fra Miljenko Stojić

• 

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Na Humcu su se okupili fra Miljenko Stojić, vicepostulator, fra Ante Marić, koji je u ime Vicepostulature vodio postupak iskapanja, fra Vinko Mikulić, pomagač, Tihomir Glavaš, arheolog te grobari Ivo Milićević i Ivica Milišić. U dva su vozila krenuli prema Vrgorcu, nadomak zaselka Kotezi. Prema pričanjima mještana, tu je ubijen i pokopan fra Maksimilijan Jurčić, a u neposrednoj blizini i nekoliko Ljubušaka. Cilj je bio otkriti istinu i potvrditi priče. Župnik fra Petar Vrljičak i gosp. Boro Erceg pokazali su mjesto stratišta o kojemu je Boro kao dijete slušao od svoje tada još živuće majke. Zapamtio je kako je napominjala da su tu pokopani neki fratri i da se uvijek pomoli kad tuda prođe. Samo mjesto partizanskog zločina smješteno je lijevo i desno od poljskog puta kojim su Vrgorčani silazili u nekad obrađivano polje. Sada je sve, kao i sam put, zaraslo u šikaru. Grobari su izuzetno marljivo radili. Najprije je otkopavano mjesto s lijeve strane puta, gledajući od Vrgorca prema polju i novoj trasi autoceste Zagreb – Dubrovnik. Teren je bio vrlo težak. Osim što je sve zaraslo u šikaru, sve je puno kamena. Naime, to su dalmatinski škripi u koje mještani često nabacaju raznorazno smeće. Nakon mukotrpnog otkapanja nije nađena nikakva naznaka bilo kakva kostura. Naišlo smo jedino na jednu čahuru od metka. Čahura je ponešena kako bi ju očistili i utvrdili njezinu možebitnu pripadnost vremenu u kojem je ubijen fra Maksimilijan. Njegovo tijelo je krišom noću premješteno u mjesno groblje, a onda bi ova čahura mogla biti nijemi svjedok njegovih posljednjih trenutaka. Oko 11.00 pridružila se i dr. Marija Definis-Gojanović, voditeljica patologije KBC-a Split.

• 

U podne su već bili na lokaciji preko puta. Nalazi se iznad jedne mlade masline koja je nikla iz starih korijena. Kopanje je išlo puno brže. Okolo su stijene, ali je samo mjesto smješteno između živih stijena i puno zemlje. Ubrzo se došlo do kamenja unutar zemlje. Kako je postavljeno, zaključak  je da najvjerojatnije je njime netko pokrivao tjelesa umorenih. Ubrzo se ta pretpostavka pokazala ispravnom. Otkapajući žile lovora, grobari su naišli na lubanju. Odsad se radilo s puno više pozornosti. Nastojalo se utvrditi  u kojem je smjeru tijelo položeno i ima li još tjelesa. Pronađene su i druge kosti koje pripadaju prvom tijelu, ali i druga lubanja koja stoji na vrhu kostiju koje su se nekako čudno ispreplele. Vjerojatno se radi o još nekom tijelu, odnosno da su ih oni koji su ih pokapali jednostavno ugurali u taj mali prostor.

• 

Najprije se zajedno radilo na iskapanju druge lokacije gdje su pronašli ostatke triju tijela. Nakon što je posao uznapredovao, Ivan Sablje je zajedno s fra Vinkom Mikulićem otišao na prvu lokaciju potražiti moguće ostatke tjelesa. Kopao je neznatno dalje od prvog iskopa, iza jedne kamene ploče. Oko 11 sati je pronašao jednu lubanju. Pronalaženje drugih dijelova tijela išlo je teže zbog konfiguracije terena. Isto se nastavilo i nakon pronalaska druge lubanje. Tjelesa su jednostavno nabacana jedno na drugo pa nije bilo isključeno da je tu pokopano i treće tijelo. Na drugoj lokaciji, gdje je već ustanovljeno da su tri tijela, uslijedilo je iznenađenje. Kod tijela koje smo označili brojkom „1“ pronađeni su ostaci redovničke krunice. Bila je obvijena nekom tkaninom koja je, gledajući golim okom, iako je u potpuno lošem stanju, podsjećala na habit. Krunica je bila skupljena. Najvjerojatnije da ju je njezin vlasnik stavio u džep da ne mlati okolo dok su silazili prema mjestu pogubljenja i dok su ih zlostavljali. Uz to su kod njega i sljedećeg tijela, pronašli ostatke blage potkovice. Najvjerojatnije da je to potkovica koja se stavljala na vrh redovničkih sandala. Prema svemu izloženom sve upućuje da bi se moglo raditi o fra Maksimilijanu Jurčiću.

