Don Ivo Jelinović

• 

„Don Ivo Jelinović je bio šiban od strane komunista sve do smrti. Skinuli su ga do gola i šibali na smjene dok nije izdahnuo. Umro je u strašnim mukama i umirao je dugo. Ujutro su ga počeli šibati i onda se smjenjivali nekoliko njih koji su ga tukli, dok nije pred večer umro sav u krvi, ranama i izmrcvaren.“ 

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

    U Grudi (Konavle) 6. travnja 1919 god., rođen je od oca Ante i majke Jele don Ivo Jelinović. U dobi od 25 godina u studenom 1944. nakon strašnih tortura, tučenog i mučenog do smrti, ubili su ga partizani. On je samo jedna od mnogobrojnih žrtava partizanskog terora u Konavlima 1944. Događaj u kojem je zlo još jednom pokazalo svoje lice, događaj u kojem je ubijen župnik ove župne zajednice i sin ove župe don Ivo Jelinović i još sedmero mladih ljudi. Osobito je svirep način na koji je ubijen don Ivo i zapravo taj način govori o neshvatljivoj dubini zla koje se sručilo na Konavle.

Za svećenika je zaređen 1943. godine. Bio je župnik u rodnoj župi nepune dvije godine. U listopadu 1944. uhitili su ga partizani te s još sedmero Konavljana odveden je na Korčulu i okrutno ubijen u studenom 1944. godine. Pogubljeni na putu od Račišća prema Korčuli su bili don Ivo Jelinović, Antun Korda, Cvijeto Bratoš, Niko Glavić, Antun Pali, Ivo Palama, Niko Cvjetković i Niko Obradović.

• 

Svjedočanstvo o smrti svećenika i mučenika don Iva Jelinovića iznio je dubrovački muzikolog i svećenik, maestro dr. Miho Demović: „Prema samom priznanju jednog partizanskog oficira koji je bio sudionik mučenja, a koji je sve priznao pod stare dane i bolesti, don Ivo Jelinović je bio šiban od strane komunista sve do smrti. Skinuli su ga do gola i šibali na smjene dok nije izdahnuo. Umro je u strašnim mukama i umirao je dugo. Ujutro su ga počeli šibati i onda se smjenjivali nekoliko njih koji su ga tukli, dok nije pred večer umro sav u krvi, ranama i izmrcvaren.“ 

Nakon što su partizanske postrojbe umarširale u pitome Konavle nastavile su svoje već počete zločine i teror na nevinim civilima Hrvatima ovog prekrasnog hrvatskog kraja. Taj prekrasni hrvatski (k)raj bio je poznat partizanima po plemenitim i miroljubivim seljacima koji su poznati po svom domoljublju i poštenju. Zbog toga, marširajući prema Dubrovniku, ubili u Konavlima 286 ljudi koji su morali platiti životom samo zato što su Hrvati. Strašni zločini partizana kulminirali pokoljem na otočiću Daksi gdje je 1944. ubijen cvijet hrvatske inteligencije dubrovačkog kraja.

Sličan zločin, a pod istim komunističkim znakovljem “crvenom petokrakom”, ponovile su 1991. u Domovinskom ratu postrojbe JNA (uz pomoć srpskih i crnogorskih četnika) kada su spalile Konavle, protjerale i pobile gotovo cjelokupno hrvatsko stanovništvo, a grad Dubrovnik stavili pod opsadu.

Njihov krajnji cilj bio je višestoljetna želja srpskih nacionalista – preko Konavala i Dubrovnika izaći na Jadransko more. Zahvaljujući oslobađanju Dubrovnika i dubrovačkog kraja koje je počelo 1992. to im nije uspjelo, a krajnji jug Hrvatske ostao je dio svoje države za koju su brojni Konavljani tijekom povijesti dali svoje živote.

Uredništvo/komunistickizlocini.net