KRVAVE FOJNIČKE AMNESTIJE (amnestirani likvidirani mahom pod Crvenom stijenom)

 

   crvena-stijena-2015Sa prostora Fojnice u 2. svj. ratu večina hrvata i muslimana bili su u hrvatskoj vojsci u domobranima, neki u ustašama. Mnogi su prošli križnim putem i već u Požegi je počela likvidacija fojničana od strane Ćamila Muderizović i Rešada Dizdarević. Nakon tih događanja mnogi ljudi se bojali prijaviti ondašnjim vlastima strahujući za život. Uslijedile su 3 amnestije. U 1. amnestiji su likvidirali sve ljude koji su se prijavili. u 2. amnestiji prijavio se vrlo mali broj ljudi, obzirom kako je završila 1. amnestija. Svi su pošteđeni, tako da se u 3. amnestiji prijavili skoro svi. Svi su likvidirani i to je bila najkrvavija amnestija. Na fojničkom području su djelovali oficiri OZNE Rešad Dizdarević, Ćamil Muderizović i Mato Trogrančić, zvani Pločo i ćesto zvani krampa, jer to mu bijaše omiljeno oružje. Nešto prije devedesetih Mato i Rešad su odlikovani ordenjem zasluga za narod sa srebrnim vijencem. Hrvatski korpus je ostao bez mladosti i pismenih ljudi, ciljano je to urađeno. Ostao je na životu Matko Bošnjak invalid i opismenjen čovjek i Ane Martić udova Cvijetković., da bi njih dvoje u poračju po nalogu OZNE po selima držali nastavu kako bi se opismenili pučani. Zaboravih ime jednog Bošnjaka po nadimku Matković koji se jedanaest godina krio po šumi i vješto izbjegavao sve zasjede i potjere da bi bio ubijen 1956. i provezen na zaprežnim kolima onako krvav, kroz hrvatska sela.

Fojnici je puno godina iza rata uskračivan razvoj. Fojnica je bila pod upravom NDH i imala vojni stožer čiji je načelnik bio Alija Salihagić a zamjenik Branko Iličić zvani Kaurac. Poslije rata Branko je prešao u Argentinu, a Alija postaje načelnikom Uprave prihoda Fojnice. Očito su sva poslijeratna zbivanja usmjerena protiv hrvatskog puka. Kroz obrazovanje moje generacije po raznim srednjim školama u Sarajevu su nas sigmatizirali i nazivali djeca iz ustaškog legla, kako profesori, tako i ostali učenici.

Kao mjesto likvidacija ćesto se spominje Crvena stijena, to je niz rijeku Fojnicu od Kiseljaka prema Visokom. Lukavo su to radili, gdje ko ubijen tu je i zakopan, tako da je više žrtava sahranjeno na pojedinačnim mjestima nego u masovnim grobnicama.

resad_dizdarevic_fojnica_baREŠAD DIZDAREVIĆ umirovljenik u Fojnici: Brojni Fojničani, Kreševljaci i Kiseljačani, odreda Hrvati, ispričali su užasne detalje o tome kako su njihovi najmiliji nestajali 1945. godine: odvodio ih je osobno Rešad Dizdarević ili njegovi najbliži suradnici, a ubijani su na stratištu poznatom kao Crvena stijena, iznad puta od Kiseljaka ka Visokom.

Iskazi rodbine

U podnožju Crvene stijene je kreševski fratar i povjesničar, sada već pokojni fra Stjepan Buljan, utemeljio svetište koje je kasnije uređeno, a tu se misa često prikazuje upravo za nevine žrtve pobijene na Crvenoj stijeni.

Iskazi srodnika žrtava nikad nisu publicirani, no, gotovo svi su u njima za smrt svojih najbližih okrivili upravo Rešada Dizdarevića. Obitelj Dizdarević je, inače, u Fojnicu 1920. godine doselila iz Ljubuškog, a uvijek je bila izrazito lijevog opredjeljenja, što su Dizdarevići dokazali i djelovanjem u godinama prije Drugoga svjetskog rata, a u ratu pogotovo.

Rešad je kao partizan bio u odredu “Zvijezda”, a zatim i u VI. istočnobosanskoj brigadi, te u Visočko-fojničkom odredu. Bio je komesar čete, a zatim oficir OZNE, te član sreskog komiteta za srez Fojnica.

Zavjera šutnje

I dok se dobar dio Slovenije digao na noge da, makar je za to poprilično kasno, kazni Mitju Ribičiča, u BiH se i dalje šuti o Rešadu Dizdareviću i brojnim drugim krvnicima koji su se nakon pobjede Titovih snaga još nekoliko godina svetili onima za koje su i samo posumnjali da su bili na drugoj strani. Tako su iz nekih obitelji odvedena i po dvojica ili trojica braće, a put bez povratka se znao: pravac Crvena stijena.

Dok se europske institucije sve više zalažu za izjednačavanje fašizma i komunizma, kao i njihovih žrtava, u BiH se komunizam i dalje tretira kao nešto najbolje što nam se moglo dogoditi. Budući da nitko ne poduzima ništa na rasvjetljavanju zločina Rešada Dizdarevića, a svjedoci zločina malo pomalo umiru, sam Rešad živi mirnim umirovljeničkim životom u Fojnici i svake godine za Dan pobjede nad fašizmom, 9. svibnja, položi vijenac na partizanski spomenik u Fojnici.

Oglasi

One comment

  1. U Fojnici, pored hotela Reumal, nalazi se spomen-ploća sa imenima stradalih od neprijatelja u drugom svijetskom ratu. Medjutim, tu se nalaze i imena onih koji su stradali od partizana, koji su ubijeni od strane pripadnika Dizdarevićevih drugova, kao što su ćlanovi obitelji Brajković. Po prićanjima moga oca, koji je za vrijeme drugog svijetskog rata imao 10 godina, Rešad Dizdarević je hodao i jahao na konju po selima i tukao i silovao po hrvatskim selima. O tome se šuti, a zašto!?

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s