
Jelčić, Ladislav – Šjor i njegovo svjedočanstvo
Ladislav Jelčić rođen je 28. ožujka 1922. u Aržanu, od oca Nikole i majke Marije, rođene Ivanović. Živio je u Vukovaru, u Novom sokaku. Po zanimanju je bio mehaničar – monter.
S roditeljima se 1941. godine doselio iz Splita u Vukovar, gdje se zaposlio kao mehaničar u tvornici Bata u Borovu. Krajem 1941. godine unovačen je u domobransku jedinicu. U svibnju 1944. prelazi u 3. bojnu sa stožerom u Vinkovcima. U toj je postrojbi ostao do kraja rata, a zajedno s Jacom Balićem i Matom Asodijem prošao je cijeli Križni put. Njegova je bojna do svibnja 1945. godine osiguravala odstupnicu hrvatskoj i njemačkoj vojsci. Zajedno s ostalim postrojbama povlačila se na pravcu Zagreb – Podsused – Selnica (kod Maribora), gdje su ih 15. svibnja 1945. zarobili Titovi partizani.
Kolona zarobljenika iz Selnice spojila se s kolonama iz Dravograda i Bleiburga te je upućena prema Samoboru, gdje su zarobljenici smješteni u otvoreni logor u mjesnom parku, koji je organizirala nova komunistička vlast. Nakon tri dana, krajem svibnja, odvedeni su u Sisak. Ondje su ponovno pet dana proveli na otvorenom u privremenom logoru u parku. Odmah po dolasku u Sisak morali su ispuniti upitne listove, koji su potom upućeni u mjesta iz kojih su zarobljenici potjecali. Nakon što su iz Vukovara stigle povratne informacije, Đuro Bošnjaković odmah je likvidiran.
Iz Siska je kolona krenula krajem svibnja. Kretala se pravcem Sisak – Sv. Križ – Bjelovar – Virovitica – Donji Miholjac – Valpovo – Osijek – Vukovar – Ilok – Bačka Palanka – Vršac – Zemun – Beograd – Niš – Skoplje – Priština – Kosovska Mitrovica, sve do rudnika Trepča. Zarobljenici su hodali u četveroredima. O duljini kolone svjedoči podatak da joj je, dok se čelni dio nalazio na iločkom prijelazu preko Dunava, začelje bilo kod iločke crkve.
Na tom su putu građani Bjelovara i Iloka zarobljenicima pružali pomoć u hrani i piću, dok im se u ostalim mjestima nitko nije smio približiti. U Trpinji su tijekom noći stražari dopustili mještanima da ih tuku i maltretiraju, pri čemu su na zarobljenike bacali unaprijed pripremljenu balegu.
U Vukovaru su dvije noći proveli u „Češkoj agenciji“. Tom je prilikom Jelčić zamolio Vukovarca Antuna Gersyja da obavijesti njegove roditelje kako je živ te da ga dočekaju na otvorenoj cesti s kukuruznim brašnom, mašću i solju. Roditelji su ga dočekali ispred Mengesove kuće u Jelačićevoj ulici i jedva mu uspjeli predati mali paket. O tom susretu Jelčić je poslije svjedočio:
„Neki partizan nije me pustio iz kolone, htio je pucati i tada komesar, vidjevši gužvu, upita tko je to i što se događa. Na moje riječi da su mi to roditelji, rekao je: ‘Idi i uzmi’. Nisam mogao mamu ni poljubiti, već sam u grču prihvatio zamotuljak koji me je okrjepljivao do Vršca.“

Stanovnici Novoga sokaka u Vukovaru masovno su donosili zarobljenicima hranu i okrjepu, što je izazvalo pucnjavu stražara koji su ih u tome pokušavali spriječiti. Maltretiranja je bilo i prilikom prolaska kroz Sisak, Novi Sad i Beograd, gdje su zarobljenike polijevali vrelom vodom. U Prištini su im, međutim, lokalni stanovnici pripremili hranu na maslacu. Bio je to prvi pravi obrok nakon polaska iz Siska, odnosno nakon četrnaestodnevnog marša.
U rudniku Trepča radio je pet mjeseci kao mehaničar, na dubini od 600 metara, gdje je popravljao zračne bušilice. Zbog izgradnje tunela u rudniku u Boru zarobljenici su u stočnim vagonima prebačeni na novo radilište. Bio je to jedini prijevoz koji su imali tijekom cijeloga Križnog puta.
S otpusnicom iz rudnika u Boru vratio se 8. travnja 1946. u Vukovar, roditeljima. Međutim, Milan Nasradin uputio ga je na radnu akciju, čime se nastavilo njegovo suočavanje s represivnim postupcima nove komunističke vlasti. Od ponovnog maltretiranja spasio ga je majstor Lenđer iz Borova, koji ga je zaposlio u Kombinatu Borovo.
Izvor: Mirko Kovačić, U potrazi za istinom: Martirij Hrvata u Vukovaru 1941.-1945., ur. Zlatko Virc (Vukovar: Ogranak Matice hrvatske Vukovar, 2004.).
Dominik Kleiner/komunistickizlocini.net
Rad našeg povijesno obrazovnog portala možete podržati donacijom!
Plaćanje putem opće uplatnice s naznakom “Donacija”:
Uplatom na račun Udruge “Udruga za istraživanje komunističkih zločina” IBAN: BA391027090000019893
Za uplate iz inozemstva molimo koristite SWIFT: UBKSBA22 Union Banka d.d. Sarajevo
Adresa Udruge: Poslovno zanatski centar PP20 Stupine, 75.000 Tuzla, Bosna i Hercegovina
PayPal:
Ako preferirate PayPal, možete sigurno izvršiti uplatu putem vašeg PayPal računa na našu email adresu našeg PayPal računa s obveznom naznakom “Donacija”: komunisticki.zlocini@gmail.com