KRVAVE FOJNIČKE AMNESTIJE (amnestirani likvidirani mahom pod Crvenom stijenom)

 

   crvena-stijena-2015Sa prostora Fojnice u 2. svj. ratu večina hrvata i muslimana bili su u hrvatskoj vojsci u domobranima, neki u ustašama. Mnogi su prošli križnim putem i već u Požegi je počela likvidacija fojničana od strane Ćamila Muderizović i Rešada Dizdarević. Nakon tih događanja mnogi ljudi se bojali prijaviti ondašnjim vlastima strahujući za život. Uslijedile su 3 amnestije. U 1. amnestiji su likvidirali sve ljude koji su se prijavili. u 2. amnestiji prijavio se vrlo mali broj ljudi, obzirom kako je završila 1. amnestija. Svi su pošteđeni, tako da se u 3. amnestiji prijavili skoro svi. Svi su likvidirani i to je bila najkrvavija amnestija. Na fojničkom području su djelovali oficiri OZNE Rešad Dizdarević, Ćamil Muderizović i Mato Trogrančić, zvani Pločo i ćesto zvani krampa, jer to mu bijaše omiljeno oružje. Nešto prije devedesetih Mato i Rešad su odlikovani ordenjem zasluga za narod sa srebrnim vijencem. Hrvatski korpus je ostao bez mladosti i pismenih ljudi, ciljano je to urađeno. Ostao je na životu Matko Bošnjak invalid i opismenjen čovjek i Ane Martić udova Cvijetković., da bi njih dvoje u poračju po nalogu OZNE po selima držali nastavu kako bi se opismenili pučani. Zaboravih ime jednog Bošnjaka po nadimku Matković koji se jedanaest godina krio po šumi i vješto izbjegavao sve zasjede i potjere da bi bio ubijen 1956. i provezen na zaprežnim kolima onako krvav, kroz hrvatska sela.

Fojnici je puno godina iza rata uskračivan razvoj. Fojnica je bila pod upravom NDH i imala vojni stožer čiji je načelnik bio Alija Salihagić a zamjenik Branko Iličić zvani Kaurac. Poslije rata Branko je prešao u Argentinu, a Alija postaje načelnikom Uprave prihoda Fojnice. Očito su sva poslijeratna zbivanja usmjerena protiv hrvatskog puka. Kroz obrazovanje moje generacije po raznim srednjim školama u Sarajevu su nas sigmatizirali i nazivali djeca iz ustaškog legla, kako profesori, tako i ostali učenici.

Kao mjesto likvidacija ćesto se spominje Crvena stijena, to je niz rijeku Fojnicu od Kiseljaka prema Visokom. Lukavo su to radili, gdje ko ubijen tu je i zakopan, tako da je više žrtava sahranjeno na pojedinačnim mjestima nego u masovnim grobnicama.

resad_dizdarevic_fojnica_baREŠAD DIZDAREVIĆ umirovljenik u Fojnici: Brojni Fojničani, Kreševljaci i Kiseljačani, odreda Hrvati, ispričali su užasne detalje o tome kako su njihovi najmiliji nestajali 1945. godine: odvodio ih je osobno Rešad Dizdarević ili njegovi najbliži suradnici, a ubijani su na stratištu poznatom kao Crvena stijena, iznad puta od Kiseljaka ka Visokom.

Iskazi rodbine

U podnožju Crvene stijene je kreševski fratar i povjesničar, sada već pokojni fra Stjepan Buljan, utemeljio svetište koje je kasnije uređeno, a tu se misa često prikazuje upravo za nevine žrtve pobijene na Crvenoj stijeni.

Iskazi srodnika žrtava nikad nisu publicirani, no, gotovo svi su u njima za smrt svojih najbližih okrivili upravo Rešada Dizdarevića. Obitelj Dizdarević je, inače, u Fojnicu 1920. godine doselila iz Ljubuškog, a uvijek je bila izrazito lijevog opredjeljenja, što su Dizdarevići dokazali i djelovanjem u godinama prije Drugoga svjetskog rata, a u ratu pogotovo.

Rešad je kao partizan bio u odredu “Zvijezda”, a zatim i u VI. istočnobosanskoj brigadi, te u Visočko-fojničkom odredu. Bio je komesar čete, a zatim oficir OZNE, te član sreskog komiteta za srez Fojnica.

Zavjera šutnje

I dok se dobar dio Slovenije digao na noge da, makar je za to poprilično kasno, kazni Mitju Ribičiča, u BiH se i dalje šuti o Rešadu Dizdareviću i brojnim drugim krvnicima koji su se nakon pobjede Titovih snaga još nekoliko godina svetili onima za koje su i samo posumnjali da su bili na drugoj strani. Tako su iz nekih obitelji odvedena i po dvojica ili trojica braće, a put bez povratka se znao: pravac Crvena stijena.

Dok se europske institucije sve više zalažu za izjednačavanje fašizma i komunizma, kao i njihovih žrtava, u BiH se komunizam i dalje tretira kao nešto najbolje što nam se moglo dogoditi. Budući da nitko ne poduzima ništa na rasvjetljavanju zločina Rešada Dizdarevića, a svjedoci zločina malo pomalo umiru, sam Rešad živi mirnim umirovljeničkim životom u Fojnici i svake godine za Dan pobjede nad fašizmom, 9. svibnja, položi vijenac na partizanski spomenik u Fojnici.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s