PARTIZANI STRIJELJALI 80 RANJENIKA U BRČANSKOJ BOLNICI (300 metara od bolnice u Brčkom masovno grobište poubijanih ranjenika)

12321624_1006891902683279_7676150424079203516_n

Svjedočanstvo Nikice (Pavičin) Jurkovića  jedinog preživjelog prilikom ovog strijeljanja ranjenika

Kada su partizani  07. travnja 1945. god, poslje povlačenja Hrvatske vojske zauzeli Brčko, pokupili su sve ranjenike i bolesnike iz bolnice, odveli su ih oko 300 metara od bolnice u Brčkom  strijeljali ih te bacili u iskopanu jamu koju su tek sutra zagrnuli zemljom. Među tim ranjenicima kojih je streljano oko 80 nalazila su se i tri poznata: lica Mijo Ninić, Mijo Augustinović i Nikica (Pavičin) Jurković koji je bio ranjen u noge.

Nakon strijeljanja prva dvojca su odmah ostali mrtvi dok je Nikica ostao živ. Zajedno sa svim ostalim pao je u jamu, ali  po zakonu nevjerojatne slučajnosti niti jedan metak ga nije pogodio u vitalne organe tijela. Gledajući smrti u oči i čuvši zaglušujući prasak pušaka, od straha je pao u nesvijest i probudio se tek u jami, jedini živ među mrtvima.

Kada je osjetio da je živ, mazao se po čelu krvlju mrtvih kako bi izgledalo da među strijeljanima nitko nije ostao živ. Kada je pala noć, pod okriljem mraka izvukao se iz jame, puzeći se odvukao do najbliže kuće, javio se i zamolio za pomoć. Kada se domaćici kuće javio i kazao tko je i što se desilo, ona ga je sakrila u kuću i nahranila. Na njegovu zamolbu ona je odmah sutra dan javila njegovim u selo Bijelu da dođu po njega.

Ići u Brčko po njega u takvoj situaciji bilo je vrlo rizično jer je svako kretanje ljudi (naročito Hrvata) bilo pod represivnom partizanskom kontrolom. Rodbina je zamolila susjeda Aleksu Simića bogatog trgovca iz Bijele koji je surađivao sa partizanima te ih izdašno i materijalno pomagao da on svojim kolima  dovuće Nikicu. On se odazvao ovoj zamolbi, otišao je svojim kolima u Brčko te krišom dovezao Nikicu u Bijelu i predao ga njegovoj rodbini.

Neki od poznati partizanski ubojica ranjenika, te poslje masovnih strijeljanja civila po Brčkom su bili: Dževad Kobić i Mirko Dasović, sin Franje, općinskog službenika, a uz njih glavni egzekutor je bio Đorđe Kajdić. Važno je napomenuti da se za čitavih 50 poslijeratnih godina o svim tim događajima nije smjelo progovoriti. I danas dan se vlasti današnjeg Brčko Distrikta  nisu udostojile obilježiti to masovno grobište ili ekshumirat nevine pobijene ranjenike da ih rodbina dostojno sahrani. To su uglavnom bili Hrvati i Muslimani sa prostora Brčkog. I naravno ni za ovaj zločin nitko nikad nije odgovarao niti ga je ikad pomenuo bilo koji javni medij!

Oglasi

2 comments

  1. Dogodilo se ne ponovilo se. Svaki zlocin je za osuditi. Kao vjernik uzor mi je Krist razapet na krizu i njegove rijeci: “Oce oprosti im jer ne znaju sto su ucinili”. I sam svaki prijenos sa Blajburga oplakujem jer ne znam gdje su kosti mog u ratu “nestalog” djeda Ive Bosankic. Proslost i povijest nemozemo mijenjati,ali mozemo ju prihvatiti iako je tako teska.Imamo sadasnjost koju mozemo oplemenjivat i obogatit kako bi nam buducnost bila ljepsa i bogatija.Mir i svako dobro.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s