prvoboraca za tzv. “bratstvo i jedinstvo”.

Župa Krnjeuša se nalazi na 20 km sjeveroistočno od Kulen Vakufa i 18 km sjeverozapadno od Bosanskog Petrovca, na prometnicama koje vode prema Bosanskoj Krupi; Krnjeuša se nalazi 30 km južnije.

Od župe Krnjeuša ostao je samo spomen križ na groblju

Devastirano katoličko groblje “Kod Križa” je još jedini vidljivi trag postojanja ove župe, naglo zamrle u progonu 9. i 10. kolovoza 1941., kada je cjelokupna župa zbrisana s lica zemlje – i ljudi i njihova imovina. Od 2015. na groblju u Krnjeuši održavaju se komemoracije u spomen na stradalog župnika Barišića i njegove vjernike.

Godine 2017., u povodu 125. obljetnice osnutka župe Krnjeuša, na groblju je blagoslovljen spomen prostor s oltarom i križem na kojem se nalazi spomen-ploča s imenima rodova stradalih u toj župi u kolovozu 1941. Spomen-ploču je napravila zavičajna udruga “Krnjeuša, kolovoz 1941.” iz Zagreba još 2001., o 60-oj obljetnici pokolja, sa željom da se ona postavi u Krnjeuši kada se za to stvore uvjeti. Ploča je postavljena na starom kamenom križu, jedinim očuvanim spomenikom na groblju koji je skoro osam desetljeća ležao oboren na zemlji, a koji je sada postavljen na novi betonski pijedestal.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

Oglasi

One comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s