Osijek

• 

  Naime, ovaj je događaj brižljivo sakrivan od javnosti više od sedamdeset godina. Preživio je samo u sjećanjima naših najstarijih sugrađana te eventualno u ponekom šturom zapisu.  Ovo je tema o kojoj se nikada nije učilo u školama iako su gradovi u Hrvatskoj od saveznički bombardiranja doživjeli najveće uništenje, te velike žrtve u prvom redu civilne. Glavni odgovorni krivac za ova bombardiranja je Josip Broz Tito jer su činjeni na njegov zahtjev! Josip Broz Tito je u prosincu 1943., generalu Wilsonu poslao poruku da bi bilo korisno ako bi „hitno izdao naredbu“ bazama u Italiji „da počnu s bombardiranjem ciljeva koje će naznačiti“. Danas se ipak može pronaći adekvatna literatura koja opisuje te događaje. Nažalost, krug ljudi koji se za takvo što interesira prilično je uzak zbog opće neinformiranosti.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Pogledajte kratki video:

Za vrijeme Drugog svjetskog rata postojala je samo jedna međunarodna konvencija koja se tiče vođenja zračnog rata. Bila je to Haaška konvencija iz 1907. godine koja je gotovo istovjetna onoj iz 1899. godine, a izravno je zabranjivala bombardiranje i bacanje eksplozivnih naprava iz zraka. Kasnije je 1922. godine na konferenciji u Washingtonu određena komisija pravnika koja je trebala ustvrditi Nacrt kodeksa za reguliranje zračnog rata, no ona nikada nije ratificirana kao međunarodno ratno pravo. Na prostoru tadašnje NDH djelovala su sva tri saveznika, dakle britanski RAF, USAAF i sovjetsko ratno zrakoplovstvo. Zahtjeve za bombardiranje ciljeva u NDH saveznicima odašilje Josip Broz Tito, uz detaljne karte sa ucrtanim ciljevima.

Na nebu NDH su u najvećem broju djelovali američki B-17 Flying Fortress, B-24 Liberator, britanski Spitfire u nekoliko verzija, te sovjetski Iljušin Il-2 i Jakovljev Jak-1 odnosno Jak 9D. U sastavu britanskog i sovjetskog zrakoplovstva sudjelovale su i partizanske posade.

Bombardiranje se vršilo takozvanom ”Tepih” tehnikom, koja je bila krajnje neprecizna, te je prouzročila brojne žrtve, budući da su cilj i područje oko njega zasipani enormnom kolačinom teških bombi od 200 pa do 500 kilograma. Bombardiranje Hrvatske započinje 1943. godine sa napadima na dalmatinske gradove.

Bombardiranje Osijeka

Osijek je veći dio rata bio pošteđen stradavanja i razaranja. Iako nije bilo ratnih djelovanja. Prvi napad se dogodio 14. lipnja 1944. godine oko 11:15 sati kada su se sa istoka pojavili saveznički zrakoplovi te su izbacili oko tisuću bombi na područje Donjega grada. Pogođene su brojne stambene zgrade, Topnička vojarna, zarazni odjel bolnice sa kuhinjom, državni mlin Kraus, stara pivovara, učiteljska škola, njemački Heim, grkokatolička crkva, tvornica sapuna Schicht, motorni mlin na valjke Karla Engelhardta, željeznička postaja Donji grad (današnja zgrada postaje u Donjem gradu zapravo je jedno sačuvano krilo tada srušene zgrade), skladište benzina i ulja Ipoil, kožara, vojna bolnica. Oštećena je i crkva Gospe Snježne. Tadašnji izvori navode da je u bombardiranju poginulo 259 osoba, a veliki je broj ranjen.

