POKOLJ PREKO 5.000 HRVATA U ODŽAKU I OKOLINI (NUJIĆA NJIVA)

  20150525odzak_memorijalno.grobljeIZRatni je svibanj 1945. u odžačkome kraju bio krvav i dug. Ratne operacije trajale su još tjednima nakon sloma Nezavisne Države Hrvatske i kapitulacije Trećeg Reicha. Po sjećanju suvremenika tih događanja, u mnogim obiteljima razgovaralao se: ostati kod kuće i čekati pobjednika toga krvavog rata? Ili otići u zbjegove prema Austriji i tražiti spas kod nekih humanijih vojski? Ili nastaviti borbu? Pokazalo se, nažalost, da je svaka od tih mogućnosti bila podjednako tragična. Oni koji su se povukli, ubijeni su zato što su otišli. Oni koji su ostali u svojim domovima, ubijeni su zato što su ostali. No, uspomena na otpor ostala je živa do danas.
Ovogodišnji su dani sjećanja na žrtve Drugoga svjetskog rata odžačkoga kraja započeli procesijom od mjesne crkve u Posavskoj Mahali do mjesta stradanja i masove grobnice na “Nuića njivi”. Kod spomen-obilježja na Nuića groblju položeni su vijenci i zapaljene svijeće, te je održana misa za duše svih palih, napose onih pobijenih 25. svibnja 1945. Misu zadušnicu predvodio je župnik Ivan Ravlić, u nazočnosti većeg broja vjernika. Tragično je i tužno gledati spomenike razasute po groblju, s kojih se čitaju imena čitavih obitelji: rođeni su raznih godina, ali im je zajednička godina smrti – 1945. Takozvana godina oslobođenja. Pos_Mahala_dani_sjecanja_2015_009
Dugo vremena nije se smjela reći istina o stradanjima u II. svjetskom ratu, to je bilo opće pravilo, pa tako se odvijalo i u župi Posavska Mahala na lokalitetu danas zvanom „Nujića groblje“. Do istine se dolazilo teško, vrlo rijetko i istina se prenosila u „rukavicama i umotano“. Sjećanje i memorija je ostajala i dobrim dijelom zahvaljujući njoj i ljudima koji su pamtili, danas se to prepričava. Fra Grga Vilić, danas pokojni obradio je dosta dobro matice umrlih župa Podvučjak od 1941.-1945. godine, a to je danas nekoliko župa. Nije se moglo baš doći do svih podataka, jer su se pokojni pokapali po njivama, šumama, kradomice i samo su nekako do rodbine dolazile informacije da je netko pokopan i gdje, ništa se više nije smjelo činiti za pokojne. Riječi su završavale sa „šuti, neka nitko ne zna, da sam ti ja rekao“. Danas se priča kako su kosti pokojnih u Pos. Mahali bilo po šumama, moglo se gaziti po njima. Šume bi danas mnogo toga imale prepričati, jer veliku tajnu kriju, vjerujem da i danas u šumama Pos. Mahale ima u zemlji kostiju od pokojnih. U mjestu najveće pogibije prije Vlaška Mahala danas Pos. Mahala ispisana su imena samo onih koje su sutradan prepoznati sa strana hrabrih žena i majki, iako su partizani to zabranjivali. Neprepoznate, partizani su pokapali na Nujića Nivi (danas „Nujića groblje“) u Posavskoj Mahali. Tu danas ima mala kapela, kamo sreće da ima veća jer su to žrtve u ovako velikom broju to zaslužile. Financijska situacija ne omogućuje. Možda se u buduće nešto više i učini.
Mnogi „službeno“ nepokopani a ubijeni vodili su se kao nestali. Ovdje su ginuli i drugi koji su se borili za ove prostore, a sa terena su drugih župa: Potočana, Svilaja, Pećnika, Brusnice, Donje Dubice, Pruda, Gornje Dubice, Balegovca-Novog Sela, Odžaka, Šamca, Brčkog, Modriče i drugih mjesta. Od svih ovih mjesta iz Posavske Mahale je oko 500 a možda i više a iz ostalih mjesta je oko 2870 poginulih. Ovo je broj registriranih a koliko ih ima ne evidentiranih i neregistriranih dragi Bog samo zna. Može se reći da je ovo mali Bleiburg, što su partizani i četnici činili i učinili na ovim narodom.
Mnogi su se bojali partizanske odmazde, pa su se preko Save povukli u Hrvatsku, a sa sobom su poveli i svoju djecu, tako da je obrana bila vrlo slaba i tanka. Mali broj je strijeljan nekom sudskom presudom. Najveći dio stradalnika ubijen je bez oružja kao zarobljenik ili kao civil,
pri partizanskim racijama. Fra Grga je pisao i o nestalima, kojih se sudbina može različito tumačit, a tumačenje bilo koje vrste je pretpostavka i šturo je.Pos_Mahala_dani_sjecanja_2015_058
Od njih neki su samo viđeni, koji su vjerojatno ubijeni, umrli zbog iznemoglosti, gladi i žeđi, jer su bile i velike vrućine u mjesecu svibnju kada se ovo događalo, od 23-25. svibnja, neki su likvidirani od OZNE, posebno oni koji su probili obruč i domogli se planine Vučijak, odakle nisu imali više kuda, ili ostati i braniti i obraniti svoje ili poginuti, došlo je do ove druge solucije.
Masakr se dogodio 25.5.1945. godine u Pos. Mahali, kaže se da je do 11. sati nekoliko stotina osoba poubijano, a brojka je narasla na 3375. poginulih. Dana 26, 27. svibnja 1945. godine počeli su pretresi po kućama i selima Podvučijaka gdje su mnogi nevini, nenaoružani poubijani, bila je takozvana čistka u ovome kraju sa strane partizana. Za ovo se može reći da je mali Bleiburg. Pos. Mahla pala je zadnja u cijelo Europi, pa se može reći da je ovdje završio u Pos. Mahali II. svjetski rat. Od 1997. godine na „Nujića Groblju“ gdje ih je najviše poubijano i pokopana slavi se sv. Misa kao na sjećanje žrtava koje su tu završile svoj život

Oglasi

2 comments

  1. Sto se tice moga komentara i ja sam u to vrijeme izgubio moga oca Ditdar Toma kojeg ni dan danas neznam gdje lezi ili gdje je zakopan. Zalosno je tosto mi pa i nitko od Jugohrvata nismo smjeli traziti niti pitati za svoje najmili9je. Ja mogu samo reci Ima Boga sve se vraca i sve se placa. pa neka im Bog sudi a koliko ja vidim ili cujem vec im je i sudio i osudio. Zato st nema vise Juge.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s