U SISAČKOM OLIMPIJSKOM BAZENU ZABETONIRANI KOSTURI SA LUBANJAMA

Sisak

bazen

Skeleti u temeljima bazena – Sisak

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

Siščanin Rudolf Matolnik bilježio je sjećanja Ivana Turka (1931.) iz Petrinjske 160, potvrdio je kazivanje Josipa Repaša o lipanjskom odvođenju zarobljenih domobrana iz logora Viktorovac. Zbog velikoga siromaštva, majka mu je hlače sašila od njemačkih vreća s otisnutim kukastim križem („Hackenkreuz“). Nacistički simbol na „čakširama“ privukao je pozornost „čarapana“ partizana iz 45. srpske udarne divizije, koji je Turka poveo u potkućnicu kućnoga broja 176, gdje se nalazila skupina zarobljenika vezana bodljikavom žicom. Stražari su ih poveli nizbrdicom, do rova u kojem su našli smrt, ali su im tijela ostala nepokrivena zemljom. Jedan od nesretnika pokušao je pobjeći, ali ga je sustigao rafal iz partizanske puškostrojnice. Premda su nekoliko dana kasnije odrasli pokopali strijeljane, kosti smaknutih domobrana i danas vjerojatno leže u masovnoj grobnici Mirilović-brda. Bez križa i imena stradalih. Još jedno vrijedno svjedočenje mlađim naraštajima Siska i hrvatskim povjesničarima, ostalo je zapisano 1999. godine. Kao kasniji radnik željezare Sisak, Turk se sjećao da je godine 1954. počela gradnja „staroga bunara“ u šumi Lasinji, odnosno otvorenoga olimpijskoga bazena, na mjestu masovnih smaknuća razvojačenih pripadnika domovinske vojske NDH. Prilikom fundiranja bazenske školjke, pronađeno je 19 lubanja i kostura. Na žalost, pod nadzorom „narodne milicije“ zemni su ostaci odvezeni na nepoznate lokacije ili pak zabetonirani.

Svjedočenja Slavka Zgrebeca

Priču Ivana Turka potvrdio je autoru serijala i 83-godišnji željezarin stolar za skladišne uloške bešavnih cijevi Juraj Jurašinović iz Staze kod Sunje. – Bio sam uključen u dvosmjenske ekipe koje su izrađivale daščane „šalunge“ betonskih temelja. Radni kolege bili su zgroženi pronalaskom velikoga broja kostura i odbijali su ulaziti u rovove, nisu mogli podnijeti. Izvjesni Marko Dogan, kao i ja, obavljali smo – unatoč zgražanju – naređene poslove. Dolazili su na gradilište i inspektori SUP-a i Udbe, snimali i odlazili, ali se ništa nije promijenilo. Pijetet je izostao. I kraj stambene zgrade kod capraškoga vrtića pronađena je masovna grobnica, u kojoj se mjestimično vidjela i sukrvica. Skeleti su bili žicom povezani, pa je Jura Pavičić iz Novoga Sela silazio u rov i presijecao je. Na mjestu kasnijega Kardeljeva spomenika, kraj Jezerca, kopan je rov za oborinske vode, pa smo i ondje zatekli otkopane kosture. Moj radni kolega Slavko Zgrebec, koji je prvih dana partizanske vlasti, u blizini đerma i pojila blaga, čuvao krave, također je svjedočio o mrljama sukrvice u tlu. Strogo je, međutim, pazio da stoka ne pase zakrvavljenu travu, jer joj je prijetilo trovanje. Takvih je pronalazaka bilo i uza zgradu komercijalnoga restorana i drugih objekata u šumi Lasinji, istaknuo je umirovljeni željezarac Juraj Jurašinović. 

Siščanin vidio vješanje redarstvenika

Likvidacije strijeljanjem ili vješanjem obavljane su vatrenim oružjem ispod savskoga nasipa i tvornice vinske kiseline, kasnije „Radonje“ ili pak na stablima kraj nogometnoga igrališta. Kao šestogodišnjak, užasne je prizore vješanja sisačkih redarstvenika, načelnika Franje Škareka, njegova zamjenika Franje Pandaka i Đure Sorgenta na stadionu „Segeste“ kraj Save vidio član „Hrvatskoga domobrana“, Josip Novoselović. Taj i stotine drugih događaja, zabilježio je i ukoričio najvjerodostojniji sisački kroničar i crkveni povjesnik dipl.ing. Lojzo Buturac. Poslije capraške Lasinje, na red dolaze šumski kompleks Ozninih i Udbinih likvidacija, Jelik Banskoga Grabovca i/li kupsko gradsko kupalište, odnosno 186 od gladi umrlih njemačkih vojnika iz petrinjskoga zarobljeničkoga logora Sajmište, s tisućama uznika iz križnoputaških kolona smrti i logora Banovine. Kad je riječ o partizanskim „oslobodiocima“, vrijedno je zabilježiti da je tijekom prvih nekoliko dana po ulasku 45. SUD u Sisak i Petrinju, od 5. svibnja nadalje, ubijeno 114 građana. U Petrinji pak 6. svibnja zarobljeno je 60 stanovnika. Već sutradan svi su ubijeni, a tijela su im bačena u rijeku. Od svih trupala, samo tri su se zaustavila u plićaku i na ograncima vrba, pa su Branko Hofman, August Jader i Antun Križanić pokopani na groblju sv. Trojstva. Bivši petrinjski gradonačelnik Pejo Trgovčević svojedobno je pokušao obilježiti tragični događaj s kupališta, ali ga je posao odveo dalje od gradske vijećnice, u susjedni Sisak. „Križ istine“ svjedočit će i o tisućama ubijenih iz zarobljeničkih logora „Prolom“ i „Čemernica“ kod Vel. Obljaja, na javnom prostoru grada Gline, odnosno kod Topuskoga za logor Čemernicu.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s