Osječka je vlast naredila da se donjogradske gostionice pretvore u javne kuhinje te da se skupljaju prilozi za stradale koje je zaprimao Crveni križ. U napadu je pogođena bolnička kuhinja u blizini ginekološkog odjela, gdje su poginule dvije časne sestre, glavna kuharica i dvije pomoćnice. U vrijeme napada dr. Rudolf Boda završavao je sa svojim timom operaciju na ginekološkom odjelu, kada su od zračnog pritiska ozlijeđeni te im je uništena medicinska oprema. U napadu je uništeno 160 stambenih objekata, a u jednom je stradao otac sa petero djece. Učenici Državne učiteljske škole zaklon su potražili u jednom skloništu koje je pogođeno te je veliki broj ljudi tamo stradao.

• 

Pokop stradalih održan je sljedeći dan, većinom u masovnim grobnicama, dok su pojedini sahranjeni u obiteljskim grobnicama. Sprovodu su nazočili visoki dužnosnici vojnih i civilnih vlasti, uključujući glavara stožera zapovjedništva Narodne zaštite Hijacinta Mundorfera. Govore su održali i veliki župan župe Baranja Ivan Asančić te Branimir Altgayer, vođa njemačke narodnosne skupine. Od tog kobnog 14. lipnja, pa sljedećih deset mjeseci, zračne su uzbune konstantno punile osječke podrume.

Ministar seljačkog gospodarstva NDH Stjepan Hefer i ministar za postradale krajeve Meho Mehičić doputovali su 20. lipnja kako bi obišli razrušene dijelove grada. Tijekom 14. i 15. srpnja napadani su strojopuščanom vatrom iz zraka Retfala i rubni djelovi grada, te područje Donjeg grada.

• 

U nedjelju 17. rujna 1944. godine zasvirala je sirena oko 10 sati. Građani, već navikli na konstantno oglašavanje zračne opasnosti, bez napadnih djelovanja, izišli su van iz skloništa i brojali zrakoplove. Oko 14 sati začula se prva eksplozija. 11 zrakoplova izbacilo je tridesetak bombi. Najviše je stradalo područje oko Zrinjevca i Reisnerove ulice. Taj dan je prema nepotpunom popisu poginulo 37 ljudi, dok je samo u Reisnerovoj ulici bilo 120 ranjenih. Teške bombe stvarale su ogroman zračni pritisak koji je uzrokovao golemu kolateralnu materijalnu štetu na poprilično udaljenim zgradama od mjesta pada bombi. Potpuno je razorena stara Tarnikova ljekarna, čija je unutrašnjost bila ukrašena neprocjenjivim rezbarijama, a pogođen je i njemački sanitet. Pokop stradalih održan je dva dana kasnije u 17 sati.

• 

Tijekom studenog vršeno je nekoliko napada na grad. Neki su bili samo strojničkom vatrom, dok ih je najviše bilo bombardiranjem. U napadu 4. studenog po gradu djeluju sovjetski zrakoplovi. Poginulo je 27 civila i 10 vojnika, a dvije su osobe ranjene. Iza podneva, 19. studenog, gađa se osječka civilna bolnica, obilježena jasnim znakom Crvenog križa. Pogođeno je i radničko naselje. Jedna je žena ranjena, mrtvih nije bilo. Do kraja mjeseca događa se još nekoliko napada, uz veliku materijalnu štetu i žrtve. Osječki se život u potpunosti preselio u podrume, gdje su čak i rađana djeca. Primjerice jedna je žena rađala upravo u trenutku kada su srušeni osječki mostovi 30. studenoga.

• 

Dana 6. rujna 1944. napadnut je putnički vlak na relaciji Osijek – Vinkovci kod Novog Dalja iz četiri lovca te su pri tome poginule dvije žene i dva muškarca, a jedanaest ljudi je ranjeno. Osijek je ukupno napadan 11 puta, a njegova uža okolica 4 puta. U tim napadima prema nepotpunim podacima stradalo je smrtno oko 400 civila te desetak vojnika. Ranjeno je 138 civila i petero vojnika.

Uredništvo/komunistickizlocini.net