Nakon što se na drugoj lokaciji oslobodilo naslaga zemlje, pronađena je tijela trebalo dobro poslikati i snimiti. Tek se tada moglo početi s njihovim pojedinačnim vađenjem. Patologinja iz Splita Marija Definis-Gojanović uzela je uzorke za DNK analizu.

• 

Budući da je na desnoj strani lokaliteta, gledajući od Vrgorca prema polju, iskapanje dovršeno, prešlo se na lijevu stranu gdje su pronađena tri kostura na drugom mjestu iskapanja. Zahvaljujući pozornom radu, otkrivena je i treća lubanja. U vrlo malo prostora ubojice su ugurale tri tijela bacivši ih nepravilno jedno preko drugoga. Bilo je prilično teško otkriti koje kosti pripadaju kojem tijelu.

Nije bilo lako odvojiti kosti pojedinog tijela, ubijeni su imali zavezane ruke, najvjerojatnije na leđima, za razliku od onih koje su prve našli na drugom lokalitetu. Uz dosta puca nađene su i čahure, kao i dva zrna. Jedna od lubanja je prostrijeljena. Posmrtne ostatke ubijenih pospremili su u vreće, označili brojkama i pripremili za prijevoz na patologiju KBC-a Split gdje su podvrgnuti DNK analizi. DNK analizom koja je zavrršena 27. travnja 2009 god., potvrđeno je da se radi o fra Maksimilijanu Jurčiću.

• 

Evo njegova kratkog životopisa. Rođen je 9. listopada 1913. u Ružićima. Roditelji su mu: Jozo i Matija, r. Ćorluka. Franjevački habit obukao je 29. lipnja 1932. na Humcu. Vječne zavjete položio je 2. srpnja 1936. u Mostaru, a za svećenika je zaređen, također u Mostaru, 2. srpnja 1936. Kad su ga komunisti uhitili 28. siječ- nja 1945., službovao je kao po moćnik učitelja novaka i župni vikar na Humcu. Najprije je bio zatvoren u tamnici u Ljubuškom, a onda je, prilikom bijega komunističke vojske pred braniteljima Širokog Brijega, zajedno s četrdesetak civila odveden prema Vrgorcu gdje su svi poubijani na dva različita mjesta. Fra Maksimilijana Jurčića komunisti su ubili s još petoricom,  civila. Pokopali su ih po troje u dvije škrape na lokaciji Belića gumno, lijevo i desno od puta koji vodi prema polju Bunina. Vrgorčani su čuvali uspomenu na njihovo pogubljenje i zahvaljujući živoj svjedokinji Mandi Erceg, koja je to prenijela i na svoje potomstvo, uspjelo se doći do mjesta gdje bi vrijedilo početi istraživati njihova posljednja počivališta. Vlasnici zemljišta nisu imali ništa protiv pa su radovi započeli 11. listopada 2008. U ime Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, na čijem je čelu vicepostulator fra Miljenko Stojić, vodio ih je član povjerenstva Vicepostulature za istraživanje i prikupljanje građe fra Ante Marić, koji je inače vodio i iskapanje drugih pogubljenih franjevaca. Ispred Odjela za patologiju i sudsku medicinu KBC Split stručni dio otkapanja vodila je prof. dr. Marija Definis-Gojanović. Nakon što su 17. listopada završeni radovi na iskapanju, tijela su prenesena na Odjelu za patologiju u Splitu. Budući da su kosti bile previše trošne, postupak identifikacije zahtijevao je mnogo više vremena nego inače. Svakako treba spomenuti da su sve nabrojane identifikacije obavljene na Odjelu za patologiju u Splitu. Učinili su to prof. dr. Marija Definis-Gojanović, prof. dr. Davorka Sutlović i njihovi suradnici. Postupak identifikacije ubijenih hercegovačkih franjevaca dotični su obradili u stručnom članku i objavili u poznatom stručnom časopisu Croatian medical journal, a i u knjizi koju je uredio fra Ante Marić Tragom ubijenih hercegovačkih franjevaca.

Izvor: Stopama Pobijenih

Glasilo Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«

Godina II., broj 1 (2), Humac, siječanj – lipanj, 2009.

Uredništvo/komunistickizlocini.net