Mađarske djevojčice

Titova komunistička jugoslavenska vlast imala je namjeru s Mađarima postupiti jednako kao i s Nijemcima i proglasiti ih kolektivnim krivcima. Poslije višemjesečnoga “čišćenja”, preostale Mađare htjeli su, kao u Čehoslovačkoj, protjerati u Mađarsku. Jugoslavenska vlast nije imala obzira kad je riječ o civilima ili pripadnicima vojnih postrojba, seljacima ili intelektualcima, mladima ili starima, ali posebno potresni i šokantni primjeri su pogubljenja i silovanja ženske djece.

Doniraj za rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini
Ukoliko želite pomoći rad povijesno obrazovne web stranice Komunistički zločini to možete uraditi ovdje na opciji doniraj. Hvala
10,00 €
Prema podatcima Europske komisije, poslije završetka Drugoga svjetskog rata, u Titovoj komunističkoj Jugoslaviji je od svih istočnoeuropskih zemalja počinjena najveća odmazda nad ljudima, Nijemcima, Mađarima, Albancima, Talijanima, dakle pripadnicima nacionalnih manjina, ali dakako i nad Hrvatima, Bošnjacima, Slovencima i drugima. Za usporedbu: u Jugoslaviji je pobijeno najmanje 570 000 civila i nenaoružanih ljudi, dok su npr. u Istočnoj Njemačkoj (koja je tada već bila pod sovjetskom okupacijom) pogubljene 43.045 osobe. Jakov Blažević u svom je izvješću javnom tužitelju Jugoslavije, Joži Vilfanu napisao:
“Najveći postotak policije čini rulja i oni, naročito u Slavoniji, čine zlodjela, razbojstva i ubojstva…, izgubila se svaka principijelnost prilikom hapšenja.” Zato nije čudno da je u Titovim jugoslavenskim komunističkim logorima zbog gladi, zime i bolesti, ali i zbog krajnje lošega postupanja, umrlo mnogo žena, ali i djece. Prema njemačkim podatcima, u jugoslavenskim logorima smrti umrlo je najmanje 5.869 njemačke djece do 14 godina života. Samo u logoru Bački Jarek umrlo je najmanje oko 1.000 mađarske i njemačke djece.
Potpuno je neshvatljivo je da su tzv. “osloboditelji” silovali ne samo žene već i djevojčice koje su poslije pogubili i bacili u masovne grobnice. Poznat je slučaj dviju djevojčica od 12 i 13 godina, Terike Soós Dékány i Gabrielle Soós Szegedi, koje su partizanski krvnici u Subotici, prije strijeljanja višestruko silovali, samo zato što su tri godine ranije recitirale pjesme dobrodošlice mađarskim postrojbama. Nikada nitko nije odgovarao za ovaj teški zločin Titovih jugoslovenskih partizana. Čak je i notorni Aleksandar Vučić na Dan mrtvih 2. studenoga 2014. (tada još premijer Srbije) na Senčanskom groblju u Subotici, odajući počast tamošnjim pogubljenim Mađarima, naglasio da su te djevojčice potpuno nedužne pogubljene.
Izvori: Intervju s dr. Laszlom Horváthom od 02. travnja 2019. godine. Jedan od autora knjige pod nazivom: “Stradanje Mađara i Nijemaca u Hrvatskoj i Bačkoj 1944./’45. i u poraću”.
hkv.hr/hrvatski-tjednik od 02. travnja 2019.; pristupljeno 29.11.2023.
Uredništvo/komunistickizlocini.net
[…] (komunistickizlocini.net nyomán) […]
Sviđa mi seSviđa mi se
Strasne zlocine radili nad zenama,djecom nemocnim starcima uglavnom nemocnim civilima.
To su monstrumi sramota ljudskog roda.
Hrvati su najvise stradali.
Sviđa mi seSviđa mi se