Pakline

   Sedamdeset jednu godinu nakon počinjenja partizanskoga zločina nad osamnaestoro nedužnih duvanjskih civila, Hrvata (šesnaest iz Vedašića, dvoje iz Letke), u planini Ljubuši, u Paklinama, žrtve ovoga stravičnog komunističkog pokolja, iz lipnja 1944. godine, konačno su dobile primjereno spomen obilježje.

Uz rodbinu i potomke stradalih, žitelje Vedašića i Letke i ostalih duvanjskih naselja, pristiglih pješice i vozilima, na otkrivanju i blagoslovu spomen obilježja nazočili su i predstavnici općine Tomislavgrad, predvođeni općinskim načelnikom. Komemoraciji je nazočio i Marko Radoš Mara, predstavnik branitelja iz Savske 66.

Spomenik je blagoslovio duvanjski župnik fra Velimir Bagavac a sveto misno slavlje predvodio je fra Robert Jolić, župnik u Klobuku, koji je na samome početku pročitao imena i okolnosti stradanja svih žrtava:

Ivan Miškić Milan r. 1886. Pronađen potpuno izmasakriran i satrven, kostiju potpuno izlomljenih, tako da su mu tijelo morali donijeti u vreći.

Mirko Miškić, sin Ivanov (Milanov ) r. 1929. Pronađen slomljenih kostiju i glave potpuno smrskane.

Ilija Miškić r. 1923. Odveden petstotinjak metara od staja i strijeljan. Na pronađenom tijelu nije bilo vidljivih tragova mučenja.

Josip Gudelj r. 1891. Također odveden podalje i strijeljan zajedno s Ilijom Miškićem. Ni na njemu nije bilo vidljivih tragova mučenja.

Anica Gudelj r.1914. Pronađena iznakažena tijela, slomljene vilice koju je držala samo koža. Trbuh, noge i bedra su joj bili isprobadani nožem.

Jakov Bokanović r. 1889. Po svjedočenju očevidaca iznakažen do te mjere da ga se od straha nije moglo gledati.

Jozo Bokanović r. 1910. Mučen do smrti, a potom mu je tijelo gorjelo na vatri. Nađen s odrezanom glavom koja je nađena podalje od tijela. Ruku svezanih uzicom od pregače pokojne Ive Šteko.

Ante Bokanović Antuka r. 1903. Pronađen nešto podalje od ostalih, ispod jedne litice gdje je bačen u šumu. Po ozljedama na tijelu se vidjelo da je bio teško mučen i polomljen.

Ruža Bokanović Krištuša r. 1910. Nađena na ledini sklopljenih ruku, pa se pretpostavlja da se molila do smrti. Bila je potpuno prebijena s počupanom kosom koja je bila bačena pored njezina tijela.

Iva Šteko r. 1897. Pronađena iznakažena s očenašima u ruci. Grudi su joj bile probodene i tijelo iznakaženo, a glava probijena. Pretpostavlja se da je umrla u teškim mukama sklopljenih ruku.

Jozo Papić Jokica r. 1917. Pronađen zajedno s ostalima sa strašnim ranama po tijelu koje su bile nanesene nožem. Noge i ruke su mu bile prebijene.

Bože Papić Boko r. 1907. Pronađeno tijelo bilo je zvjerski unakaženo. Noge su mu oderali sve do nokata.

Bože Papić Boškica r. 1899. Iznakažena i polomljena tijela, s glavom bez vilice, pronađen zajedno s drugima. Vilicu, nakon dvadeset sedam godina, pronalazi njegov sin Petar Papić i polaže je u grob svoga oca.

Jozo Papić Jozuka r. 1922. Također krvnički unakažen, oderane kože s nagorjelim tijelom što bi moglo značiti daje stavljan na vatru kako bi krvnici udovoljili različitim metodama mučenja.

Stojan Papić Stole r. 1904. Unakažena tijela, potpuno satrven u vlastitoj koži pronađen na zajedničkom mjestu stravičnog zločina.

Blaž Bilić r. 1926. Njegovo tijelo je pronađeno potpuno golo. Umoren na vrlo čudan način, bez vidljivih izvanjskih ozljeda. Tijelo je bilo neuobičajeno dugačko i tanko što upućuje na to da su ga krvnici mučili rastezanjem. Pretpostavlja se da je umro u strašnim mukama.

Andrija Radoš r. 1931. Nađen potpuno satrven u vlastitoj koži. Bio je dijete od trinaest godina, a mučen na najgori način. Njegov otac je mučeničko tijelo svog djeteta s mjesta zločina odnio u vreći.

Miško Ljubičić r. 1924. Pronađeno tijelo s mnogim ozljedama od bodeža, a nogu oguljenih do nokata.

U svojoj nadahnutoj i sadržajnoj propovijedi fra Robert je osudio počinitelje ovoga zlodjela, napomenuvši kako su poznata imena nekih od njih ali da služi na čast potomcima žrtvama što “nisu bili kao oni drugi” i krenuli u osvetu. Također je pohvalio članove inicijativnoga odbora koji su u kratkome vremenu uspjeli u nakani – izgradnji ovoga spomen obilježja.

Nazočnima se u ime inicijativnoga odbora za izgradnju spomen obilježja obratio i Ilija Papić Brico, zahvalivši svima koji su na bilo koji način sudjelovali u njegovoj izgradnji. Naveo je također kako je još u planu postavljanje ploče s imenima svih žrtvama u mjesnome groblju u Vedašiću.

Na kraju svetoga misnoga slavlja Ljubušom se razlijegla pjesma:

Rajska Djevo, kraljice Hrvata,
naša Majko, naša zoro zlata,
odanih ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.

Uredništvo/komunistickizlocini.net