REGINA MILAS – ČASNA SESTRA S NEPUNIH 30 GODINA STRIJELJANA U ČAPLJINI (Svome ubojici dala sat sa svoje ruke i mirno predala svoju dušu Kristu)

Regina Milas – Čapljina

2002
Spomenik čapljinskoj mučenici časnoj sestri Regini Milas podignut 2002.

   Mnoge žene su u komunističkom totalitarnom režimu Josipa Broza (Tita), i njegovih partizana doživjele golgotu stradanja, silovanja, premlaćivanja do smrti i razna druga zlostavljanja . Navali takvog zla nisu bile pošteđene ni majke, ni udovice, pa ni časna sestra Regina Milas. Sestra Regina rođena je 1915. godine u Tihaljini, hercegovačkom mjestu, u kojem kao i u mnogim drugim mjestima diljem bivše države zlo u liku ideologije komunizma doživljava svoju erupciju. U samostan je Školskih sestara Trećega reda sv. Franje u Hercegovini stupila 17. ožujka 1938, a vječne zavjete je položila 25. ožujka 1942. godine. Kao časna sestra, odgojiteljica i učiteljica, radila je u Mostaru, Širokom Brijegu, Međugorju, Opuzenu i Čapljini.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Časna sestra Regina Šima Milas učiteljica u Međugorju i Čapljini (krajnja desno u donjem redu)
Časna sestra Regina Šima Milas učiteljica u Međugorju i Čapljini (krajnja desno u donjem redu)

Krajem Drugog svj. rata 1945 godine., sestre su iz Čapljine protjerane iz svoje kuće od strane partizana, a sestra Regina je odlučila ostati sa svojim pukom. Partizani su je 1945. odveli iz sestrinske kuće – sa sobom je uzela samo dvije stvari: časoslov i krunicu. Prvo što su od nje zatražili je da skine redovničko odijelo, što je odbila rečenicom: “Ja to ne mogu učiniti jer bih tim činom prestala biti ono što jesam!” S grupom građana, strijeljali su je partizani ispred crkve svetog Franje u Čapljini. Mirno je čekala svoj red za egzekuciju gledajući svoje sumještane kako umiru. Kada je došao red na nju, svome ubojici dala je sat sa svoje ruke i mirno predala svoju dušu Kristu 2. veljače 1945. godine, upravo na dan osoba Bogu posvećenog života.

Osim nje mnoge časne sestre bile su žrtvama komunističke ideologije. Život su provodile u logorima i po nekoliko godina. Sestre iz Širokog Brijega, otjerane su u veljači nakon što su poubijani fratri, na kamionu do Splita, gdje su neko vrijeme bile smještene kod sestara splitske provincije. Druge su sestre ostale u svojim kućama, smještene u manje prostorije. Kuće su im nacionalizirane (otete), a onda su 1949. izbačene iz njih. Osim časnih službenica, ništa lagodnije nije bilo ni ženama udovicama koje su ostajale same s djecom te onim ženama čiji su muževi bili u logorima ili na ratištima. Teško siromaštvo i patnja žena i majki u crnini nije sprječavalo Titove partizane da im oduzmu često i posljednji komadić kruha koji su skrivale da bi mogle prehraniti svoju djecu. Da bi patnja bila još bolnija, u otimačini su sudjelovale i osobe iz njihove blizine, susjedi, prijatelji pa i rodbina. Mnoge žene prisiljavane su odlaziti na “društveno koristan rad”, bez ikakvih novčanih ili bilo kakvih drugih prihoda, dok su djeca u kući bila gladna, gola i bosa.

Prvopričesnici otkrili spomenik mučenici

Spomenik čapljinskoj mučenici časnoj sestri Regini, koju su 2. veljače 1945. strijeljali partizani, djelo je akademskog kipara Stipe Sikirice

Dan majki okrunjen je u Čapljini svečanošću u Perivoju sestre Regine. Upravo je časnoj sestri Regini Milas posvećen na osobit način, otkrivanjem spomenika čapljinskoj mučenici, koji je izradio akademski kipar Stipe Sikirica iz Zagreba.
Spomenik su na simboličan način otkrili mladi župljani, prvopričesnici. Prve svijeće uz spomenik zapalile su Mara Miličević, majka dvojice sinova poginulih u Domovinskom ratu, te časne sestre franjevke. U prigodi otkrivanja spomenika časnoj sestri Regini istaknuta je potreba osvjetljavanja uloge časnih sestara unutar Crkve.

Svima koji su pridonijeli podizanju spomenika sestri Regini zahvalio je najstariji hercegovački franjevac i njezin rođak fra Kamilo Milas. Njezin je rad u Čapljini ostavio dubokoga traga, te joj je u zahvalu podignut spomenik.

Sloboda misli, sloboda govora i sloboda ispovijedanja svoje vjere imale su svoju cijenu. Nažalost, tu cijenu su nezaobilazno plaćale žene i djeca. Ako bi zlo definirali kao nedostatak dobra, onda bi sasvim sigurno i objektivno mogli zaključiti da je takvo jedno zlo komunizam. Stoga je apsurdno da i danas u našem narodu postoji mišljenje da je to jedini pravi put prema demokratičnosti i bratstvu. Mnogi i danas s čežnjom i simpatijom promatraju taj kult zla.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s