fra Anto Cvitanović

U Župi sv. Filipa i Jakova apostola, u Potravlju kod Sinja, svečano je otkriven i blagoslovljen kip podignut u čast fra Anti Cvitanoviću, župniku Potravlja od 1928. – 1944. godine.
‘Otkriven je i blagoslovljen kip našem bivšem župniku i mučeniku kojeg su 1944. godine partizani ubili i bacili u Husinu jamu na Vagnju.
Otkrivanju spomenika pod obroncima planine Svilaje, pored župne kuće i kapelice svetog Paške, prethodila je sveta misa koju je predvodio fra Gabrijel Jurišić, uz koncelebraciju četiri svećenika.
O potravskom župniku, mučeniku, svjedoči John Ivan Prcela iz Clevelanda, koji cijeloga života proučava bleiburšku tragediju hrvatskoga naroda, iz čega je nastala i knjiga “Operation Slanghterhouse”. Tako John Ivan Prcela o potravskom župniku fra Anti Cvitanoviću piše:
Fra Josip Janković, koji je bio župnik u Vrlici za vrijeme rata, uputio je fra Anđelu Cvitanoviću pismo koje je napisao u Sinju 23. listopada 1984. godine opisujući tragičnu i mučeničku smrt fra Ante Cvitanovića. Fra Josip je napisao:
„Dragi fra Anđele!
Evo, malo u zakašnjenju Ti se javljam. Pišem Ti o pok. fra Anti, Tvome stricu. Ja sam ga neopisivo cijenio, poštivao i volio, i bili smo u pravom smislu prava braća i prijatelji. Babu Jelu, njegovu majku, poštivao sam je kao svoju rođenu majku, i ona je mene držala kao svoga sina. O toj stvari i Ti sam znadeš, da je fra Ante često i često bio kod mene u Vrlici, a ja isto kod njega u Potravlju. Njegova pogibija je na mene silno i bolno djelovala. Istu sam bol proživio, kada sam doznao na kakovu je bio mučeništvu. A to je bilo strašno. Pod tim mučeništvo je zaista mučenik Crkve i svetac Božji!
Evo svjedočanstva njegova mučeništva po iskazu onoga, koji ga je mučio. Taj mučitelj fra Ante jest Maruška Vuković (iz Sinja) ispod Žankove glavice, a brat fra Ivana Vukovića, koji je apostatirao od Reda i Vjere, oženio se i umro nepokajan. Maruška je svima nama fratrima bio poznat; on je poznavao sve fratre i stoposto on je poznavao i fra Antu. Još je živ u Beogradu. To je čovjek, koji je za vrijeme rata pošao u partizane, ubijao ljude i svaka zla činio. On je bio glavni na strijeljanju fra Stanka Litre i ostalih na groblju sv. Frane.
Jedne nedjelje u ljetu 1945., ne znam koja je nedjelja bila, ja sam završio sv. misu u crkvi Gospe Rožarice u Vrlici, i kada sam sve pospremio u sakristiji, izašao sam na vrata sakristije i na platou između svijeta čujem gdje me (netko) zove: „fra Jozo, fra Jozo!“ I ja se okrenem prema strani odakle me zove i vidim Marušku Vukovića. Obučen u vojničku, oko vrata na prsima talijanski šmajser (pikavac), i kada sam došao bliže, on prevrće šmajser iz ruke u ruku, pa mi kaže: „Što bi bilo da potegnem?“ – Nije mi bilo ugodno. I ja mu na to odgovorim: „Ostavi, ubit ćeš me!“ Onda će on meni: „Ja sam Ti sredio i fra Antu Cvitanovića! A da znadeš kako: Ja bih ga upitao: ‘Fra Ante, vjeruješ li u Boga?, i kada bi odgovorio „Vjerujem“, dobio je metak u ruke ili noge. Tako je dobio 100 metaka, jer mi je 100 puta odgovorio „Vjerujem“, i na stotom metku bio je mrtav!“
Ovo su riječi Maruške Vukovića, koji je mučio fra Antu. Zar fra Ante nije u pravom smislu mučenik? I dao dragi Bog da dođe čas, da se to može reći i javno.
Dragi fra Anđele, stoposto imaš strica mučenika fra Antu. Ti i cijela Tvoja rodbina neka bude zahvalna Bogu što imadete mučenika sv. Crkve.
Mnogo i mnogo Tebe i cijelu Tvoju, meni nepoznatu, rodbinu pozdravlja odani (fra Josip Janković).
Fratru mučeniku Anti Cvitanoviću
Dohodiše mnogi fratri vrli,
U Potravlje, tu ih puk prigrli.
Iz Makarske jedan taki biše,
Iz Podace, tako knjiga piše.
On krv proli, braneć viru svetu,
kad naiđe na „družinu kletu“.
Sto metaka u to sveto tilo –
„Viruješ li?“ – pitanje je bilo.
„Virujen čvrsto u Jedinog Boga,
Stoput ću reći, ne sramin se toga!“
Stoput reče i stoput ga rane,
A na koncu, u mukama pane.
CVITANOVIĆ, TO BIJAŠE ANTE,
NEK MU IME NARAŠTAJI PAMTE!
MUČENIK JE NAŠE CRKVE SVETE,
PROBIŠE GA, OD GLAVE DO PETE!
U jamu ga krvnik silan baci,
Koj se klanja zvizdi petokraci,
I mišljaše, niko neće znati,
Da tu leže nevini Hrvati!
Al istinu nije ubit kadar,
Uskrsnut će ubijeni fratar!
Uskrsnut će sve patničke duše,
Sudnji vitar kad jednoć zapuše!
Ti svidočiš, oj Svilajo, goro,
Šta j sve čestit Hrvat proći moro.
Ti vidje i fratra što junački mri,
Kad krv svetačka u njemu provri!
CVITANOVIĆ, TO BIJAŠE ANTE,
NEK MU IME NARAŠTAJI PAMTE!
MUČENIK JE NAŠE CRKVE SVETE,
PROBIŠE GA, OD GLAVE DO PETE!
Stihovi: Ivica Gašpar
Uredništvo/komunistickizlocini.net