13 srpnja, 201711 rujna, 2017komunistickizlocini.net

PARTIZANI 24 IMOĆANA STRPALI U AUTOBUS, ODVUKLI NA SPLITSKO GROBLJE LOVRINAC PA IH ZATUKLI KOLCIMA I ŽELJEZNIM ŠIPKAMA

Split i okolica: Lovreć, Studenci, Lokvičići, Ričice, Aržano, Zagvozd …

Spomenik-u-Vinjanima

Glavno splitsko groblje Lovrinac poznato je po tome što su se na njemu vršile likvidacije hrvatskih vojnika i civila. Za vrijeme italijanske uprave u Splitu “antifašističke” trupe povukle su se na Biokovo i Dinaru, a jedan dio i na otoke, pogotovo na Vis.Prva streljanja na području Splita započela su nakon 8.rujna 1943., kada Italija kapitulira i odlaže oružje. Tada partizani dobivaju više oružja što ga Italija ostavi. U jesen 1944., Njemačke snage povlače se iz srednje i južne Dalmacije te tako partizani dobivaju prostora za “akcije” i upadaju te zauzimaju nebranjeno područje Splita i okolice. OZNA je u svojim početcima pretežito ubijala poznatije i bogatije Splićane te nakon njihove likvidacije viješala plakate s njihovim imenima uz naznaku da je ubijene osudio “narodni sud”.

Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net

I tako sredinom lipnja 1945., prvi dolaznici sa sjevera pristizali su u Split. Među tim skupinama bijaše i dosta Imoćana uglavnom rođenih na području zapadne Imotske krajine (Lovreć, Studenci, Lokvičići, Ričice, Aržano, Zagvozd…). Do Splita u to vrijeme se uglavnom dolazilo na teretnjacima ili pak pješice, jer željeznica koja je tada bila jedno od glavnih sredstava prijevoza bila je devastirana i uništena. Na istočnom dijelu Splita koji tada biva još neizgrađen kao danas na predjelu Firule nalazile su se barikade i straža. Kako bi tko pristigao do straže bio bi skrenut lijevo, na veliko i prostrano dvorište. Na tom dvorištu nalazilo se nekoliko drvenih baraka. To mjesto bilo je dobro čuvano stražom pa je bilo teško pobjeći. Uz već privedene, još putnika hvatali su po gradu. U željezničkoj gostionici zatečena je jedna skupina ljudi koja je jela hranu što su ponijeli sa sobom. Uhvaćene Imoćane zadržali su 3 dana. Dobro poznato jugokomunističko ispitivanje, propitkivanje i šikaniranje nad njima provodili su Mišo Rudež iz Vinjana Donjih i Jure Bilić (Juko) iz Studenaca. Obojica su bili pripadnici OZNA-e. Za Mišu se govorilo da je jedva stekao nešto škole, a za Bilića tvrde da je jedva čitao slova. Većina privedenih Imoćana bili su galantari (korpari).

Kako sam već napomenuo, skupina je zadržana 3 dana. Naime, treći dan jednu veću skupinu straža izvede na dvorište i postroji u tri reda. Rečeno im je da će biti poslani kući, prvom redu naređeno je da uđe u pristigli autobus. Autobus ode i nikada se ne vrati, a ostala dva reda su bili raspoređeni po logorima i zatvorima po Splitu, a neki u Trogiru i Kaštelima. Autobus s zatvorenicima i manjim brojem stražara došao je na groblje Lovrinac. Zatvorenici su morali iskopati zajedničku grobnicu u koju će kasnije biti bačeni. Nakon što su iskopali, zatučeni su kolcima i željeznim šipkama. Ovom događaju svjedočio je tadašnji lovrinački grobar Špiro Domljanović koji je sve ispričao sinu jednom od ubijenih nakon desetak godina. Iako imamo popis 24 žrtve, moguć je i veći broj. Vijest njihovim obiteljima donijeli su preživjeli iz drugog i trećeg reda, a oni su bili Jakov Udovčić (Studenci), Marijan Zaradić Marinko (Lovreć), Jure Matković (Medov Dolac) te Janko Petyo (Imotski). O ovom zločinu nije se smjelo govoriti javno niti služiti misa ubijenima.

Popis usmrćenih:

LOVREĆ

Ivan Ćorić (Iko)

Mijo Frankić (Mišuka)

Ivan Lugonjić (Ivota)

Vinko Olujić

CISTA VELIKA

Ante Kegalj (Tone)

Ante Pleić (Anćola)

Jakov Pleić

Stipe Pleić (Pržić)

Stipan Raič