Mostec

Potvrđeno postojanje poratnog grobišta Hrvata u Mostecu
Marko Štrovs – voditelj službe za vojna grobišta pri Ministarstvu rada u Sloveniji 26. listopada 2010. godine potvrdio je postojanje otvorene grobnice poratnih žrtava Drugog svjetskog rata. Riječ je o 120 metara dugačkom protutenkovskom rovu u Mostecu kod Dobove u općini Brežice. Prema procjenama slovenskih stručnjaka u njemu se nalaze kosti od oko 6.000 ljudi, većinom Hrvata vojnika sa obiteljima (civilima) koji su pokušali pobjeći pred nadolazećim jugoslavenskim partizanskim snagama.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini
Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala
10,00 EUR
Ujutro se kroz polje nije smjelo na Misu
Tako su se priče koje tamošnje lokalno stanovništvo prepričava pokazale istinitima. Lokalno stanovništvo je ovo masovno grobište u nekadašnjem protutenkovskom rovu na polju krišom zvalo “krvavo polje”, a na kojemu sada sade kukuruz.
Svoju priču kao živući svjedok još 2002. godine, za Novi list ispričao tada 79. godišnji Anton Zupančič koji je čuvao izvornu fotografiju s prisilnog rada na zatrpavanju ubijenih žrtava, i to nekoliko mjeseci nakon izvršenih umorstava.
Zupančič kaže: “Ova fotografija je snimljena na mjestu gdje je prije bio protutenkovski rov u kojem je zakopano mnogi ljudi koji su tamo bili ustrijeljeni. Zbog vrućine je jako smrdjelo, pa su žene morale na prisilni rad, dosipavati i poravnavati teren. Ovo područje je stalno bilo pod vojnom stražom i zabranom kretanja. Strijeljanja su se čula po noći. U isto vrijeme kada su strijeljali ljude uz tenkovski rov od Mosteca do Dobove u župnom dvoru u Dobovi domaćini su zamijetili veće količine zlatnih predmeta.
Tih godina mnogo se mladih ljudi odalo piću ili počinilo samoubojstva. To smo povezivali s time da su oni bili na mjestu gdje se danima ubijalo”, kaže Zupančič i dodaje: “Zbog velikog broja mrtvih tijela opet se počela dizati zemlja i žene su morale 1946. godine, ponovo zatrpavati to područje. Seljacima je dugo poslije toga bilo zabranjeno obrađivati zemlju na tom mjestu”, pripovijeda Anton Zupančič, dodajući da se tada govorilo kako su to bile tisuće Hrvata, vojnika, civila, žena i djece.
Materijalnih dokaza ne manjka
Precizni podaci o veličini samoga grobišta bit će poznati nakon detaljnih sondaža i iskapanja, no materijalnih dokaza već sada ne manjka. Tijela su nabacana jedno na drugo, a pronađeni su i ostaci kose, žice kojima su im partizani vezali ruke, kao i zubne proteze što neosporno dokazuje da nije riječ samo o vojnicima nego i o civilima starije dobi. Samo u malom djelu rova locirano je oko 700 kostura. Slovenski mediji navode da su, po nekim svjedočenjima suvremenika događaja, na to mjesto dovođeni i strijeljani civili iz Zagreba, cijele obitelji, te građani susjednih slovenskih Brežica.


Uredništvo/komunistickizlocini.net
Dragi Bože udjeli im milost kraljevstva svoga tebi su vjerovali i tebemolili milimo te Oče naš
Sviđa mi seSviđa mi se
“HRABRI ANTIFAŠISTI” !!!
Sviđa mi seSviđa mi se
Umjesto da sve vratimo u RH,da im makar kosti leže u hrvatskoj zemlji,hrvatska bešćutna vlast ponaša se autistično-kao da se radi o vanzemaljcima,a ne o Hrvatima. Da su tamo likvidirani pasji čopori iz Hrvatske, Vlada bi imala više sućuti.
I nije najveći problem u vlastima, nego i u Hrvatima koje su uvjerili da su njihovi preci, genocidno pobijeni ljudi, nebitni jer je prošlo puno godina.
Sve žrtve treba vratiti u RH,napraviti spomen područje kakvo zaslužuju i pustiti ih da svojim kostima svjedoče o zločinačkom komunističkom karakteru Jugoslavije i komunista.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Pozdravljam Dr. Černeja kojega zadnje vrijeme ipak se može vidjeti. Treba da Znadete Vi koji pišete o ovim grobištima u Sloveniji da je Dr Černej naj zaslužniji za otkrivanje masovnih grobišta koja su opisana i u knjizi TUDI MI SMO PADLI ZA SLOVENIJU: Danas se mnogo toga prisvaja i ove rudnike koje opisuje gospodin Leljak nije otkrio već saznao iz knjiga i od Černeja koji je bio sa Dr Pučnikom u prvoj vladinoj komisiji. Surađivao sam sa njima i dosta tih materijala od njih dobio. Rudnik Barbara kako u knjizi se navodi da je obilježen kao vojno skladište i bio čuvan od SDV pa postoji mogučnost da je gospodin Leljak kao aktivni podoficir SDV bivši KOS došao do nekih dokumenata koji su se tada i uklanjali. Sada se spominje rudnik Pečovnik i nije mi jasno dali se radi o istom rudniku za koji sam dobio informaciju 1997 da na njemu piše ZARAZNO te su me molili da isti otvorim no to tada nije bilo moguće a nisam imao niti podporu, Sve sam radio volonterski.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Tko uopce moze komentirat ovu stravu i uzas
Da su 45 godina spokojno zivili na zlocinu i danas njihovi nasljednici promoviraju njihov “anifasizam” i nekaznjeno vladaju Hrvatskom koju nisu trebali i kriminaliziraju postene Hrvate i potomke zrtava kojih je malo prezivijelo
Sviđa mi seLiked by 1 person