NJEMAČKI VOJNICI ŽIVI ZAZIDANI NA OTOKU RABU (dugo skrivan zločin)

14686172_106524993151373_516316725_n
Članak iz tjednika “Das Ostpreußenblatt” (“Istočnopruski List” – nezavisni tjednik za Njemačku) broj 27/85  1985.godina.

     Mnogo je skrivenih  masovnih grobišta partizana diljem Hrvatske, Slovenije, BiH, Vojvodine pa sve do Makedonije čiji svjedoci  odavno počivaju na “onome svijetu”, i sa kojima je umrla istina o mjestima pogubljenja i počiniocima. Mnogi su umrli sa velikim križem na duši znajući za strašne egzekucije zarobljenika nakon njihove predaje i okončanja rata. Ali u vrijeme Titove diktature samo su rijetki i izuzetno hrabri progovarali o tim i takvim zločinima partizana, dok je velika većina šutjela, no bilo je i onih kojima savjest nije dopuštala da krenu na “onaj svijet” a da istinu ne kažu. Tako je sada već davne 1985. godine., to učinio jedan od partizana koji je bio očevidac strašnog zločina na otoku Rabu. Pošto ovu vijest do sad nije prenio niti jedan hrvatski medij a da ne bi bilo zaboravljeno donosimo cijeli prijevod članka o ovome zločinu iz Njemačkog tjednika „Das Ostpreußenblatt“.

Prevedeni članak:

Jugoslavija je omiljena destinacija mnogih njemačkih turista. Dio te zemlje, posebno područja s morskim plažama, živi od turizma. Ovdje svakako spada i otok Rab, kojega su izgradili stari Rimljani i zbog čijih brojnih privlačnih lokaliteta ovaj otok posjećuju i brojni Nijemci. Kao najbolji  na otoku, Nijemcima se obično preporuča hotel „Imperijal“.

    Kako javlja jedan seriozni bonnski izvor, pozivajući se na jednog bivšeg Titovog partizana koji sada živi u Kanadi, a koji tvrdi da je po svršetku 2. svjetskog rata, u svibnju 1945. godine bio očevidac strašnog zločina, koji se dogodio u neposrednoj blizini hotela „Imperijal“. Rab je nakon kapitulacije Italije (rujan 1943., op. prev.), okupiralo 3.500 njemačkih vojnika, koji su tamo na kraju rata i položili oružje.

    O njihovoj sudbini pripovijeda bivši partizan: „Njemački ratni zarobljenici su zlostavljani i mučeni na sve moguće načine. Potom su odvedeni u bunker koji potječe iz Kraljevine Jugoslavije, s rukama vezanim žicom na leđima. Zazidali su  ulaz u bunker, kojeg su onda i zabetonirali. Tako su pomrli svi njemački vojnici, u ogromnoj plinskoj komori. Njihova grobnica se nalazi na malenom brežuljku, u međuvremenu obraslom borovom šumom, u neposrednoj blizini hotela „Imperijal“. Nakon toliko godina, držim svojom dužnošću progovoriti i podsjetiti na ovaj zločin, koji još nema svoje ime. Trebalo bi osnovati međunarodno istražno povjerenstvo, koje će otvoriti  grobnicu, i utvrditi istinu o ovome strašnom zločinu. Obavijestite o ovome njemačku javnost!“

    Ovu obvezu informiranja rado prihvaćamo, pogotovu stoga što masovni mediji, iako su zasigurno o ovome slučaju obaviješteni, o njemu nisu donijeli niti riječi.

    Poznato je da Jugoslavija pripada rijetkim zemljama koje ne dopuštaju brigu o grobljima palih neprijateljskih vojnika. Kada je Savezni kancelar Kohl nedavno bio u posjetu Jugoslaviji, odveden je na jedino vojničko groblje, uređeno za „diplomatske svrhe“, na kojem su pokopani i njemački vojnici, poginuli u – Prvom svjetskom ratu. Jugoslavenski domaćini, među njima i aktualni jug. veleposlanik u Bonnu, odbili su Kancelara pratiti pri polaganju vijenca i kratke minute šutnje, već su demonstrativno ostali sjediti u svojim autima.

    Oni naravno nemaju interesa priznati svoje ratne zločine, počinjene nakon svršetka rata, već radije puštaju da na grobnici na otoku Rabu naraste borova šuma. Želimo se nadati, da će se naći bar poneki njemački turist,  koji će položiti barem mali struk cvijeća tamo gdje su 3.500 njemačkih vojnika – živi zabetonirani.

    Ovako stanje ne smije potrajati: njemački turisti su za Jugoslaviju posebno kvalitetan izvor deviznih priliva, a osim toga ta zemlja od Njemačke očekuje i gospodarsku pomoć. Svako malo njemački političari ukazuju na zločine počinjene u njemačko ime; međutim nijednoj drugoj naciji koje su sudjelovale 2. svjetskom ratu ne pada na um, priznati zločine počinjene nad Nijemcima. Ovdje nam je jedan bivši Titov partizan iscrpno opisao monstruozni zločina nad njemačkim ratnim zarobljenicima, počinjen nakon rata.  Smatramo da organizacije za zaštitu ljudskih prava trebaju reagirati, a Savezna Vlada ne smije spoznaju o ovome strašnom zločinu tek samo uzeti k znanju, nego se mora potruditi i verificirati navode i optužbe o ovome zločinu, o kojemu nam svjedoči bivši Titov partizan. Zločin nad bespomoćnim njemačkim ratnim zarobljenicima ne smije se „u interesu dobrih odnosa“ izgubiti u nekoj ladici zaboravljenih akta.

Hans Rank

Članak je preuzet iz tjednika „Das Ostpreußenblatt“ („Istočnopruski List“ – nezavisni tjednik za Njemačku) broj 27/85

Autor: Vedran.P/komunistickizlocini.net

Oglasi

One comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s